Božićni kruh mojega kraja kao međunarodni školski projekt
Svečani blagdanski kruh, bilo kao kruh, slani ili slatki bilo kao dizani nadjeveni kolač, jedna je od zadatosti božićnih blagdana bilo kao maštovita peciva u kojima se i danas najviše ogleda tradicija. U mom se kraju, Moslavini, svečani se hljebovi nazivaju lebovina, prema istraživanjima etnologinje Slavice Moslavac, koja je još potkraj 2011. kruhu posvetila i posebnu, vrlo dojmljivu izložbu Priča o kruhu ili Dok je kruha ikakva. Ne boj se glada nikakva, a koju smo, zgusnutu i dopunjenu glazbom i poezijom, gospođa Moslavac i ja 2015. na jedan dan, uz Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, predstavili u Žepču, u Katoličkom srednjoškolskom centru Don Bosco.

Božićni kruh iz Koritne (brošura Božićni kruh mojega kraja)
Na to me je podsjetila brošura Božićni kruh mojega kraja, koju mi je umjesto blagdanske čestitke poslao kolega književnik Mirko Ćurić, ujedno i ravnatelj Srednje strukovna škole Antuna Horvata Đakovo. Kao što su 2020. godine tiskali Adventsku i božićni slavonsku kuharicu, uz ovogodišnje božićne blagdane tiskali su kao dio međunarodnoga projekta i aktivnosti Regionalnog centra kompetentnosti VirtuOs. Sudjelovale su nastavnice stručnih vijeća ugostiteljstva, turizma i prehrane Srednje strukovne škole Antuna Horvata. Urednica je Henrieta Matković, a voditeljica projekta Maja Breulj.

Badnjača iz Vinkovaca i Štitara (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Ona je u uvodu pojasnila kako su u njihovoj školi projektom Božićni kruh mojega kraja željeli saznati kako se ovaj tradicijski kruh izrađuje u različitim dijelovima Hrvatske i susjednim zemljama gdje žive Hrvati, njeguje li se tradicija, koriste li se tradicijski recepti, kako se naziva, koji su na njemu ukrasi i koja je njihova simbolika. Također su željeli usporediti prikupljene recepte i uočiti sličnosti i razlike. U projekt se uključilo osam škola – pet srednjih škola iz Republike Hrvatske (iz Osijeka, Đakova, Vinkovaca i Županje), jedna srednja škola iz Bosne i Hercegovine (Kiseljak) te dvije osnovne škole iz Bosne i Hercegovine (Vir, Posušje i Bukovica, Tomislavgrad). Dakako, djeci su iskustvom i umijećem priskakale kao svojevrsni svjedoci i pomagači, kazivači, brojne žene vješte u pripremi božićnog kruha svojega kraja. Pohvalno je što navode poimence sve sudionike.

Priprema badnjače koju iznose na božićni stol u Županji i Štitaru, a ispekli su je očenici žušanjske Obrtničko-industrijske škole (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Uz drugo je Maja Breulj također napisala:
Svi mi, od najranijeg djetinjstva, nosimo u sjećanju različite običaje. Neki od njih polako nestaju, neki su se prilagodili novonastalim životnim uvjetima, a neki su očuvani do današnjih dana. (…)
Do pedesetih godina prošloga stoljeća u mnogim hrvatskim krajevima za Božić i Novu godinu pripremale su se posebne vrste kruha od pšeničnoga brašna, mješavine pšeničnoga i kukuruznoga ili raženoga brašna, ovisno o kraju iz kojega dolaze, a ukrašavali su se raznoliko: utiscima čaše, ubodima vilice, ukrasima od tijesta u obliku biljnih ili životinjskih motiva (klas žita, kukuruz, jabuka, volovi, svinje, ptice…). Često bi površina kruha bila podijeljena u četiri polja koja su predstavljala godišnji ciklus, odnosno svojevrstan kalendar koji je prizivao zdravlje i plodnost obitelji i životinja prikazanih na kruhu. (…)
Naslovnica Bozicni kruh mojega kraja
Analizom prikupljenih recepata uočene su manje razlike u korištenim sirovinama. U većini recepata za izradu božićnog kruha koristi se bijelo pšenično brašno, sol, malo šećera, kvasac ili domaći kvas i voda, a samo u nekim receptima spominju se mlijeko, ulje i jaja (pretpostavlja se da je tradicijski recept s vremenom promijenjen ili se za Božić pripremao kruh bogatijega sastava).
Razlike postoje i u nazivu – božićni kruh zove se ljetnjača (Osijek), badnjača (Županja, Štitar), letnica (Vođinci), božićnjak (pojedina sela Đakovštine), božićni kruh (Koritna, Selci Đakovački, vinkovačko područje), a u Bosni i Hercegovini krsnica (Kiseljak, Lepenička dolina), virski božićni kruh (Vir, Posušje) i duvanjski božićni kruh (Bukovica, Tomislavgrad).
Kod opisa običaja vezanih za postupak izrade, način i simboliku ukrašavanja također su uočene razlike, ovisno o kraju iz kojega je recept, a zajedničko je da su svi kruhovi bili okruglog oblika i pripremali su se rano ujutro na Badnjak.
Postoje sličnosti kod ukrašavanja božićnih kruhova u Slavoniji, čiji je izgled ovisio o vještim rukama domaćica i mašti djece, koja su pritom često pomagala. Sredina kruha ukrašavala se znakom križa koji je bio utisnut u podlogu tijesta, zarezan, ispleten ili se stavljala traka tij esta u obliku križa te ga dijelila na četvrtine koje su predstavljale godišnja doba. Pletenica se stavljala na rubne dijelove kruha i omotavala ga poput vjenčića. Izrađivali su se različiti ukrasi (figurice) od tijesta, najčešće su to bile životinje koje su se mogle naći u seoskom dvorištu (krmača s praščićima, kvočka s pilićima, patke, volovi, ptičice u gnijezdu), žitarice (kukuruz, pšenica), voće, grožđe, bačva (bure) s vinom, sunce, mjesec, zvijezde, zvijezda repatica, cvjetići (ružice), bič (kandžija) i dr. Božićni kruh pekao se u kalupu (zdjeli, rajlici, šerpi) u krušnoj peći, a u novije vrijeme u pećnici jer mnoge obitelji više nemaju krušnu peć, ali ipak čuvaju tradiciju izrade božićnoga kruha.
Božićni kruhovi iz Bosne i Hercegovine manje su ukrašeni i nemaju posebno izrađene ukrase (figurice) od tijesta na površini. Običaj je čašama ili fildžanima pisati po kruhu. Ispisani motivi nazivaju se pise, a najčešće se pravio križ, oslikan u obliku krugova na tijestu. Božićni kruh tradicionalno se pekao ispod sača (peke).
Svi božićni kruhovi opisani u ovoj brošuri zauzimali su posebno mjesto na blagdanskom božićnom stolu, pripisivala im se moć zaštite onih koji su ih jeli, a pritom se također zazivala plodnost uroda, zdravlje ljudi i životinja te blagostanje u nadolazećoj godini. Običaji polako nestaju, a svima nama treba biti zadatak očuvati ih, ili barem zapisati, kako bi oni koji dolaze poslije nas imali gdje saznati kako je nekada bilo. U užurbanoj današnjici ne smijemo zaboraviti ovo naše kulturno i gastronomsko bogatstvo.

Božićni kruh županjsko-vinkovačkoga kraja iz Poljoprivredno-šumarske škole Vinkovci (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Zanimljiv međunarodni projekt uvelike prerasta školski zadatak, a rezultat je dokumentarnim fotografijama bogato ilustrirana zbirka recepata božićnoga kruha iz krajeva gdje žive Hrvati.
Slavonija je nizinski kraj i žitnica Hrvatske i mi Slavonci posebno smo ponosni na svoj trud i rad u žitnim poljima u kojima je utkana ljubav naših predaka. Žito, brašno i kruh predstavljaju slavonsku obitelj i u trenutcima najvećih blagdana poklanjala im se posebna pažnja. Sve što je obitelj trebala u svojoj molbi kod Stvoritelja, tražila je preko kruha.
Zapisano je to u jednome od tekstova o tradiciji i izradi božićnog kruha u selima Đakovštine, koja je predstavljena raskošnim božićnim kruhovima iz sela Koritne i Selaca Đakovačkih. Potom Osnovna škola Fra Mije Čuića – Bukovica, Tomislavgrad (BiH) predstavlja duvanjski božićni kruh, Osnovna škola Franice Dall’era Vir, Posušje (BiH) svoj virski božićni kruh; Srednja strukovna škola Fojnica u Kiseljaku (BiH) predstavlja krsnicu iz Kiseljaka i Lepeničke doline; Obrtničko-industrijska škola Županja ispekla je županjsku i štitarsku badnjaču; Poljoprivredno-šumarska škola Vinkovci božićni kruh sa županjskog i vinkovačkgo područja, Srednja strukovna škola Antuna Horvata iz Đakova božićnjakom zastupa svoj grad i sela u Đakovštini, Srednja strukovna škola Vinkovci otkriva letnicu iz Vođinaca te Ugostiteljsko-turistička škola Osijek ljetnjaču.

Letnica, božićni kruh iz Vođinaca pripremila je Srednja strukovna škola Vinkovci (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Slavonija je nizinski kraj i žitnica Hrvatske i mi Slavonci posebno smo ponosni na svoj trud i rad u žitnim poljima u kojima je utkana ljubav naših predaka. Žito, brašno i kruh predstavljaju slavonsku obitelj i u trenutcima najvećih blagdana poklanjala im se posebna pažnja Sve što je obitelj trebala u svojoj molbi kod Stvoritelja, tražila je preko kruha. Zapisano je to u jednome od tekstova o tradiciji i izradi božićnog kruha u selima Đakovštine, koja je predstavljena raskošnim božićnim kruhovima iz sela Koritne i Selaca Đakovačkih.
Božićnjak
Božićni kruh svog grada i sela u Đakovštini predstavlja Srednja strukovna škola Antuna Horvata Đakovo

Božićnjak su ispekli učenici Srednje strukovne škole Antuna Horvata Đakovo (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
U Đakovu i selima Đakovštine obitelji su se u prosincu tradicionalno pripremale za najveći kršćanski blagdan, Božić, a posebna pozornost poklanjala se izradi božićnog kruha. Nazivali su ga božićnjak, a u nekim obiteljima badnjača i pripremao se ujutro na Badnjak, a nakon toga kruh se nije mijesio do Nove godine. U nekim obiteljima jeo se na badnjoj večeri i na božićnom ručku, a kod nekih je stajao na stolu kao ukras tijekom Božića pa sve do Nove godine, kada se za vrijeme ručka rezao i dijelio članovima obitelji. Božićnjak je okruglog oblika i omotan pletenicom kao vjenčićem. Pletenica ili traka tijesta postavljena na kruh u obliku križa dijeli ga na četiri dijela. Na krajeve križa u nekim obiteljima stavljali su cvjetiće (ružice), a jedan bi stavili u sredinu. Tih pet cvjetića simboliziralo je Isusove rane. U pojedinim selima križ se izrađivao kao pletenica i na njega nisu stavljali cvjetiće, nego se u sredinu stavljala figurica Marije s Isusom u naručju. U četiri polja na božićnjaku domaćice bi stavljale izrađene ukrase (figurice) od tijesta. U prošlosti božićnjak se pekao u krušnoj peći ili u peći na drva u šerpi koja mu je davala oblik, a u nekim obiteljima površinu su premazivali uljem ili žumanjkom radi sjaja i boje.
Najčešći ukrasi od tijesta na božićnjaku i njihovo značenje: pletenica u obliku kruga – simbol vječnosti, naš početak i kraj ili ciklus jedne godine; križ – simbol vjere, dijeli površinu na četiri polja koja predstavljaju četiri godišnja doba; sunce, mjesec, zvijezde – da vrijeme u godini koja dolazi bude lijepo, da čovjek ugleda svaki novi dan; klas pšenice, kukuruz – da sve posađeno rodi, da ne bude gladnih ljudi i životinja; bure s vinom, grožđe – da voće dobro rodi, da ima pića za svatove, krštenja i sprovode; krmača s praščićima, ptičice, patke, kvočka s pilićima – da u godini koja dolazi bude zdravih i plodnih životinja.
U projektu izrade božićnog kruha – božićnjaka sudjelovali su: učenici pekari 3. C/M/P razreda Emanuel Kramarić i Josipa Ćosić, kuhari 2. K razreda Melita Bujdoš, Marina Pavlović i Slavica Zeko i nastavnice Maja Breulj, dipl. preh. tehnologije i Marija Batori, dipl. preh. tehnologije.

Kruh božićnjak Đakova i Đakovštine (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Sastojci
500 g pšeničnog brašna T-500
15 g svježeg pekarskog kvasca
20 g kristal šećera
10 g kuhinjske soli
150 g ml eka
50 g vode
40 g ulja 1 jaje
2 žumanjka i malo mlijeka (za premaz)
Ukrasi od tijesta (figurice) na božićnjaku mogu se izraditi od kvasnog tijesta ili beskvasnog slanog tijesta (175 g brašna, 75 g vode i 5 – 6 g soli).
Priprema
U mlako mlijeko dodati žličicu šećera i kvasac, promiješati i ostaviti pokriveno na toplom mjestu da naraste. U posudu s brašnom dodati sol, ostatak mlijeka, vodu, šećer, jaja i ulje i zamijesiti tijesto, pokriti ga i ostaviti 30 – 40 min da naraste. Podijeliti na dva d ela (veći i manji) premijesiti ih, okruglo oblikovati, pokriti i ostaviti da se malo odmore. Veći komad tijesta (podlogu za božićnjak na koju se slažu ukrasi od tijesta) staviti na lim za pečenje ili u dublju, namazanu šerpicu, kao što se nekad radilo. Od manjeg komada odvojiti dio i isplesti pletenicu s dva kraka i postaviti ju na rubne dijelove podloge božićnjaka kao vjenčić. Dio tijesta odvojiti, rastanjiti i izrezati trake široke oko 2 cm pa ih postaviti na sredinu podloge u obliku križa (koji podlogu d eli na četvrtine). Napraviti ukrase od tijesta: 5 cvjetića (4 staviti na krajeve, a 1 u sredinu križa), krmaču s praščićima, patkicu, ptičicu, bure, grožđe, kukuruz, klasje pšenice, sunce, mjesec, zvijezdu repaticu i staviti ih na površinu podloge u polje kojem pripadaju. Izrađen i ukrašen božićnjak pokriti i ostaviti 30 do 40 min da još naraste. Prije pečenja premazati ga razmućenim žumanjkom pomiješanim s malo mlijeka (ako su ukrasi izrađeni od beskvasnog slanog tijesta, ne premazuju se). Božićnjak peći u zagrijanoj pećnici na 180 °C oko 40 minuta, do zlatnosmeđe boje. Pečen umotati u ubrus i ostaviti da se ohladi.
Krsnica, božićni kruh Kiseljaka i Lepeničke doline
Srednja strukovna škola Fojnica u Kiseljaku Bosna i Hercegovina

Rad na krsnici (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Najradosniji katolički blagdan, Božić, ima veoma bogatu tradiciju u Kiseljaku i cijeloj Lepeničkoj dolini. Obvezne su tri kalandorske svijeće, stavljene u zeleno žito posađeno na Svetu Luciju. Krizban se kiti na Badnjak, kada se pravi i krsnica. Ona se mijesi kao obično tijesto od brašna, vode i soli. Od tijesta se oblikuje okrugla podloga na koju se postavljaju ukrasi: križ (krst, otud i naziv krsnica), 4 ptičice (na svaku četvrtinu po jedna) i 4 ružice (postavljaju se na krajeve križa).
Zbog svoje tvrdoće, krsnica se koristila za pravljenje potkriže (izlomljena krsnica prelivena vrelom vodom u kojoj se kuhalo suho meso), a najčešće je služila kao ukras ispod bora.
Za Mladence ukrase s krsnice dobiju djeca, nakon što ih majka „istuče“. Krsnica je najljepši božićni ukras, a kada ju nekome darujete, na taj mu način poželite sreću, zdravlje i uspjeh u cijeloj godini, kroz sva četiri godišnja doba.
Najčešći ukrasi od tijesta na krsnici i njihovo značenje: križ – d eli krsnicu na četiri dijela, što simbolizira četiri godišnja doba ili četiri tjedna adventa; ptice – simboliziraju veselje, radost, prema predaji pjevale su „Gloria“ kada se Isus rodio; cvijeće (ruža) – na krajevima križa predstavlja duhovnu povezanost s Isusom.
U projektu izrade božićnog kruha – krsnice sudjelovali su: učenici kuhari Marlena Barešić, Dario Marić, Mihael Protuđer, Laura Šimić, Katarina Miloš, Amela Smajić i Laura Franković; Gordana Pecirep, profesorica stručnih predmeta u ugostiteljskoj školi (dipl. oec.).

Jednostavna a izuzetno lijepa krsnica (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Sastojci
350 g brašna
10 g soli
150 ml vode
Priprema
Umijesiti srednje tvrdo tijesto. Ostaviti pola sata da se odmori. Napraviti okruglu podlogu od tijesta, obrubiti podlogu pletenicom i nareskati ju. Od t esta izraditi križ i postaviti ga tako da podlogu podijeli na četvrtine, zatim izraditi četiri ptičice i po jednu staviti na svaku četvrtinu, a četiri cvjetića (ružice) s listićima postaviti na krajeve križa. Krsnica se lagano peče (suši) na niskoj temperaturi.
Virski božićni kruh
Osnovna škola Franice Dall’era Vir, Posušje Bosna i Hercegovina

Božićni kruh iz Vira i Posušja (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Posebna pozornost u razdoblju pripreme za Božić poklanja se Badnjem jutru, danu i večeri. U Posušju su žene na Badnji dan pripremale hranu, posnu za Badnji dan i večer, te ostalu hranu za Božić. Posebno se ističe priprema božićnih kruhova i peciva. Božićni kruh obvezno je bio okruglog oblika i žene su ga spremale za nadolazeća tri blagdana. Uglavnom je u svakoj kući bio veći i manji sač (peka), a za Božić bi se uzimao najveći. Ako je obitelj bila brojnija, peklo bi se više kruhova, tako da bude dovoljno za Božić i dva sveca (sv. Stjepan i sv. Ivan) iza Božića jer se tih dana kruh nije pekao. Običaj je bio „pisati” po kruhu čašama i ldžanima, a ispisani motivi nazivaju se pise. Na Božić bi se odlomila jedna pisa, a nakon božićnog ručka bi se umočila u vino i njome bi se gasile sv eće. Za onoga tko bi pojeo tu pisu vjerovalo se da neće imati problema s grloboljom. Osim kruha, šarala se i pogača koja se najčešće po srednini prekrižila krunicom.
U Viru bi se na Badnjak, ako je obitelj bila brojnija, peklo više kruhova. Običaj je bio po božićnom kruhu „pisati“ čašama – pravio bi se križ i čašom oslikavali krugovi na tijestu. Pisani božićni kruh bio je na stolu kao ukras na koji bi se stavljala bukara sa žitom i tri svijeće. Krugove s kruha jela su djeca, a jedan kružić služio je za gašenje svijeća vinom.
Najčešći ukrasi na virskom božićnom kruhu i njihovo značenje: križ – simbol kršćanstva; krugovi – simbol zajedništva.
U projektu izrade virskog božićnog kruha sudjelovali su: učenice Maja Markić, Paula Jurišić, Petra Budimir, Ljubica Mikulić, Matea Bešlić i Lana Milas i ravnateljica Dijana Galić, prof. razredne nastave.
Sastojci
1 kg brašna
10 g suhog kvasca (može i svježi kvasac)
20 g kuhinjske soli mala žličica šećera
6 dl tople vode
Priprema
U brašno dodati sol, kvasac i šećer pa sve izmiješati, u sredini napraviti udubljenje i postupno ulijevati vodu i miješati žlicom, potom tijesto do kraja umijesiti rukom. Ostaviti na toplom da se diže oko 30 min, zatim ga premijesiti pa ostaviti još jednom da se diže. U međuvremenu naložiti vatru i dobro ugrijati sač (oko 90 min). Tijesto za za božićni kruh za svečane dane ,,ispiše“ se otiscima čaše. Nacrta se križ, a čašom se oslikavaju krugovi koji se utiskuju po površini tijesta. Kada se sač ugrijao, razgrnuti žeru s mjesta gdje je bila vatra i na ploču (šamot) staviti tijesto i poklopiti sačom, na sač staviti žeru i lug i peći 30 min. U novije vrijeme božićni kruh priprema se u pećnici i oslikava na isti način.

Ljetnjaču su ispekli učenici Ugotiteljsko-turističke škole Osijek (iz brošure Božićni kruh mojega kraja)
Nema komentara