Baština, Knjige 26. srpanj 2016.

Vrbovečka kuharica I.

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 3 komentara

Približava se jedna od najstarijih gastropriredbi u nas Kaj su jeli naši stari, pa stoga podsjećam na prošle jeseni objavljenju Vrbovečku kuharicu I., koju je uredila Sanja Prijatelj, a u kojoj su predstavljene Udruge žena koje redovito, kuhajući, sudjeluju i na vrbovečkoj priredbi s tradicijskim jelima grada i vrbovečke okolice.

Pišući o trendu lokalnih kuharica objavljenih 2015., pa i u nastavku 2016., nikako nisam mogla zaobići Vrbovečku kuharicu I., predstavljenu na prošlogodišnjoj manifestaciji Kaj su jeli naši stari, jednoj od pionirskih gastropriredbi u nas. Vrbovec, naime, već punih 35 godina organizira tu, sada turističko-kulinarsku manifestaciju Kaj su jeli naši stari, ali se, pisala sam o tome, prezentirana jela nažalost nisu šire uhvatila čak ni u lokalnih ugostitelja.

Možda ih napokon nadahne vrlo dobro napravljena Vrbovečka kuharica I., što hoće reći da će biti i nastavaka. Naime, uoči kasnoljetne priredbe Pučko otvoreno učilište Vrbovec priredilo je neveliku, ali izuzetno zanimljivu izložbu o vrbovečkoj tradicijskoj kuhinji Muzejska kuhinja autorica Sanje Prijatelj i Mirjane Ivanušić. Sanja Prijatelj, po mojem bezrazložno, prigušila se kao autorica knjige s receptima žena iz vrbovečke okolice, ali se iskazala uređenjem kuharice. S velikim veseljem očekujem nastavak zeca u vrhnju, kukuruzne torte s pekmezom od šljiva i drugih ljepota koje su se mogle kušati i na prošlim vrbovečkim gastropriredbama.

Vrijedno je podsjetiti kako je nova kuharica utemeljenija u samu priredbu neusporedivo više od prve objavljene 1997. uz Kaj su jeli naši stari Jela vrbovečkoga kraja Zlatana Nadvornika. i ta je bila oslonjena na vrbovečki PIK, recepte s priredbe, ali i na Domaćinsku školu koja je djelovala u Lovrečina Gradu od 1925. do 1940., dakle otvorena je tri godine prije glasovite domaćinske škole u Zagrebu. Starinska jela naših prabaka baka i majki školovanih na način te škole, predstavljena su i kroz iskustvo časne sestre Laurencije, polaznice zadnje generacije učenica iz 1940., u vrijeme objavljivanja kuharice domaćice biskupa Đure Kokše.

U razmaku od gotovo dva desetljeća, osim drugačijega dizajna, inaugurirani su i drugačiji stavovi prema hrani i tradiciji, poput primjerice onaj Branka Ognjenovića, akademika kulinarstva u uvodu, kako kaže, o istinskom i vrhunskom gurmanskom užitku koji mogu priuštiti samo jela od svježih prirodnih namirnica. Međutim, rado pohvaljujem popis žena iz čak petnaest skupina čiji su recepti objavljeni u knjizi te u tekstu korištenje lokalizama grada Vrbovca i okolnih mjesta i sela te da se bez čistunstva koristi i biber i papar ili ajmprem, zafrik i zapršku, protvanj i protvan i slično. Također, pecivo pletenica je kečka, neka pogača krvajica, a, ako ste radoznali, sami istražite što jesu primjerice trenec ili šmargla.

Na suvremen način predstavljena tradicijska prehrana vrbovečkoga kraja zacijelo će nadahnuti ne samo sve one koji na prijelazu iz ljeta u jesen pohode Vrbovec upravo ponukani motivom kušanja nečega iz davnina.

Vrbovečka kuharica I. pri tome predstavlja kuhinju riječima Sanje Prijatelj kao srce doma, tumači što se jelo, gdje, kako se kuhalo i u kakvu posuđu. Zacijelo vrijedi da ostane zabilježeno i za one koji nisu u vrbovečku kuhinju pobliže upućeni, pogotovo dobrim fotografijama Ive Lulić. Jedva čekam nastavak odnosno Vrbovečku kuharicu II. Priželjkujem je i Vrbovčanima i nama već ove jeseni.

Predstavljam iz knjige peru, vrbovečku dakako.

Pera (Ana Marenčić, Udruga žena Ruka mira, Preseka)

Sastojci

• 0,5 l domaćeg mlijeka
  70 dag brašna
  2 prstohvata soli
  ½ germe
  1 žlica šećera
• Nadjev
  2 dl vrhnja
  80 dag sira
  2 žlice oštrog brašna
  1 jaje

Priprema

Staviti germu u deciliter mlijeka, pošećeriti sa žlicom šećera i ostaviti da se digne. Kad se germa digne, staviti je u brašno, dodati ostatak mlijeka i sol te zamijesiti glatko tijesto koje mora odstaajti pola sata. Nakon toga na loparku (lopatica za stalvjanje pere u krušnu peć) razvaljati tijesto u okrugli oblik pere. Sir zdrobiti vilicom, dodati jaje, brašno, sol i vrhnje te izmiješati toliko da nadjev bude maziv. Nadjev razmazati na pripremljeno tijesto i zavrnuti rubove tijesta. Priprmeljenu peru preliti vrhnjem i lagano razmazati preko nadjeva. Pera je pečena kada preliveno vrhnje poprimi svijetlosmećkastu boju. Prava pera se peče u krušnoj peći, ali se može ispeći i u rolu.

Objavljeno 26. srpnja 2016.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/lokalne-kuharice-hit-samo-lokalnih-sredina-17730

http://oblizeki.com/reprint-velike-gradanske-kuharice-zlatke-sudete-iz-1922-16105

http://oblizeki.com/slasticama-kroz-sisak-i-kroz-godinu-brankica-iris-vodi-sretno-strpljivo-i-uspjesno-17763

http://oblizeki.com/uz-uskrs-goranska-jela-vezamska-nadela-17692
http://oblizeki.com/loparka-ili-prigorska-perica-najbolja-medu-tenkim-gibanicama-842

http://oblizeki.com/strepa-s-orasima-odlican-prigrizak-uz-pice-13143

http://oblizeki.com/greblica-tenka-gibanica-rudarska-10841

http://oblizeki.com/cetvrti-dan-pere-nagradeno-cak-deset-vrijednih-domacica-15232