Baština, Kušajte s nama nešto novo 12. lipanj 2023.

Romarski potrepanjek Danice Dremović – energetska pločica i obiteljska priča s početka Prvoga svjetskog rata

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Kad se danas ide v romare, na hodočašća, svjetski razvijen vjerski turizam je i gastroturizam. Hodočasnici-turisti pomno prate i gdje se što jede. Kakav je okus Svete Zemlje i uopće svetih zemalja, bilo kršćanskih, muslimanskih, budističkih…? Putopisi, dokumentarci i filmovi s Camina osobito su zanimljivi i u detaljima tko gdje što nudi, naplaćuje li ili radosno podijeli.

A gdje su u našim nacionalnim i lokalnim prošteništima, osobito marijanskima, od Sinja i Aljmaša do Ludbrega, omiljeni odojci ili janjci s ražnja, gdje kotlovina ili roštilj, gdje…? Nekad se za Mariju Bistricu primjerice, za nekoliko dana ili dan hoda sve nosilo od kuće, uglavnom suho i izdašno, špek ili suhi sir, kruh i keba da se može narezati, često i razmijeniti s onima s kojima hodaš. Dobro su došli zbog hladovine za počinak i dozrelih plodova drvoredi šljiva bistrica i durancija i krušaka uz romarske ceste (ostaci voćarskih drvoreda po Zagorju i danas postoje!).

Za založiti si…

Novca je bilo malo i u predahu bi si dali kupiti za okrepu samo juhu i malo gvirca z ledom te djeci licitari – beba, konjić, srdašce, medenjaci, čislo –  uz drveni ormarić i postelju za bebu iz Laza. Prisjećam se s fotografija Jokešinčanki, Moslavčani, u elegantnim tankim šarenim ljetnim haljinama, kao iz mnogo godina kasnije ispjevanih Haustorovih pjesama, koje su zato posebno sašile ili dale šivati moje mame i prijateljica. Ja sam se tek trebala roditi početkom iduće godine, a s mamom sam već bila na svojem prvom hodočašću bistričkoj Crnoj Gospi. Za nju sam u svojoj stihozbirci Pevcov korak / Kajkavski osebušek za EU, Acumen, Zagreb, 2012., u cjelini majka boža bistrička moli za se nas, ispjevala petnaestak pjesama a osim krvavi žuli od lakaste špičokov, šajtoflin, redi redi drvoredi, popevajne, bokci bistrički, bera, nevera, sveta voda…, jednu nazvah peške:

mame je navek lepo pripovedati kak se je negda išlo na bistricu/ peške/ celi put/ zele bi si suvoga sira i kruva i rakije/ a de koji paradajz i slivu bi im neko morti i dal/ jel bi si kupile/ da si založiju samo bi jim tam de su spale juve skuvali/ (ne to kej denes gda se po hoteli i po gostijona je)/ spalo bi se bome po graba/ i na listine/ po trsja v klečurkah (nesu to bile vikendice kej des)/ z štakori/ ne se bome dalo iti/ bog je taman jen vreme razglašen da ga ne/ a potle se pak smelo iti/ a se ne tak išlo odzdol kej sad lepo z avutobusom jel z avutom/ nego z vlakom do sesvet prek prek gore peške/ još je i dobro se z izvora moreš vode napiti…

Prava je raskoš priča Danice Dremović, bake s četvero djece i troje unučadi – Laurom, Benjaminom i Viktorom – koja je za Babičine kolače, za svoje treće natjecanje u pripremi starisnkih zagorskih slastica, poslije slastice-dosjetke zvečke s polovicom oraha koju je nazvala tumba-tumba i pijanu repnicu (bez sira!), ispekla romarski potrepnjak. Svojevrsni je to hommage romarima iz njezina  kraja, ali i ženama koje su joj prethodile u obiteljskome domu, još od rodne kuće svekrve Katice rođ. Kralj, koja je potrepanjek preuzela, naučila od svoje mame Rozalije Kralj, a ona od svekrve Tereze Kralj, Slovenke rodom iz Podčetrtka.

Puna drvena korita, cinati vangli, pa u vojski i v rešt

Danas ga u svojoj kući, na pola puta između Velikog Trgovišća i Klanjca, peče redovito i o Božiću i o Uskrsu, a obvezno o Maloj Gospi. Naime, predajom ide priča kako su dva drvena korita te slastice spremili baš za Malu Gospu da se ide na proščenje, a onda su muški morali u rat, Prvi svjetski, pa su i to ponijeli sobom. Nekad se, prije bicikla i autobus, a pogotovo auta, iz Vižovlja išlo pešice kod Majke Bože Strmečke, u Bizeljsko ili desecima kilometara k Majki Božjoj Bistričkoj baš s tom slasticom, a da se ne spominje pohani ili pečeni picek, digana gibanica z orehi, mašinski keksi…

A nije bez nekoliko vanglina romarskoga potrepanjka prošlo ni otvorenje dučana, bertije… A jer nije nepokvarljivo, slalo se muškima u paketima i u vojsku i u rešt. Gospođa Danica opisuje kako se potrepanjek naziva zbog  toga što se odozgo potrepa, popljeska, dodiruje kakvom starinskom tacom ili čašom s uzorkom, danas cjedilicom limuna primjerice, da ostanu ukrasi.

Osim što rado hekla i štrika, kad ima vremena jer pomaže i u obiteljskoj parketariji, gospođa Danica rado peče i štrukle, bučnicu, repnicu, kifle, muffine… A potrepanjek je isprobavala prije, ispekla ga o Božiću, čak ga držala i u zamrzivaču, i izdržao je, baš je bio ukusan i na natjecanju potkraj travnja vinuvši se vrlo visoko među trideset slastica,a ja sam mu dala vrhunske ocjene i za izgled i za izvedbu i za prezentaciju. S obzirom da su mu glavni sastojci (po 300 g!) šećer, putar, usitnjeni orasi i suho voće (šljiva, jabuka, krušaka, grožđa…), prozvala sam je energetskom pločicom, iako je još ukusnija kao tajnoviti romarski potrepanjek s pričom. S njom je hodočastila na 15. Babičine kolače u Krapini.

Romarski potrepanjek (Danica Dremović iz Velikog Trgovišća)

Sastojci

500 g brašna
1 prašak za pecivo
2 žlice masti
2 žlice vrhnja
300 g šećera
300 g putra
300 g usitnjenih oraha
300 g suhog voća (šljive, jabuke, kruške, grožđe…)
malo mlijeka (prema potrebi)

Priprema

Sve sastojke zamijesite, tijesto razvaljajte na debljinu 1 cm i tanjurom režite (4 cm x 6 cm), pa ukrasiti utiskivanjem ukrasa po želji. Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 °C oko 20 min da kolačići porumene.

Objavljeno 12. lipnja 2023.