Štedljiva kuhinja 12. lipanj 2012.

Prženice mnogo više od «pohanog» kruha

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

Znam da je običan dan, ali vam ga ipak započinjem ljubavnom pjesmom ispod koje stoji nadnevak 20111007 – 20111215 – 20120407. Koliko li sam je pisala i dopisivala!

Nadahnula me pjesma i za istoimene ljubavne prženice koje sam, eto, prije neki dan napravila prvi put u životu. Jer, smo imali sjajnoga domaćega džema od šljiva. Bistrica. I (ne)uobičajeno puno bijeloga kruha «od prethodnoga dana», zapravo više finih peciva. Već me peče savijest zbog toga kruha, kojega obično ostavljam pri ulazu u našu zgradu da ga uzmu susjedi. Da ne završi u smeću. Ali nismo bili doma…

Kaže ljubavne prženice:

dodaj mi snove sa stola
rekoh
kao sol
kao naočale za čitanje
zaboravila sam posve da sam ih
baš netom
pospremila
odložila u špajzu
a da ih nisam ni folijom obložila
na najgornju policu
baš kao što sam te poslala da
stari kruh u prizemlje odneseš
pred vrata
da ga susjeda
koju i ne poznajem
ponese na selo
kokošima i pajcekima
kad ga već nismo iskoristili
ni za prženice ni za mrvice za pohanje
mogavši ga poslužiti
za zajutrak
ljubavni
premazan
bar jednim
snom

Svaki put me to podsjeti na onih stotinu savjeta što sa starim kruhom ili na knjigu «Kruh na sto načina» Anice Grgić iz 1994. odnosno ratnih godina. Pišući za nju predgovor o 6000 godina kruha odnosno o našemu svagdašnjem stalno sam se vraćala na socijalističke godine kada smo, prema istraživanjima u Zagrebu, bacali petinu, četvrtinu ili čak trećinu kupljena kruha. Htjeli su pokazati kako je kruh loše kakvoće, prejeftin i kako se besmisleno «troši». Znam da mi je šlagvort bila Timirjazevljeva tvrdnja kako je «komad kruha jedan od najvećih čovjekovih izuma».

Zašto to ne bi bila i prženica? O, ne mislim na onu botaničku, što joj je latinsko ime Knautia, nego na onu kulinarsku, «krišku kruha umočenu u mlijeko, uvaljanu u razmućena jaja i prženu», kako ju, pozivajući se na odio jezika koji je u većini naših rječnika obrađen posve nekompetentno, vrlo precizno definira «Hrvatski enciklopedijski rječnik» Novoga libera iz 2002.

“Spašavanje” staroga kruha na stotinu načina

Zašto, dakle, i komad staroga kruha pretvoren u poslasticu, ponovno oživio, ne bi – parafrazom – bio «jedan od najvećih čovjekovih izuma»? Nisam sigurna da je to neka mjera štednje, jer mi ni kod moje prijateljice Ivanke Biluš, prve dame hrvatske kulinarike, koja vrlo često stari bijeli kruh i peciva «spašava», kako ona kaže, sušenjem pretvarajući ga u krušne mrvice za pohanje, u kockice za zemlknedle, okruglice od kruha naime, u španjolsku lomaču ili u prženice. Uz njih elegantno posluži neki od sezonskih džemova, zapravo više umaka s komadima voća (jagode, marelice…), namazima, sirom, šalšom… Čovjek ih, kažem vam, ne može prestati jesti.

Vidim da mnogi za prženicama iskreno žale – kolega Krešimir Dujmović ih, uz kruh i mast, šnenokle, hladetinu, slance, žumance za šećerom… – kao pohani kruh uvrštava u 10 naj jela u kojima smo se nekada davili. Kaže: “Meki i hrskavi gušt koji se danas malo kome da spravljati”.

Jedno je to od zadovoljstava koja sam propustila, jer mi doma, seoska klinčadija pedesetih i šezdesetih 20. stoljeća, zapravo i nismo imali staroga kruha, pogotovo kad je mama pekla krasan smesni, miješani, koji vam je mogao trajati dok ga niste pojeli. Šteta ga za prženice! i sam je bio bolji od kolač. Pogotovo krajak, skrajak, okrajak. Onaj drugi, kupuvani, dvokilski kolut, bio je drugi dan tako tvrd kao onaj što su da pekli naši dečki intendanti u rezervi, da sam, kad su mi ga donijeli kao suvenir, mislila stvarno da su mi donijeli ciglu. Samo za napoj.

Meni je nekako ispadalo uvijek da je “pohanje” kruha – Krešimir Dujmović doslovce kaže «Malo natopiti u žutanjku i krušnim mrvicama i prepržiti u tavi.”  Iako mrvice, iako one nemaju tu što raditi, osim ako štedite i na jajima – bilo u tavici ili još bolje u pećnici uz manje masnoće stvarno sirotinjsko jelo. Velim, sve do Ivankinih raskošnih ostataka.

Male ideje za zavođenje

Uz to, oduševio me i chef Robert Slezak kreiravši uživo odličan zalogaj ljubavne prženice kao Zlatno srce odnosno ljubavni doručak za naše valentinovske Ljubavne oblizeke. Meni je to doručak za u krevet. Tada ih je samo (pre)oblikovao u valentinovska srca, a receptura je, dakako, za dvoje, jer će mnoge podsjetiti na mladalačku oskudicu kao u Arsenovoj «Kad sam je sreo/ bila je mlada,/ ljubavi puna/ i napola gladna./ Nije iz rime,/ nije iz vica,/ i ja sam tada jeo ko ptica…». Neke će možda poučiti kako nije uvijek za ljubavni doživljaj važna, barem nije najvažnija, hrpa love, brendovi i što već uz to ide. Katkad je dovoljan i kruh od prethodnoga dana, ako niste svježi kupili jer niste stigli (ta još ste u postelji!) ili nemate novca i morate stvarno prištedjeti.

Sjećam se da smo zapravo takav doručak ukrali Robertovoj ljubavi Tanji za jedan «Uskrsni stol» koji smo kreirali za Večernjak prije nekoliko godina. Bilo kako bilo, dio te Uskršnje Aleluje bile su i tost-landice sa seoskim sirom u četiri okusa uz koje smo, valjda jer je sljubljivao Badel 1862, “poslužili dvojbu: Silvanac zeleni Nespeš 2005 ili Malvazija Vodnjan 2006. Čini mi se kako bi se te landice sjajno slagale i s pivom, uz neku od TV tekmi Svjetskoga nogometnog prvenstva 2012. Pogotovo u Robertovoj, Tanjinoj, a i mojoj Poljskoj.

Prženice ili pohani kruh na način Ivanke Biluš

Sastojci

• suhi kruščići narezani na kriške
• 2 jaja
• 0,5 dl mlijeka
• 0,5 dl mineralne vode (Jamnica, Studenac, Radenska, Mivela…)
• malo soli
• malo šećera

Priprema

Kriške suhoga kruha namočite u jaja umućena s mlijekom i mineralnom vodom te posoljena i pošećerena. Neka se krušćići napiju dobro, ali tako da se ne raspadnu. Zagrijte malo ulja u tavi, stavite krušćiće, poklopite i ostavite da pozlate, zatim ih okrenite i dopecite otklopljene. Poslužite s marmeladom i drugim namazima.

Nije naodmet

Ivanka kao najbolje preporučuje žemljice, kifle i drugi mliječni kruh, kukuruzni bagetić, francuz i tome slično. U jaja možete dodati i ribani parmezan, pa možete poslužiti u slanoj varijanti. Osim kao doručak, takve prženice možete poslužiti i kao mali obrok.

 

Tost-landice sa seoskim sirom u četiri okusa na način chefa Roberta Slezaka

Sastojci (za 4 osobe)

• 4 šnite bijelog tosta
• 4 šnite integralnog tosta
• 2 jaja
• 1,5 dl mlijeka
• sol, papar, muškatni oraščić
• 0,5 dl rižina ulja
  300 g domaćega svježeg sira
• 1 dl domaćega kiselog vrhnja
• sol, papar
• 3 žlice sitno nasjeckanih mladih kopriva
• 2 žlice sjeckanoga mladog luka
• 4 sitno narezane rotkvice, klice od rotkvica
• 2 žlice sitno narezane crvene paprike, 1 žlica naribanih kiselih jabuka

Priprema

Mlijeko izmiješajte s jajima i začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem. Šnite tosta umačite u jaja s mlijekom i pržite na ulju na zlatnu boju. Vadite na papirnati ručnik da upije višak masnoće. Svježi sir pomiješajte s vrhnjem i začinite solju i paprom. Podijelite na četiri dijela i umiješajte pobrojene sastojke.

Nije naodmet

Ako pazite na liniju, uzmite nemasni sir i jogurt i uz namaze poslužite integralni prepečenac.