Oblizeki knjiga

Oblizek.

Razmišljam, ima li toga u standardu? Onome književnom, hrvatskom? Nema. Nisam otkrila ni u jednome rječniku. Modernoj štokavici stoga velikodušno posuđujem staroverski, starinski kajkavski izraz, unatoč tome što će mi, kao onomad s Barbierivevim selenom, netko sigurno poslati srdačno pismo o tome kako ništa ne razumije pa ne može ni spremati.

Je li nužno mislim, baš spremati jelo po svakome mom receptu, je li nužno razumjeti riječ po riječ ili se jednostavno treba prepoustiti pomno odabranim oblizekima?

A kej je to?

Nekej fino. Nekej kej baš i ne moraš imeti, bez čega buš preživel, ali je tak lepo ak ga imaš. Nešto što je gotovo bolje ako za njim žudiš, nego ako ga imaš, ako ga imaš svaki dan. Rijetki si ga mogu priuštiti i kad nije basnoslovno skupi kavijar, jastog, idealno poželjno ostarjeli cognac, predikatno vino rijetkog i dobroga godišta… (Nastavak u knjizi)

Knjiga o oblizekima istinski je oblizek. Sadržava sjećanja, priče, objavljene novinske tekstove, stručne radove i projekcije, autoričine pjesme na moslavačkog kekavštini, rječnik odabranih i korištenih kajkavizama, iako nije kuharica oko 400 recepata što za čitanje a što za kuhanje, kartu Moslavine, fotografije dvadesetak ponajboljih hrvatskih majstora, mnoštvo doživljaja.

Sadržaj

Krumper z table
Obelil bi se i na tenke šnite, kej teneše rezal na vruču tablu. Samo bi se posolil. I tak jel. Dece je bil najmilneši, najslajši. Dok smo bili mali, nas se toliko znalo skupiti da bi Mama Rupčićova, Jagica Rupčićova, krumpir samo oprala, jer ga ne bi stigla ni oguliti! Najbolje ga je pekel moj tata, jer ga je rezal najteneše.

S moslavačkog kolinja – čvarki

Slanina se oguli i reže na kockice i cvre se u kotlu ili rajngli. Posuda se namaže mašću i stavi se slanina te zalije lončićem vode da se ne prismudi. Poslije se voda ne stavlja da mast ne bi prskala. Kada pusti malo mast, otprilike za sat, doda se pola litre mlijeka da bi čvarci bili prhki i lijepe zlaćane boje. Peče se dok čvarci ne porumene i ne počnu šumjeti pod kuhačom. Kad je mast gotova, doda im se glavica luka za lijep miris. Skine se s vatre i malo umiri, stihne da ne kipi. Mast se ocijedi i tiskaju se čvarci (nekad se tiskalo kuhačom, a neki ih krajevi i sada ostavljaju nestisnute), posole se i spremaju u staklenku, limeni lonac ili malu banjicu (obvezno s poklopcem da ne navuku vlagu!). Jedu se obično za večeru sa sirom i lukom. Čvarcima su se prelijevali žganci, tijesto, skuhanima u poparu prelijevala salata, a od mljevenih su se pravili kolači čvarkaši. (Više u knjizi)

Iz slatke Moslavine – pletenica Marice Bahlen

1/2 svježega kvasca razmutite u 1/2 l mlijeka i malo šećera. Dodajte malo brašna i ostavite dizati. U dignuti kvasac umiješajte 2 jaja, 1 dl ulja, soli po ukusu, brašna po potrebi da tijesto ne bude ni premeko ni pretvrdo. Ostavite dizati. Dignuto podijelite u 3 dijela. Pripremite nadjev od 3 žlice nerastopljene masti, 3 žlice šećera i 10 dag grožđica. Premažite svaki dio tijesta i zamotajte kao roladu. Rolade upletite u pletenicu i ostavite ih da se dignu u namazanu limu. Prije pečenja pletenicu premažite razmučenim jajetom. Pecite na laganoj vatri. Pečeno premažite s malo masti. (Više u knjizi)

Recenzije

Okusni i mirisni biljeg zavičajnog Okešinca, piše prof. dr. Joža Skok, jezikoslovac i antologičar:

…treba posegnuti za tom knjigom da bismo upravo u duhi autoričinih jela upoznali sve ono što ta starinska kajkavska riječ izvorno znači. Prema našem starom i dragom pavlinu Belostencu ona je objašnjena kao vonj i miris, no taj joj autor navodi čak četrnaest njezinih mogučih varijanti značenja, među kojima je i duha dugovanja kuhanoga ili pečenoga. Ako i ne znamo točno gdje je autoričin mitski, zavičajni Okešinec, po toj duhi sigurno ćemo ga pronaći i uvjeriti se kako njegova starinska jela iz ove knjige uza svoju zavodljivu duhu imaju, zahvaljujući autorici knjige, i svoju prepoznatljivu dušu.

Enciklopedija okusa, piše mr.sc. Božica Pažur, pjesnikinja te glavna urednica časopisa Kaj:

Tekstualno, žanrovsko i jezično obilje zahtjevne i monumentalne knjige Božice Brkan “Oblizeki – Moslavina za stolom” nije moguće jednoznačno definirati. Prepletanjem barem trojakog autorskog iskustva – književnog, publicističkog i znanstvenog – dominantnim autoreferentnim kodom, autorica ostvaruje osobni zavičajni leksikon, oblik literarizirane – poetsko-olfaktivne, romansirane i reminiscentne – dokumentarno-feljtonističke i kronologijske, faktički provjerljive i emotivne (povjerljive) osobne moslavačke enciklopedije.

U potrazi za Moslavinom, piše Maja Matković, lektorica i publicistica:

Pišući “Oblizeke – Moslavinu za stolom” Božica Brkan sastavila je svoj mozaik baštine, literature, kulinarstva, povijesti jednog podneblja, ali i osobne što je, zapisana, postala intimna, proustovska potraga za izgubljenom Moslavinom. Moslavina Božičinih oblizeka, što se danas razlila u tri županije, a nekoć je bila dijelom Vojne krajine, prije nikako nije uspijevala nametnuti svoje blago, svoje naraštajima baštinjeno ruho, nego je samo u zakucima standardnih izričaja stidljivo čuvala kej, ne iskušavajući mu prečesto snagu stihom, prozom. Stoga kej na stranicama “Oblizeka” to snažnije urasta u standardni izričaj, u izričaj Božice Brkan koji poput svega izvornoga, o čemu je u Hrvatskoj pisala prije nego što je to mnogima postalo trend, postaje lokalna, zavičajna pa hrvatska mjera globalnoga. Jer što je globalno nema li lokalnog mirisa, nema li oblizeka što ostaju neprolazan miris djetinjstva, miris tople pećnice od koje zaiskri oko i, baš kao s izvora vodom, napija se duha, hrani srce.

Neumorni etnograf i istraživač, katkad i aktivni sudionik, piše Slavica Moslavac, etnologinja, direktorica Muzeja Moslavine u Kutini:

Zavičajni recepti objavljeni u Oblizekima izuzetna su dokumentarna, kulturno-povijesna, a nadasve etnografska vrijednost o moslavačkom kraju. Prikupljani su od autohtonih kazivača, marnih izložbenih priređivača, te objedinjeni riječju i (slikom!) vrle autorice. Ona je nakon dva i pol desetljeća istraživanja i bilježenja javnosti predstavila izuzetno i hvale vrijedno djelo s preciznim kuharsko-kulinarskim postupcima te sastojcima jela iz “moslavačkoga bakina lonca”.

Božica Brkan – vrsna i rasna hrvatska gastrozofkinja, piše Palma Klun Posavac, direktorica Pučkoga otvorenoga učilišta Ivanić Grad i predsjednica Škupštine Zagrebačke županije:

Veliki Balzac, mučen ponekad crnom glađu, znao je nacrtati svoja omiljena jela i tako tjerati demone oskudice, a mi danas imamo mnoštvo prelijepih kuharskih priručnika, recepata i fotografija kulinarskih vještina za listanje u predvečerje i izlete u kuharske svečanosti. Knjiga Božice Brkan štivo je drugog formata, primjerak dobre knjige temeljene na sreći odrastanja u pitomoj Moslavini, dar prijateljima i štovateljima hrvatskoga kulinarstva na brkanovski osebujan i mladenački način, iz koje izviruje neobuzdani književni talent, esejističko bogatstvo Rabelaisove himne života.

Kuharica i slične uspomene kao ozbiljna književna podvrsta u stihu i prozi, piše Katarina Brkić, profesorica književnosti i književnica:

Pokazala nam je da je kuharica književna podvrsta u prozi i stihu, u kojoj se dela, diši, meša, naleva, šprica, u kojoj se i sjeća u slikovitim i toplim retrospekcijama, a i pjeva jelu u stihu kratke, slatke, ljute i kisele pjesme. To je sinestezija u neviđenim kombinacijama. Sama kaže da joj je „jelo poput dobre rečenice, u kojoj su riječi namirnice, sljubljene mješavinom začina… složene dobrom sintaksom, recepturom i postupcima“.

Hrvatsko-moslavački etnogastronomski glosarij, piše Ivanka Biluš, autorica najtiražnijih hrvatskih kuharica:

Čitajući knjigu pitam se gdje je to u njoj sve stalo i izlilo se kao bujica na papir te zauvijek ostavilo enciklopedijski temelj i trag za buduće naraštaje. Tu je skupljena energija titana. Ništa nije zaboravljeno, sve je do sitnica zabilježeno, iskričavo, poetično, egzaktno, opširno. Potanko je opisano sve što je viđeno i doživljeno.

Ovu knjigu doživljavam kao svojevrstan etnogastronomski glosarij.

O autorici

Božica Brkan, utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki, autorica je brojnih tekstova i knjiga (i) o hrani (Oblizeki – Moslavina za stolom, Enciklopedija špeceraja) te petnaestak kuharica najnakladnijih u nas, a neke su prevedene i na više jezika (Hrvatska za stolom, Mediteran za stolom, Hrvatska jela na suvremeni način, Slastice u Hrvata, serijal Mala škola kuhanja itd.) i brojnih posebnih novinskih izdanja.

Pisala je i priloge za enciklopedije, scenarije (Vegetin TV-serijal Male tajne velikih majstora kuhinje) te organizirala ocjenjivanja hrane i pića, sajmove i festivale i sl. (Večernjakova Kulenijada, Proizvodi za Europu 92 na Zagrebačkom Velesajmu, Akademija zdravog življenja Electroluxa i Večernjeg lista, Zagrebački festival slastica, Festival slastica u Križu itd). Od 1993. do 2009. uređivala je Večernjakov prilog četvrtkom Vrt.

Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga novinarskog društva. Među osnivačima je Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Predaje stilistiku u medijskoj komunkaciji na studiju komunikologije na Hrvatskim studijima.