Zeleno jutro ili koružnjača z koprivama Ljubice Radovečki da vam sve sve zeleni!
Ne znam što Zagorci, inače sa zagorskim puranom, mlincima, štruklima i bagremovim medom, vrlo poduzetni u tome, čekaju da još nisu zaštitili svoj bijeli kukuruz!? Nemaju razloga za žurbu, jer, koliko sam upućena, bijeli kukuruz siju još samo u dogoselskom kraju. Zavidim im na toj razlici. Ne znam jeste li kušali belu, bielu koruzu, kako ga zovu, ali preporučujem svakako budete li imali priliku. U nas se i dalje, i kad smo takoreći monokulturno proizvodili mnogo više kukuruza, na tržištu nudi mnogo manje proizvoda nego primjerice u domovini kukuruza, Americi.

Modernizirana starinska zagorska koružnjača (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
Ne radi se samo o kokicama/pop-cornu, ukiseljenim klipićima, zatim škrobnom brašnu i brojnim proizvodima od njega, primjerice različitim gricinima, nego o klasičnom kukuruznom brašnu i grizu odnosno šrotu, za kašu i jagle, koji su me othranili, a koje godinama predlažem za proizvodnju, kako industriji tako i OPG-ima, pa se zastaje da nema tehnologije, a radi se jelu koje je bilo popularno od Poljske do Hrvatske i prehranjivalo nas je do jake industrijalizacije proizvodnje hrane od hrane do stola sedamdesetih. Srećom da smo uz hibride i instante zadržali i pomalo vraćamo svoje stare sorte pogodne za odlična tradicionalna jela. Podsjećam kako se radi ubrzavanja procesa i poboljšanja kakvoće kruha i peciva i za pekarstvo proizvodi pretpareno brašno te da posljednjih godina imamo izuzetno zanimljivih kukuruznih i osobito miješanih vrsta kruha i peciva. Pitanje je samo kako će se nositi s recentnom skupoćom, jer smo i dosad u nekih proizvođača imali jedva jestivih kruhova.

Ljubica Radovečki iz Kozjaka za svojim izložbenim stolom (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
Ne, ako ste i samo pomislili, nikako neću zaboraviti ni zlevku, zlijevku, zlevanku, bazlamaču, kuružnjaču. Povod za tekst mi je slastica s 14. Babičinih kolača koja je u oštroj konkurenciji ostala bez nagrade, a mislim da je svakako vrijedna predstavljanja, jer spaja zagorsku prošlost i suvremenost. Naime, Ljubica Radovečki (1963.) iz Kozjaka, Sveti Križ Začretje, inače baka četiri unuke, zahvaljujući kojima se – naslijedivši majku Milku Sente sa 1. Babičinih kolača kad sama još nije ni bila babica – natječe od 2. Babičinih kolača i već je barem desetak puta za njih pekla tipične zagorske gibanice, pogaču, mađaricu, a od kopriva i štrukle – na Oblizekima možete naći primjerice Ljubičine iz 2013. puticu za vinske svece te iz 2014. uskrsni kruh – ove je godine ispekla kolač koji je nazvala Zeleno jutro, a u osnovi je – koružnjača. Već u početku Babičinih kolača, 2008. godine, i siromaška zlevka i to od ruclja odnosno batučina od klipova kukuruza Marije Žabojec iz Pustodola kraj Svetoga Križa Začretja, bila je na samome tronu zagorske priredbe.
Sigurna sam da će ga na svoj stol iznijeti i ne jedan/jedna poklonik/poklonica tzv. zdrave prehrane. Klasičnu ne samo zagorsku zlevku, koja se zlevala i od kukuruznoga i od pšeničnoga i vjerojatno od bilo kojega brašna kojega je bilo pri ruci, ovaj je put pripremila od bijeloga kukuruznog brašna te uz sir, vrhnje i jaja oplemenila je koprivama i orasima, uljepšavši kolač podijelivši ga u dva dijela. Često se u zlijevku nakapalo i pekmeza, dakako domaćega, jer su se slastice pripremale od onoga čega je bilo doma, a kako nam gospođa Ljubica otkriva, zlevka je bila i u ponudi Kleti Kozjak, koju vode njezina djeca. Nadamo se da će u kartu uvesti i ovu, na Ljubičin način inoviranu, koja sada može biti i doručak i cijeli obrok, dok se nekad zlevka pripremala kao dopuna obroku te za težake. Ispekla ju je u tradicionalnoj, baš lijepoj zemljanoj/keramičkoj medenici, a tko nema, može poslužiti bilo koji protvan.

Naslovnica knjižice posvećene maminu kukuruznom kruhu (Presnimili Oblizeki)

Iz knjižice Mamek i njezin koruzni kruh (Presnimili Oblizeki)

Iz knjižice Mamek i njezin koruzni kruh; kruh ide u krušnu peć na pečenje (Presnimili Oblizeki)

Iz knjižice Mamek i njezin koruzni kruh; obitelj se okupila na proslavi rođendna mame gospođe Milke Sente (Presnimili Oblizeki)
Zanimljivo je da je gospođa Ljubica napravila i, kako kaže, knjigicu Mamek i koruzni kruh, koju bi voljela i dopuniti. Ima sada i odličnu priliku – koružnjaču Zeleno jutro.
Zeleno jutro ili koružnjača na način Ljubice Radovečki

Od bijelog kukuruza, sira, vrhnja, jaja, koprive i – oraha (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
Sastojci
- 2 šalice bijeloga kukuruznog brašna
- 4 jaja
- 2 dl kiselog vrhnja
- 2 dl ulja
- prašak za pecivo
- 500 g svježega sira
- vanilin šećer
- 1 šalica kopriva
- 200 g sjeckanih oraha
Priprema
Razmutite jaja sa šećerom, vanilin šećerom, kukuruznim brašnom, kiselim vrhnjem, praškom za pecivom i sve lagano promiješajte u kompaktnu smjesu. Pola smjese ulijte u protvan i lagano zapecite.
Dok se peče, u drugu polovicu smjese dodajte svježi sir i koprive, izvadite prvi dio iz pećnice, na njega stavite preostalu smjesu, posipajte sjeckanim orasima i pecite na 180 °C 30 min.
Nije naodmet
Ako nemate svježih, možete upotrijebiti i koprive iz ledenice ili ih zamijeniti kojim zelenim lisnatim povrćem.
Nema komentara