Baština 13. srpanj 2015.

Vilinski medenjaki i kruščići grofice Lujze na Vilinskom igrišću

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 1 komentar

Zvonik – kapela u Kamenoj Gorici ostatak je kasne srednjevjekovne utvrde iz obrambenomga sustava (Grebengrad, Kamena Gorica, Paka, Čanjevo, Kalnik) u vrijeme prodora Tatara. U zvoniku je danas uređen prostor za liturgiju s nišom Gospe Lurdske te slikama Srca Isusova i Krštenja Isusova na rijeci Jordanu. Na zvoniku je vrlo lijepo zvono teško 279 kilograma. Zvono je najvjerojatnije izlio u Zagrebu 1811. poznati zagrebački zvonolijevac Antun Schifferer. Na srednjemu dijelu zvona nalaze se četiri reljefa: Raspeće, Sveta Obitelj, okrunjeni lik Blažene Djevice Marije s djetetom Isusom u naručju čija je glava također okrunjena te lik sv. Florijana u vojničkoj odori. U ruci sv. Florijan drži krčag vode i spašava grad od požara.

Zvonarica Slava u zvonjavi naslijedila supruga

Zvono svakodnevno poziva stanovnike Kamene Gorice i okolnih sela u jutarnjim i večernjim satima na molitvu. Dužnost zvonara već godinama predano obavlja gospođa Slava Pupek, naslijedivši taj posao od supruga Franje. Prije njega zvonari su bili njegov otac Juraj i djed Miško. Gospođa Slava srdačno dočekuje svakog posjetitelja zvonika i rado govori o njegovoj povijesti kao i o legendama vezanim uz zvono u zvoniku. Prema jednoj zvono je donesno iz srednjevjekovnog kaštela Grebengrada, gdje je postojala kapela sv. Stjepana.

Gospođa Slava redovito pokreće zvono i u obranu od olujnih oblaka kako tuča ne bi uništila usjeve na poljima i urod u vinogradima. Zvono je nekada oglašavalo i pojavu požara i time pozivalo mještane na pružanje pomoći. Najviše mještana dolazi u zvonik uvečer uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja. Tada zvono zvoni neprekidno od prvog sumraka pa sve do ponoći. Nekoliko dana prije samog blagdana zvonar bi obilazio selo i prikupljao jaja. Ona su bila njegova plaća za trud koji je trebao uložiti u neprekidno zvonjenje u čast svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika od vremenskih nepogoda.

Nekad je bio raširen i običaj davanja lukna zvonaru tijekom božićnih blagdana. Zvonar bi od svojih sumještana primao naknadu za svoj rad u novcu ili poljoprivrednim proizvodima.

Vile kraj Petračeve pećine

Uz Kamenu Goricu i okolna mjesta vežu se i vjerovanja u mitska bića posebice u vile. Vile su susretale djevojke iz Kamene Gorice kada bi izgonile svinje na ispašu u okolicu Petračeve pećine. Vile bi često iz krda svinja izabrale jednu svinju te bi je zvale k sebi i hranile. Svinja bi ubrzo sve više vremena provodila s vilama pa bi se naposljetku i prestala vraćati krdu i kući. Ne zna se zašto su vile napustile Petračevu pećinu, ali kadu su ljudi po njihovu odlasku ušli u spilju pronašli su njihovo zemljano posuđe i otvoreno ognjište, komin.

Žgančev notni zapis

Kamenu Goricu posjetio je tijekom svog istraživačkoga rada i poznati etnomuzikolog Vinko Žganec. Ondje je 10. studenoga 1947. godine zapisao notni zapis s tekstom narodne pjesme Liepa naša mala Mara, koju mu je pjevala Marija Krklec, rođena 1881. godine:

„Liepa naša mala Mara / po kuruzi travu brala, / koj nabrala, to svezala / i junaka k sebi zvala. / Skoči junak s konja doli / pak pomori travu gori. / Nemoj ljubit boga toga, / da ja ide s konja svoga, / ak’ ja siđem s konja svoga, / pak otrgnem venca tvoga.

Upravo zbog brojnih kulturnih posebnosti Kamene Gorice Gradska knjižnica i čitaonica iz Novog Marofa pod vodstvom ravnateljice Lidije Zečević organizira kod zvonika manifestaciju nazvanu Vilinsko igrišće. Ove godine 23. lipnja 2015. godine Zvonarica Slava Pupek upoznala je posjetitelje s poviješću zvonika i tehnikama zvonjenja, začetnik Igrišća etnolog Tibor Martan govorio je o narodnim običajima Kamene Gorice, a narodne pjesme izvodio je pomladak KUD-a „Braća Radić“ iz Visokog pod vodstvom voditeljice folklorne sekcije KUD-a Jasne Jež te KUD „Marof“. Izradu vilinskih vjenčića i cvijeća od krep papira predstavile su Štefanija Vuk, Štefanija Turković i Ana Martan.

Krušćići u čast grofice Lujze Erdődy

Igrišće su posjetitile i vile okupljenu djecu i odrasle darivale medenjacima od koštunjavog voća. Med i koštunjavo voće su, prema narodnoj predaji, najdraže vilinsko jelo. Posjetitelji su mogli degustirati i starinske krafline koje je prema svom tajnom receptu na vreloj svinjskoj masti ispekla zvonarica Slava Pupek.

Na Igrišću bili predstavljeni i kruščići grofice Lujze, jestivi suvenir Grada Novog Marofa. Grofica Lujza Erdődy bila je istaknuta ličnost novomarofskog kraja s kraja 19. i s početka 20. stoljeća. Pomagala je Opću pučku školu u Madžarevu darujući najsiromašniju djecu te potpomažući rad školske kuhinje, utemeljiteljica je prve bolnice Svete Marije de la Salute u Možđencu kod Novog Marofa te višegodišnja pokroviteljica župne crkve Sv. Vida i Sv. Jurja u Madžarevu.

 

Kruščići grofice Lujze svojevrsni su spomen na brojna grofičina dobročinstva. Suvenir je zamišljen kao vrećica, ručno šivana po uzoru na nekadašnje vreće, žakle, koji su služili za prenošenje brašna iz mlinova kući, izrađena od kupovnog platna tzv. žutice, sličnog domaćem tkanju, s izvezenim mnogramom grofičina imena i prezimena (L. E.),  a vrećice si napunili malim trajnim kruščićima od domaćeg pšeničnog brašna dobivenog mljevenjem pšenice u vodenici s dodatkom sjemenki lana, kojima pripisuju ljekovita svojstva, a suhe sjemenke djeca su običavala jesti i kao poslasticu.

Običaji darivanja kruha

Darivanje kruha zabilježeno je u svadbenim i porodnim običajima novomarofskog kraja, običaj je nalagao da se djetetu nikada ne uskrati kruh te se svakom pridošlom djetetu u kuću nudilo ili darivalo komad kruha, Lujza grofica Erdödy živjela je ovo nepisano pravilo, izlazeći ususret potrebitima i zato je važno da se uz spomen njezina ime vezuje razumijevanje, poštovanje i međusobno pomaganje. Groficu Lujzu na manifestaciji je utjelovila Dubravka Baneković.

Recept za izradu Vilinski medenjaka otkrila je Oblizekima Ana Martan iz Madžareva, koje ih je pripremala za ovogodišnje Igrišću.

Vilinski medenjaki

Sastojci

• 2  jaja
  150 g šećera
  200 g glatkog brašna
  150 g rezanoga raznog koštunjičavog voća (orah, lješnjak i  badem)
  možete dodati i: grožđice, čokoladu, suhe smokve ili različitoo kandirano voće

Priprema

Dobro izmiješati cijela jaja i šećer te brašno. Tome dodajte rezano voće po izboru i čokoladu. Oblikujte tri manje štruce. Pecite u manjemu nauljenome i pobrašnjenome limu   na 180 ⁰C porumene. Štruce narežite još tople.

Nije naodmet

Umjesto glatkog brašna gospođa Ana preporučujemo integralno brašno, a umjesto bijeloga šećera smeđi šećer ili med.

Objavljeno 13. srpnja 2015.

Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/cetvrti-dan-pere-nagradeno-cak-deset-vrijednih-domacica-15232

http://oblizeki.com/medenjaci-raskosno-mirisu-zacinima-13797

http://oblizeki.com/medenjaci-s-bijelom-secernom-glazurom-7823

http://oblizeki.com/milkin-medenjak-u-novome-dizajnu-i-u-tri-okusa-10971

http://oblizeki.com/najbolji-medenjak-16-kriskih-oblizeka-11819