Kultura stola, Razgovori oko stola, Zaštita 25. srpanj 2022.

Ukrajinski boršč uvršten na UNESCO-v popis svjetske nematerijalne kulturne baštine

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Začudo, nije osobito popraćena vijest još s početka srpnja 2022. da je ukrajinski boršč uvršten na UNESCO-v popis svjetske nematerijalne kulturne baštine. To je onaj popis kojim se rado busamo čim uvrste nešto naše, nacionalno. Premda imaju mnogo važnih tema i briga, i Ukrajinci su zasigurno vrlo ponosni viješću koja je i do mene dospjela posredno, preko The Kyiv Independent od 2. srpnja 2022.

Novinarka Alisa Sobolieva piše kako je odluka donijeta po brzom postupku zbog ruske agresije na Ukrajinu. Spominje se, dakako, stari rat za boršč i čije je on jelo : ukrajinsko ili rusko? U mnogim, i ozbiljnim izvorima, brojnijima, boršč je i dalje naveden kao jedno od najpoznatijih tradicionalnih ruskih jela, ili pak rjeđe kao i rusko i ukrajinsko. Uz mnoge regionalne razlike u pripremi i sastojcima, posvuda je omiljen i dio nacionalnoga identiteta. Zato se prema toj odluci UNESCO-a, uz citate u The Kyiv Independent ukrajinskoga celebrity chefa Yevhena Klopotenka, koji je pokretač da se odluka donese, s namjerom da se uopće dokaže postojanje ukrajinske kuhinje, odnosi kao prema svojevrsnoj vrlo važnoj presudi. Ukrajinski ministar kulture Oleksandr Tkachenko pozdravlja odluku UNESCO-a nalazeći u njoj ukrajinsku pobjedu u ratu zbog boršča. To je zacijelo važno i simbolički i motivacijski, s obzirom na stvaran krvav rat.

Boršč me je više puta i razveselio, a i ražalostio i to kao primjer politike na stolu. Zaista me razveselilo što je uvršten na UNESCOV-u svjetsku listu nematerijalne kulturne baštine, a još bi me više razveselilo i da je uvršten i prije nego što je Rusija otpočela rat na njegovu sada i službeno priznatu pravu domovinu. Štoviše da se razgovaralo otvoreno o tome čiji on jest, pa makar bio i ukrajinski i ruski, s obzirom na to koliko je smanjeno vrijeme dokazivanja o postojanju nekog jela na nekom prostoru, zagrezlo bi se u sovjetsko vrijeme, barem stotinu godina unatrag, kad je stvaran SSSR i svoje svojevrsni melpot zajednička sovjetska kuhinja, po nešto is svih republika, koja je, prema Ukrajincima, prisvojila njihovo jelo. Stvar je još osjetljivija, jer ih se u to vrijeme baš ubijalo holodomorom.

Dopuštam si podsjetiti da sam o boršču, nakon mnogo nakanjivanja i priprema, još 28. travnja 2021. pisala iz svoje osobne, ali nikako pristrane polonističke perspektive, dokazujući kroz literaturu, kako mnogo manje poznat, nešto drugačiji (i meni bolji!) poljski barszcz (čitaj: baršč!) nije boršč i kako nije ni ruski ni ukrajinski. Očigledno ni u sadašnjim okolnostima sudbina boršču i barszczu nije omogućila da se, iako globalno prepoznatljiv, prepoznaje i kao jelo podrijetlom iz više lonaca.

A ma koliko se priložila Ukrajincima, boršč me iz gastronomije ponovno odveo u politiku i kao, istim povodom izvedeno, aktualno prekoredno uvrštavanje nekih – ali samo nekih! – zemalja u Europsku uniju, pa i u NATO. Da se argumentirano razgovara i o običnome jelu – pa i primjerice o prekrštavanje ruske salate one što je nama bliska nedvojbeno omiljenom hrvatskom(!?) specijalitetu francuskoj salati baš na madridskom sastanku NATO-a, neovisno o tome kada počeli, možda bismo izbjegli i veće prijepore, pa i ratove. Uostalom, nemamo li i mi nešto uljuđenije prijepore o EU-zaštiti primjerice sa Slovencima terana ili s Talijanima zbog prošeka/prosecca?

Objavljeno 25. srpnja 2022.