Čitanka 16. kolovoz 2022.

Škrlet – hrvatski vinski biser / Škrlet – a Pearl among Croatian Wines

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Ne izvire samo iz zavičajnosti moje oduševljenje i ponos što je škrlet – uz dišeču raninu i moslavac autohotna sorta vinove loze moje Moslavine – napokon dobio svoju knjigu. Škrlet – hrvatski vinski biser / Škrlet – a Pearl among Croatian Wines, usporedo na hrvatskom i engleskom (prijevod Linda Zanella, Winword Zagreb) izdao je Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, autori su Ivan Pejić, Edi Maletić, Darko Preiner, Darko Vončina, Silvio Šimon, Ivana Vladimira Petric, Zvjezdana Marković, Boris Mesarić i Lovro Miklaužić, a urednički je potpisuju prof. dr. sc. Ivan Pejić i prof. dr. sc. Edi Maletić.

Recenzenti ocjenjuju kako je po svom sadržaju i načinu prikaza knjiga Škrlet – hrvatski vinski biser zaista jedinstveno djelo kako po sveobuhvatnom pristupu jednoj hrvatskoj autohtonoj sorti, tako i po detaljnom prikazu stručne evaluacije, oplemenjivanja i revitalizacije sorata vinove loze, općenito. U knjizi su detaljno i školski opisani postupci zdravstvene selekcije te ampelografske i enološke evaluacije na primjeru sorte Škrlet što ju čini prikladnim udžbenikom za studente te joj je stoga dodijeljen i status monografije Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.  

Knjiga kao spomeni autohtonoj sorti i ljudima koji su se njome desetljećima bavili

Tom je knjigom, predstavljenom u Kutini početkom srpnja, na gotovo 200 stranica većega formata, tvrdo ukoričenom (grafičko oblikovanje Ivana Čukelj), ovjenčan silan višedesetljetni zajednički trud kako vinograda i vinara tako i znanstvenika sa sjajnim rezultatom, vinom kojem pripisuju potencijal i budućnost i koje je, uključujući i knjigu, i vrijedan povijesni dokument i svjedočanstvo o tome, a mnogima i svojevrsni nadgrobni spomenik i zahvalnica. Posebice onima koji su bili pioniri i ustrajnošću i predanošću doveli primjerice uopće do prve hrvatske sorte sa sadnicama vinove loze virus free i kao rezultat projekta klonske selekcije Škrleta koji se provodio dugi niz godina na području Moslavine. Izuzetno je vrijedno što je

ispričana čitava priča koja počinje još 80^tih godina prošlog stoljeća uočavanjem različitih tipova Škrleta u proizvodnim nasadima, nastavlja se pokretanjem projekta klonske selekcije Škrleta 2000. čije je rezultat priznavanje i registracija triju klonova Škrleta (kao prvih klonova neke hrvatske autohtone sorte)  2015. godine te podizanje njihovih matičnih nasada čime je stvorena osnova za proizvodnju kvalitetnog sadnog materijala sorte.

To je i središnja, najopsežnija od devet obrađenih tema, od povijesti uzgoja, podrijetla, ampelografskog opisa, gospodarske evaluacije sorte i uzgojnog područja preko prikaza revitalizacije uzgoja osiguravanjem osnove za proizvodnju sadnog materijala do sadašnje reputacije, najznačajnijih proizvođača i tipova vina te trendova i budućih izazova u proizvodnji Škrleta. Dakko, vrijedan je popis literature te proizvođača škrleta od Miklaužića, Mikše, Trdenića, Florijanovića, Kezelea i Mesarića do Voštinić Klasnića, Romića i Katića i drugih.

U zadnje tri godine škrletovim vinima 20 Decanterovih priznanja

U predgovoru autori navode kako se na području Sisačko-moslavačke županije – financijeri su iz te, samo jedne od tri županije kroz koje se prostire Moslavine – od davnina na južnim obroncima Moslavačke gore i u okolici Petrinje uzgaja vinova loza i proizvodi vino, uglavnom na manjim obiteljskim vinogradima. U drugoj polovici 20. stoljeća uspješni je pokušaj plantažnoga uzgoja u Moslavačkom vinogorju na 105 ha (od čega 4 ha škrleta), s pratećom vinarijom, međutim taj objekt i tip upravljanja nisu preživjeli društveno-gospodarsku tranziciju tijekom uspostave i razvitka RH (Gucić, podsjeća BB).

Zadnjih 30 godina postupno se zanemaruju tradicionalni mali obiteljski vinogradi za vlastite potrebe, ali raste broj malih obiteljskih vinarija koje se ubrzano razvijaju. Postupno povećavaju površine vinograda, grade suvremene vinarije te proizvode i trže sve bolja vina. Valja podsjetiti podacima iz drugih dijelova knjige na vina odnjegovana u različitim stilovima od pjenušaca, mladih svježih do predikatnih vina mladih obrazovanih ambicioznih vinara, nekih već u trećem obiteljskom naraštaju, a knjiga navodi i priznanja primjerice s uglednoga svjetskoga ocjenjivanja Decantera, gdje su u zadnje tri godine vina škrleta dobila 20 priznanja (7 srebrnih, 10 brončanih i 3 preporuke).

Udio površina vinograda Sisačko-moslavačke županije uspoređujući s cijelom zemljom je skroman, uzgajaju se pretežno bijele sorte, a u sortimentu su najvažnije suvremene internacionalne i nekoliko autohtonih sorta. Glavnu polugu razvoja autori vide u nekoliko naprednih proizvođača udruženih u više vinogradarsko-vinarskih udruga, koje podupiru lokalne vlasti, ponajprije škrleta. Vinogradi pod škletom u RH zauzimaju ukupno 66 ha, relativno malo – i to čak 80 % u Moslavini – ali podaci pokazuju sve do krajnjega istoka zemlje.

Za škrlet su promjene krenule u drugoj polovici 20. stoljeća, u nimalo idealnoj situaciji, kad se forsirao plantažni uzgoj s malim brojem internacionalnih sorta, za koji je ustrojena i proizvodnja cjepova, uz primjerenu tehnologiju proizvodnje masovnih vina. Autohtone sorte nisu bile u razvojnim planovima. Stoga škrlet i njegov današnji ugled proizvođači i poštovaoci duguju nekolicini pojedinaca, zaljubljenika, a spominju se inženjer Ljudevit Lujo Miklaužić, koji sedamdesetih godina sudjeluje u planiranju podizanja plantaže Ruškovica u Voloderu, te u sklopu nje i prvoga monosortnog nasada škrleta, koji se, iako nevelik, kako kažu, može u vinogradu i podrumu odmjeriti s graševinom i moslavcem. Tu se provode i znanstvena istraživanja, primjenjuje vrhunska tehnologija i prenosi znanje manjim vinogradarima, uglavnom hobistima. Škrlet, koji kombinira rodnost i kvalitetu vina, tako dolazi na svoje:

Sve se više može naći u vinogorjima i postupno se etabira kao vodeća i ekonomski najuspješnija sorta podregije Moslavina. Osobit doprinos širenju Škrleta dala je suradnja s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, ponajprije s prof. dr. Nikolom Miroševićem u domeni vinogradarstva i s prof. dr. Dubravkom Premužić u domeni vinarstva. Značajan doprinos širenju i pozicioniranju Škrleta dala je Petrokemija d.d. iz Kutine stavljanjem na tržište folijarnih gnojiva na bazi mikroelemenata (prije svega bora), a čija je redovita primjena riješila jedan od golemih problema Škrleta – neredovitu rodnost zbog oprhnuća cvjetova i loše oplodne u pojedinim godinama.

Opisuju kako početkom devedesetih ponovno raste vinogradarsko-vinarski entuzijazam kao posljedica afirmacije privatnoga poduzetništva i veće dostupnosti novih tehnologija u vinogradima, a posebno u podrumima. Podižu se novi nasadi, osnivaju strukovna udruženja, organiziraju stručna predavanja, ekskurzije i izložbe vina.

U Moslavini škrlet ispred graševine, najpopularnije sorte u Hrvatskoj

U Uvodu autori ističu i kako se dominantno škrlet danas uzgaja u podregijama Moslavina, Pokuplje i Prigorje-Bilogora, najvećim dijelom u Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj i  Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (ali ga se može naći sve do krajnjeg istoka zemlje). Nalazim i podatak da u Moslavini zauzima oko 30 %, a u Hrvatskoj vodeća Graševina 23 % ukupnih površina vinograda. Naziv potječe od boje bobice, lat. scarlatum, crven. Najstariji poznati zapis u Gospodarskim novinama 1854., a uz ime škrlet, koje etabliraju Miklaužić i Licul, najčešći je sinonim Ovnek (žuti), o kojem postoji više i starijih povijesnih izvora. Sorta zvana Cziher uzgajala se navodno i u Mađarskoj, ali danas nije potvrđen naziv ni u vinogradima ni vino.

Škrlet nije uzgajan masovno, pa osim imena, postoji tek poneki osvrt na kakvoću vina. Ni stručna ga literatura prošloga stoljeća ne obrađuje često, jer nisu učestala ni istraživanja kao za neke druge sorte. Prvi poticaj za stručni pristup škrletu daje inž. Ljudevit Miklaužić, koji šezdesetih godina iz perspektive suvremene proizvodnje uočava pozitivna svojstva te sorte i prati reprezentativne trsove u starim vinogradima, iz čega će nastati prvi eksperimentalni (i matični) nasad 1970. u Voloderu, iz kojega će se uzeti cjepovi za spomenuti prvi monosortni vinograd 3,22 ha škrleta u suvremenom uzgoju. Za potrebe zaštite geografskog podrijetla kvalitetnog vina Moslavački škrlet provedena su i prva empelografska istraživanja i potvrđen empelografski statuts sorte, a prof. dr. sc. Nikola Mirošević početkom osamdesetih provodi prvo znanstveno istraživanje kojim sorta dobiva prvi potpun empelografski opis i ključne fenološke i fiziološke značajke. To su pak pretpostavke za stručni razvoj i unapređenje proizvodnje grožđa i vina škrleta. Mirošević zaključuje kako je otvoreno pitanje selekcije tipova po kakvoći i prirodi.

Prepoznat u znanosti te vinogradu i čaši

Proći će još 15-tak  godina prije početka klonske selekcije Škrleta, prvoga takve vrste u Hrvatskoj, a  koji će na više načina povećati spoznaje o posebnosti sorte i njezinim potencijalima. Od 1998 do 2001. profesori Ivan Pejić i Edi Maletić, tada mladi znanstvenici zagrebačkoga Agronomskog fakulteta, proveli su istraživački projekt Genetička identifikacija autohtonih sorata vinove loze unutar kojega uz pomoć ampelografskih i molekularnih metoda identificirali, dokumentirali i kolekcionirali brojne autohnotne hrvatske sorte vinove loze pa je zasnovana i kolekcija na pokušalištu Jazbina. Otkriveno je podrijetlo utvrđeno roditeljstvo (primjerice američki Zinfandel!) i dokazana autohtonost najvažnijh hrvatskih sorti, a otkriveni su i brojni sinonimi. Dakako, našao se tu i Škrlet za koji su istraživanja najprije usmjerena na spašavanje autohtonih genotipova te njihovu popularnu evaluaciju ekonomske isplativosti, uključuju se pomno Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo i Zavod za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriju zagrebačkoga Agronomskoga fakulteta  i lokalne vlasti i osobito Udruga vinogradara i voćara Lujo Miklaužić iz Kutine, prvi takav projekt u Hrvatskoj. Usporedo s dugogodišnjim programom klonske selekcije Škrleta, s ciljem da se na tržištu isporuči vrhunski sadni materijal, provođena su i brojna druga istraživanja, i vinogradarska i vinarska, često i inozemna.

Proširilo je to znanja o Škrletu, sorti koja u potpunosti zaslužuje stručnu i znanstvenu pozornost. Zato autori ističu kako svrha knjige jest na temelju iskustava stečenih tijekom ovih istraživanja dati sveobuhvatan pregled svih dosadašnjih spoznaja o Škrletu, od njegova podrijetla i povijesti uzgoja preko aktualnih spoznaja važnih za vinogradare i vinare do recentnih rezultata istraživanja i novih trendova u proizvodnji vina. U knjizi se opisuje i postupni uspon vina Škrleta i njegova današnja pozicija na tržištu te analiziraju suvremeni izazovi za daljnji napredak u proizvodnji te potencijali u razvoju turističke ponude. Želja nam je potaknuti proizvođače, istraživače, studente i sve druge dionike, na nove projekte i istraživanja koja će voditi povećanju površina vinograda, količina i kvalitete vina Škrleta, a time i općeg prosperiteta hrvatskog vinogradarstva u vinarstva.

Neiskorištene mogućnosti za budućnost

Zagledani u aktualno stanje na vinskome tržištu i svjetske trendove, autori vide povoljne mogućnosti škrleta u vrhunskim restoranima, seoskim domaćinstvima (poput Kezelea), posjetama vinarima u organizaciji turističkih agencija, a kažu i kako se ima još raditi na premium vinu, snaženju zajedničkoga brenda, zajedničkim nastupima kako bi Moslavina uistinu postala vinska regija. Uostalom, ne slučajno škrlet uspoređuju s austrijskom sortom Grüner Weltliner, glavnim vinom grada Beča.

Vrlo je važno da se uz vino spominje i hrana – ponosno dodajem kako se u gastronomskom dijelu spominje i moja knjiga Oblizeki – Moslavina za stolom – jer su mogući i tu neiskorišteni brojni pomaci i mogućnosti. Uvjerena sam kako se, bude li i dalje ustrajnosti i ambicije, sa škrletom može još mnogo više.

Monogafija tek temelj novih istraživanja i projekata

Na kraju, ne bih ja bila ja, da autorima ne čestitam riječima svoga duhovitog kolege i suradnika Jelenka Topića iz Požege: primite izraze moje zavisti. Baš iskrene. Naime, moram otkriti kako je na popisu planiranih 12 naslova za serijal monografija vina i izvornih hrvatskih sorata vinove loze bio i škrlet. Idejni tvorac i serijala, kako u knjizi Škrlet, kažu doajen hrvatske vinogradarske znanosti, prof. dr. Nikola Mirošević – uz prof. dr. sc. Jasminku Karoglan Kontić i prof. dr. sc. Jasenku Ćosić recenzent i jedan od važnih likova koji su oživljavali tu sortu – uspio je okupiti brojnu i vrlo zanimljivu i raznorodnu ekipu i u različitih izdavača – prve četiri objavio je Golden Marketing – Tehnička knjiga, a petu i šestu Nova stvarnost s pripadajućim udrugama – i uz potporu različitih financijera, što zaslužuje svako divljenje, uspio unatrag 15 godina objaviti dosad šest knjiga.

Imala sam čast surađivati na svima s ekipom autora brojnih vrijednih vinogradarsko-vinarskih knjiga, od prve Dingač / Priča o velikom hrvatskom vinu, 2008.; Vrbnička žlahtina – Plemenitost otoka Krka, 2010.; Iločki traminac / Princ s Principovca, 2010.; Kutjevačka graševina / Nadarbina Zlatne doline (Vallis aurea); Lumbarajski grk / od psefizme do naših dana, 2012. i Pošip Bijeli – u čašama zlato s Korčule / Pošip White – Gold fromm Korčula in Glasses, 2022. Nedostaju još vugava, babić, malvazija, portugizac, moslavac/pušipel/pošipel   i škrlet, kojem i dalje tu pripada mjesto, jer unatoč odličnoj sada objavljenoj knjizi, udžbeničkoj, žalim što ona nije izvedena raskošnije, ponajprije fotografijama, i što – jer tu mogu kao novinarka koja je desetljećima za tisak (Vjesnik, Vrt Večernjega lista…) i internetske medije (Živi selo, Oblizeki…) pratila timeline događaje i ljude uz škrlet posvjedočiti iz prve ruke – propuštena prilika za objavu na jednome mjestu brojnih dokumenata koji se još sigurno mogu prikupiti od izvornih sudionika, a koji su, kao što napisah, spomenik, u boci sve raznovrsnijega i odličnog vina, jedinstvenom trudu oprimjeren škrletom. No, to su jednostavno različito zadane figure i poudana, objektivna, fakultetska knjiga odličan je temelj za stvaranje novih naslova i projekata. Uz škrlet – u knjizi sortu pišu velikim slovom! – i moslavačke vinograde barem nadahnuća nikad ne nedostaje!

Nazdravljam autorima Škrleta, nazdravljam vinogradarima, vinarima, znanstvenicima, i zaljubljenicima u škrlet!

Na kraju, živio mi, škrletu!

Objavljeno 15. kolovoza 2022.