Sljubljivanja, Vino 7. studeni 2019.

Portugizac u metropoli

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

U Parizu: Le Beaujolais Nouveau est arrivé! A na glavnome zagrebačkom trgu: portugizac. Festival mladog vina Portugizac Plešivica od utorka zaključno s petkom slavi mlado, prvo vino iz ovogodišnje berbe koje su na tržište iznijeli PZ Plešivica, Snježana Gregorić, Robert Braje, Josip Braje, VVG Sirovica, Zdenko Vučinić, Danijel Golubić, Krešimir Ivančić, Vlado Majcenović i Franjo Stanišić. Ne dospijete li, nije naodmet krenuti na Plešivičku vinsku cestu.

Pridružili su im se i najbolje ocijenjeni lokalni sirevi, za sljubljivanje s tim krasnim crveno-ljubičastim vinom što podsjeća, kažu, na jagode, kupine, višnje. Ali, prigodno se prisjećam  pariških jeseni, kafeića i bistroića sa stolićima, koji su zagazili u naslage jesenskog lišća i buče, pa lijepih čaša s beaujolaisom i uz njih za prigristi krasno poslužene najjednostavnije seljačke paštete zanosnoga imena pâté de campagne, zapravo najčešće oplemenjene svinjske masti, da ne kažem kosane masti, slanina, zaseke ukrašene kolutovima luka… Ma išli bi i čvarci, Ili pašteta od čvaraka! Tja, što će našijenci, unatoč festivalu s korijenima starijim od dvadeset godina, nuditi običan portugizac kad imaju mnogo skupljih, svjetskih vina!? Tko će misliti o jeseni, kad su advent i prenagrađivani zagrebački Advent pred vratima?

Dok se sjetim kako smo nemaštovito dozlaboga podosadnjeli Martinje i razvukli ga cijelom zemljom i tjedan prije i tjedan poslije 11. studenoga te sveli na pijanke s biskupskim krštenjem, s guskom, možda patkom ili puricom, smuči mi se. A tek kad pomislim kako je turistički neiskorišteno, nevalorizirano što su nekad po gradskim ulicama odmah s kola vinari točili i ubirali prvi novac od ljetine! Ne ulazi li München u svoj globalno preuspješan Oktoberfest konjskom zapregom prepunom buradi s pivom?

Kad pomislim koliko je truda i novca uloženo da se okupe brojni, kao rogovi u vreći usitnjeni, maleni vinari i podrumari, da se podigne kakvoća zapostavljene sorte, posade vinogradi i odnjeguju napokon dobra vina te da se mukotrpno (i ne jeftino!) stvori jedna od prvih robnih marki Zagrebačke županije, a ove godine i zajedničko vino Udruge Portugizac Plešivica s etiketom Portugizac Plešivica Selection, prežalosna sam!? Čestitke na trudu što su vinari Snježana Gregorić, Danijel Golubić, Robert Braje, Josip Braje, Damir Drago Režek, Franjo Gregorić, Ciban, Vukoder, Jurkovac i PZ Plešivica proizveli 1300 litara zajedničkoga vina.

Prežalosna sam i što se u metropoli i šire i uže izmišljaju trendovske destinacijske koještarije bez ikakve lokalne podloge, kratkotrajno mnogima zacijelo unosne, ali u čije dulje trajanje nisam sigurna, dok turistički neiskorišteno ostaje nešto što je stvaran život, što bi moglo biti zanimljivo onima koji to nemaju, a nemaju, i još unosnije nego što je, pogotovo onima koji od toga žive ovdje. Da dođu portugisci iz različitih hrvatskih i ne samo hrvatskih vinogorja, da ne ostane samo još jedan malen dućan ispod repa na razini ma koliko ambicioznih ureda poljoprivrede i ruralnoga razvitka Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Nije li šatorčića i kućica toliko da se jedan od drugoga gotovo ni po čemu ne razlikuju? Osim možda po cimeru i po cijenama. Tko bi tu prepoznao što je globalno, a što izvorno! Koga i briga!? Divim se baš zato upornosti mr. sc. Josipa Kraljičkovića i njegove ekipe te vinarima i sirarima što još – ne odustaju.

Živjeli! Obvezno – s portugiscem.

Objavljeno 7. studenoga 2019.