Korisne ideje 29. svibanj 2013.

Vinorel ili bouquet vina iz crteža

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

A što ako popijemo materijal? Svako se malo čulo baš to pitanje polaznika slikanja vinom, a voditeljica radionice vinorela etnologinja Slavica Moslavac, ravnateljica Muzeja Moslavine Kutina, s Udrugom vinogradara i voćara Lujo Miklaužić organizator ovoga nesvakidašnjeg sadržaja vinske izložbe MoslaVINA, strpljivo je odgovarala kako ne bi preporučila. Za okrepu umjetnicima točio se, primjerice škrlet, a slikalo se talogom frankovke, babića, malinova i višnjeva vina. Kako bi koji od moslavačkih vinara poput Marka Miklaužića i Stjepana Tušeka – koji u Popovači na moslavačkoj vinskoj cesti, na moj ponos, ima i restoran Oblizeki, nazvan prema mojoj knjizi Oblizeki – Moslavina za stolom – nailazio na obližnje vođeno kušanje vina i hrane, svakoga je molila bi li pri pretakanju vina mogao spremiti talog za slikanje dogodine.

Nailazili su i radoznalci, a neki su se, poput mene, i upustili da vino umjesto iz čaše kušaju kistom lavirajući različite gustoće i nijanse iz čaša-kušalica, razvodnjavajući s manje ili više vještine i umijeća motive, katkad kombinirajući različite tehnike, na papiru pred sobom.

U tako različitim kreacijama od apstrakcija, realističnih morskih ili drugih krajolika, portreta, cvjetova od ruže do božura te, dakako, mrtve prirode s vinom i grožđem. Priznajem, meni je najbolje išlo s potpisivanjem na lijevoj strani gdje se tradicionalno navodi vrsta vina i godina berbe. Cuvée, napisala sam poigravši se i pomislivši kako je, eto, kao i u čaši i na kistu “in” mješavina.

Slavica Moslavac, kutinski dobri duh (i) vinorela, koji je osmislila kao i otvaranje vinske izložbe škrlatanjem, pastirskom igrom u kojoj se u šešir ubacuje krpena lopta (ministar poljoprivrede ove se godine dobrano nabacao do pogotka!) a ime koje podsjeća na autohtono moslavačko vino škrlet, kaže:

Vino i umjetnost idu ruku pod ruku od pamtivijeka. Zahvaljujući proizvodnji umjetnih slikarskih boja, vinorel je otišao u zaborav. To je stara, gotovo izumrla tehnika slikanja (crnim) vinom odnosno miješanjem crnog vina s vodom, kupinovim talogom i drugim dodacima za pigmentaciju. Vrlo je sličan akvarelu. Koliko god je to stara tehnika, ipak je za većinu ljudi novitet. Jer vino služi istovremeno kao boja, ali i kao i inspiracije jer se može popiti čašu vina dok se slika, a kistovi se ne trebaju ispirati.

Jedan od ovogodišnjih još nedovršenih crteža vinom na sušenju

Doduše, nije lako slikati vinskom bojom, jer je ona prozirna i ne podnosi olovku, tako da nakon skice, koja se radi na posebnom papiru, kistom se vino izravno nanosi na akvarel-papir. Gradacija nijansi boja postiže se tako da se svaki put, prije novog nanošenja treba pričekati da se boja osuši. Prozirnost se postiže i vinskom kiselinom.

Na kutinskome vinorelu svake godine do sada sudjelovalo je prosječno desetak crtača – skupilo se dvadesetak različitih imena – među kojima su i neprofesionalni likovni stvaratelji Želimir Šiško, Božidar Špikić, Miroslava Pavlović, Vlatka Vidiček Dam, Dunja Koruga, Jadranka Del Ponte, Branka Vrbanić, Ruža Vukadin, Mladen Mitar, Antonija Bučar, Borislav Tutić, Lidija Veliki, Miljenko Brezak… Ove je godine sudjelovala i akademska slikarica Ivana Ožetski, a i ja sam se, kažem, okušala ne bih li svojim već olinjalim kistovima dosegnula sve nijanse vinkaste boje, kako mi moslavački kajkavci zovemo tamnocrvenu, višnjevu, malinovu ili kako je sve inače ne zovu.

Ne sjećam se kad sam se – a morala sam samo ponijeti kistove – tako zabavila i doznala toliko zanimljivosti na toj jedinstvenoj i “koloniji” i izložbi uživo na vinskome sajmu. To je sjajna nadogradnja tradicionalnih etnoizložaba Slavice Moslavac o vinogradarstvu i vinarstvu, a i kataloga koji uređuje, kako kaže, da uvijek bude i informativan i edukativan.

Neka vinari razmisle da se makar ponegdje i na vinskoj cesti može slikati vinom, jer je moslavački kraj stvarno inspirativan, da parafraziram Dragutina Pasarića, i u trsnome gorju i u lonjskopoljskome, panonskom moru. Ako neki mogu vino razvodnjavati u gemišt i bevandu, što ga drugi ne bi mogli lavirati u vinorel?

Valja podsjetiti da je tehniku slikanja vinom, inače vrlo raširenu primjerice u 17. stoljeću, u naše vrijeme prije nekoliko godina prigodno, o Martinju oživio ugledni krčki vinar Anton Katunar okupivši odjednom 16 slikara iz cijele Hrvatske da se javnosti predstave u tehnici koju je od potpunog izumiranja spasio profesor i arhitekt Ivica Kiš. Dakako, kao i u čaši, i u vinorelu omiljen je plavac mali. Kako imamo paletu sjajnih crnjaka, ne bi nam trebalo nedostajati nijansi ni u čaši ni u crtanju. Sve češće, čujem, istražuje se i nijansama rozea te nekih bijelih vina. Ono što se meni osobito dopada u slikanju vinom je da se, ako se crtež dobro konzervira, bouquet vina može osjećati i cijele godine!

 

Objavljeno 29. svibnja 2013.

Na Oblizekima preporučujem srodne teme:

http://oblizeki.com/skrlet-iz-vinarija-miklauzic-trdenic-i-miksa-autohton-sa-znakom-obrta-s-tradicijom-7527

http://oblizeki.com/moslavina-domaja-skrleta-postaje-i-zemljom-dobrih-pjenusaca-6269

http://oblizeki.com/ivan-dolac-barrique-2006-vinarija-svirce-vino-godine-40