Čitanka 3. listopad 2016.

Kuharica za ovršene

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 1 komentar

Uopće se ne zezam, moji kolege poznatiji kao omiljeni (i lektirni!) književnici za djecu Ratko Bjelčić i Silvija Šesto stvarno su napisali i nešto za odrasle – Kuharicu za ovršene. Ma, što napisali!? Najprije je iskusili, a onda još imaju snage i za šalu, satire, što već jest. Stigne mi knjiga, a ja je, kao da sam kuharica gladna, progutam i pošaljem dvojnu okružnicu. Pa mi se inbox zagrcne od smijeha:

Odgovor na tvoj upit glede nadolaska na zamisao za Kuharicu za ovršene: Nismo mi došli na zamisao, već su drugi došli na zamisao da nas ovrše, pa smo mi tad trebali nadoći na zamisao kako preživjeti bez novaca, pa smo tako razmišljajući nadošli da i nije tak lako bit ovršen, jer biti ovršen nije zvanje, već način života.

Sanjarica za ovršene

Da se razumijemo otpočetka, nije ovo ni neka trendovka dijetna ni siromaška kuharica, kakvih mi je puna kapa, nego vrlo hrvatska knjiga. Nije, po mojemu, uopće namijenjena ovršenima, jer valjda nemaju oni ni toliko da bi si nju kupili (Franak, Živi zid i slični ne bi si je uzeli za mantru i PR), nego preventivno, za čitanje, da bi se izbjegle zamke ovrhe, a bogme da bi se ojačalo za ovdašnje naše zabave.

Knjiga koju objavljuje Semafora strukturirana je s mnogo duha najprije kao storija, izvod iz romansirane financijske biografije nekog razvedenjaka koji nije na vrijeme platio grijanje, a k tome se zove znakovito Srećko, zatim slijede pričice odnosno zbivanja po danima + recepti, pa, valjda kao lijek, nada ili tako nešto, i sanjarica za ovršene. Sanjate li krumpir, eto vam nenadana dobitka, a kuhinju, ne bojte se svog posla i tome slično.

Svaki je sastojak – hrvatski

A recepti pod danima, ukupno 30 dana, su piletina s mlincima (eko nemate pileta, uhvatite goluba ili jedite samo mlince), gravče na tavče, kelj-varivo, pileća jetrica i srčeka s rajčicom, špageti u umaku od konzervirane rajčice, žličnjaci, ćevapi s lukom, ćoravi gulaš, juha od mrkve, palačinke s ništancima itd. Apsolutno su me osvojili totalnom zajebancijom, jer su svim sastojcima do papra (!?) i vode, obične H2O, ne todorićke, dodali pridjev hrvatski. Nisam znala bih li se smijala ili plakala. Istina baš boli. Za 24. dan donose recept za francuski krumpir, pa kažu: 4 hrvatska krumpira jer sumnjamo da se možete dočepati francuskog.

Dobro došli dragi gosti, u Hrvata se ne posti.

Ne pomišljajte kako je to nešto obično, baš hrvatski, nego je toliko pomaknuto da je vrijedno čitanja. Osobito za duhovno ovršene. Kao samopomoćna literatura. Ne računajući pisanje svojih kuharica, ne sjećam se kad sam se toliko zabavljala čitajući kuharicu. Ne samo zato što su je sjajno i grafički skuhali i ispekli – Silvija je i urednica, a priručne fotke, Ratkove, crno-bijele, podignute su maštovitim i duhovitim ilustracijama, dizajnom i prijelomom Vande Čižmek, ARTEST74, dizajn naslovnice Davor Šunk – nego što ni knjigom ne pomišljaju na predaju. Ona je svojevrsni transparent. Uz to, iznose niz životnih mudrosti, što s krpa kuharica, zidnjaka, a što iz vlastita iskustva poput one na zadnjoj korici: Bio sam svjestan bolne činjenice kako ništa neće biti isto kao prije i kako čovjek ono prije cijeni tek kad dospije u ono poslije.

S respektom ocjenjujem da su Silvija i Ratko u svojoj crno-bijeloj kuharici nadasve slikovito pokazali što sve može biti nadahnuće za književno djelo, dobro i za kuharicu također. Ukratko: Dobro došli dragi gosti, u Hrvata se ne posti.

Ne, ne izostavljam ni recept. S pričom, dakako.

20.
“Sunce piči, mi roštiljamo… sline mi na usnice dovode stihove Hladnoga piva. No sutra ću i ja pičiti na susjedin tulum, a susjedini tulumi su nadaleko poznati po vicevima koje zna ispričati susjedin dobar prijatelj s njezina posla, tako da je zabava zajamčena. Uz to susjeda dobro kuha, a možda se nađe i pokoje pićence. Provjereno, prvi put, a prvi put se ponavlja, na sreću, na moju veliku sreću! Uz sve to, doduše, nisam se imao prilike uvjeriti, no shrvan situacijom osjeti su mi se stostruko pojačali pa bih čuo u liftu ono što nikad nisam slušao, a prolazeći hodnikom umio bih nanjušiti kompletan sadržaj ručka i večere pojedinog domaćinstva samo tako, prolazeći uz vrata. Da budem iskren, više trenutačno nisam siguran sline li mi usnice više na Hladno pivo ili na misli o sutrašnjici? No u taj strašan tren obrišem sline i prebacim se na razmišljanje što da sutra susjedi donesem za darak kad sam praznih džepova. Od kad sam se vratio kući s posla i opet pokušavam pronaći nešto što bih darovao susjedi. Čak nemam ni onih umotanih bombonijera koje kolaju uokolo dolazeći svakome na dar s prešućenom porukom: “daruj dalje” i za koje viši nisi sguran u rok trajanja. Jedino što sam našao bila je zatvorena butelja koja je ostala od proslave Antina pripravničkog staža koju mi je Ante, suosjećajan s mojom situacijom, darovao. Bingo! Bolje od paste za cipele i kreme za brijanje! U zraku je ostalo visjeti pitanje je l’ primjereno susjedi donijeti butelju? Ali što da radim?

Recept za dvadeseti dan:
Pileći hrbat s juhicom
2 hrvatska pileća hrpta (kupljena na superakciji, što će reći pred istekom roka trajanja, tako da sam se morao požuriti u pripremanju jela)
omanji hrvatski crveni luk
list hrvatskog peršina
šačica hrvatskih rezanaca za juhu
malo jušnog temeljca bez kojeg možemo; često navođenje tog sastojka bez kojeg ne možemo psihološki je dokaz i osnaživač za zaključak da bez onoga što nemamo možemo!
Pola žličice hrvatske soli
prstohvat, dva, a možda i tri hrvatskog papra
pola litre hrvatske vode

Operemo hrpte, mrkvu ostružemo i nasjeckamo na kolutiće. Ogulimo luk. U posudu stavimo šačicu rezanaca za juhu i list peršina.
Uključimo ring na štednjaku. Na ring stavino lonac s hladnom vodom. U vodu stavimo hrpte. Posolimo i stavimo mrkvu i peršin te cijelu glavicu oguljenog luka. Kuhamo na laganoj vatri uz povremeno miješanje. Nakon tridesetak minuta izvadimo hrpte i odložimo ih na tanjur te posolimo. Peršin i luk odstranimo iz juhe, te ih kao nepotrebne možemo staviti “izvan igre” zvane jedenje (a možemo ih i pojesti jer šteta je bacati hranu, a peršin je pun kalcija koji je zdrav za jačanje naših ovršenih kostiju). Nakon vađenja luka i peršina u juhu stavimo jušni temeljac kojigotovo nikad nemamo, pa to oepr preskačemo, papar i rezance za juhu. Isključimo ring i ostavimo lonac na njemu da se juha kuha dok se ring hladi.
Kad se juha ohladi do željene temperature, možemo je konzumirati kao predjelo hrptima.

 

Objavljeno 3. listopada 2016.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/vrbovecka-kuharica-ii-18951

http://oblizeki.com/hrana-kuhinja-i-blagovanje-u-doba-zrinskih-maestralna-knjiga-uz-450-obljetnicu-bitke-kod-sigeta-18788

http://oblizeki.com/iz-dugoselskih-starih-kuharica-18561

http://oblizeki.com/lokalne-kuharice-hit-samo-lokalnih-sredina-17730

http://oblizeki.com/reprint-velike-gradanske-kuharice-zlatke-sudete-iz-1922-16105

http://oblizeki.com/slasticama-kroz-sisak-i-kroz-godinu-brankica-iris-vodi-sretno-strpljivo-i-uspjesno-17763

http://oblizeki.com/uz-uskrs-goranska-jela-vezamska-nadela-17692