Gastro(s)pis 29. veljača 2016.

Hrvatski pršuti s benefitima, hrvatski jezik bez benefita

• Piše Maja Matković
  
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 1 komentar

Među rijetkim je dobrim vijestima što stižu s bruxelleskih dvora i najnovija o europskoj zaštiti još jednoga pršuta što se proizvodi u Hrvatskoj. Riječ je o dalmatinskom pršutu koji je europsku zaštitu geografskoga podrijetla dobio poslije istarskoga, krčkoga i drniškoga pa smo tako po brzini europske zaštite postali mala europska velesila. Osim spomenutih pršuta, europsku zaštitu imaju i ekstra djevičansko maslinovo ulje s Cresa, neretvanske mandarinke, ogulinsko kiselo zelje, baranjski kulen i lički krumpir. Razloga za veselje proizvođača i potrošača ima, no smeta nešto tipično hrvatsko.

Posrijedi je navada da se razmećemo stranim riječima i kad svoju misao možemo izreći najnormalnije na hrvatskome jeziku. Tako je još 8. prosinca u izjavi o europskoj zaštiti drniškoga pršuta Tihomir Jakovina, bivši ministar poljoprivrede, govorio o benefitima za proizvođače i potrošače tog pršuta. Njegovu bi izjavu svatko razumio da je govorio o pogodnostima ili koristima za potrošače i proizvođače, ali kad tako učeno govori ministar, što ne bi i proizvođači pa se benefitima razbacuju i razmeću i oni koji na primjer govore o ličkome krumpiru i drniškome pršutu.

Kako li se samo ta nepogoda od benefita zavukla u hrvatski jezik, zapitat će se svatko komu je do toga, 24. službenoga jezika u Europskoj uniji iole stalo. Kao što i inače biva u posljednjih nekoliko godina kada riječi koje smo iz latinskoga preuzeli u hrvatski i one su mu se i fonološki i morfološki prilagodile ponovno otkrivamo kao englesku toplu vodu, tako je i s benefitom. Podsjetit ću samo na aktiviranje koje je prema latinskom activus preuzeto u hrvatski, no onda se netko dosjetio   aktivacije jer je sad u modi preuzimanje već preuzetog, i to iz engleskoga jezika. Unatoč tomu što je u sveopćoj globalizaciji engleski lingua franca, jezik općega sporazumijevanja, beneficija, međunarodnica koju smo u hrvatski preuzeli prema latinskome beneficium, u značenju ‘služba, dobrota’, nipošto nam nije trebala biti servirana kao engleska dobrobit, tj. benefit. Jer i Englezi su svoj benefit preuzeli iz latinskoga, ali nam očito nije dovoljan jedan sluganski poklon, nego se trebamo dvaput prignuti da bude što gore.

Kako god, pršuti koji su dobili europsku pozlatu, toliko su traženi na hrvatskim stolovima da jedva proizvedemo polovicu onoga što nam je potrebno. Pritom vrlo malo imamo vlastitih svinja pa „dalmatinski“ i „drniški“ butovi stižu većinom iz mađarskoga Kapošvara. Blagoslovimo ih svojom burom i soli, no najveći bi blagoslov bila veća vlastita proizvodnja. Jezik i stvarnost i tu se podudaraju. Kad sadržaj pojma bude domaći but, tada će, valjda, nestati i oblik benefit, posve nepotreban u hrvatskome jeziku. Ne zna se samo hoćemo li htjeti i umjeti prihvatiti taj izazov.

Objavljeno 20. veljače 2016.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/neka-nas-ne-zavarava-pomisao-na-trziste-eu-sa-500-milijuna-potrosaca-navika-kupnje-i-potrosnje-zasticenog-proizvoda-mora-biti-izrazena-najprije-u-lokalnoga-stanovnistva-10533

http://oblizeki.com/dva-hrvatska-proizvoda-s-europskom-oznakom-izvornosti-15461

http://oblizeki.com/tradicijska-jela-i-kolaci-vazni-za-kulturnu-bastinu-i-ekonomiju-15483

http://oblizeki.com/razgovori-kompetentni

http://oblizeki.com/i-krcki-prsut-i-kucu-krckoga-prsuta-%E2%80%93-srdacno-preporucujem-11701

http://oblizeki.com/prsut-ili-sunka-339

http://oblizeki.com/krcke-surlice-12735