Uncategorized 5. lipanj 2019.

Varaždinske Toplice: rimska gozba na izvoru termalne vode

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Da su ih imali, svim bih prijateljima za uspomenu iz Varaždinskih Toplica sa 12. Aquafesta ponijela po bočicu tamošnje termalne vode. Na žalost, još je ne flaširaju, iako bi zacijelo mogli poslije 2. međunarodnoga stručnonog skupa Aqua Iasae  razmisliti i o tome. Kako im je, govoreći o sumpornim vodama (i ljekovitom blatu, također!) u medicinskoj balneologiji, sugerirao i Müfit Zeki Karagülle, profesor istanbulskoga Medicinskog fakulteta, direktor tamošnje Katedre s medicinsku ekologiju i hidroklimatologiju. Valja im ponajprije krenuti u ozbiljna istraživanja. Kako izvire sa 58 °C, za pijenje termalne vode iz Varaždinskih Toplica, dakako, preporučuju rashlađenu, s ledom, malo limuna i mente. Da bi se zatomio prepoznatljiv miris sumpora, koji već desetljećima u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju prepoznaju u tradicionalnom liječenju i prevenciji, ponajprije kupkama, brojnih bolesti (artritis, reumatske i kožne itd.). Ako se pije, primjerice preporučenih pola litre dnevno, mogla bi, govore, dobro regulirati bolesti probavnoga sustava, dijabetes i slično, a navodno pomaže čak i kod Alzheimerove bolesti.  

Gradnja Spinalnog centra, središnjega za Hrvatsku

Da je samo to, imaju se Topličanci čemu posvetiti kako bi u svojem gradu zavrtjeli ulaganja. Uz Specijalnu bolnicu ravnatelj Denis Kovačić najavljuje skorašnju gradnju za Hrvatsku središnjega Spinalnog centra. Možda i novoga hotela za klijentelu više platežne moći, jer su se dosad podignute vile za takve goste pokazale odličnima pridonoseći povećanju broja sadašnjih 40.000 gostiju godišnje. Za obnovom vapi i ogroman hotel Minerva, kojega je za socijalizma podigla varaždinska industrija za preventivne odmore i oporavak svojih trudbenika. Sada ga mnogi poznaju kao nezaobilazno mjesto terapija i prevencije. Mnogo se ovdje ulaže i iz projekata EU, ali novi potencijalni ulagači, možda i neka gospođa Yu, itekako bi dobro došli kako se ovaj kraj u dolini Bednje – Grad obuhvaća 23 naselja na više od 80 km2 sa samo 6000 stanovnika, u samome gradu manje od 2000  – ne bi još više prorijedio.

Bogovi i božice u Zavičajnom muzeju

Valja se domisliti kako što bolje iskoristiti prednosti i neiskorištene brojne mogućnosti, ponajprije antičko naslijeđe, vlastitu iskopanu bjelodanu povijest dužu od 2000 godina. Latinsko ime Aqua Iasae svjedoči kako je tu od 1. do 4. stoljeća živjelo staropanonsko pleme Iasae. A iskopine, što su na svjetlo dana počele izlaziti otkako su 1953. krenula arheološka istraživanja, od čudesne boginje Minerve, ruke glavnoga rimskog boga Jupitera ili mramornih ploča s prikazom Europe na biku i Amfitrita ili golih, dakle ozdravljenih tijela legionara, preseljene su u Zavičajni muzej Grada Varaždinskih Toplica i ondje svjedoče kako je tu bilo odmaralište i lječilište, uz druge, baš ponajprije vojnika koji su ratovali po Panoniji. 

Vrijedne Zagorce morala bi neposredno i posredno više poduprti i država, jer se recimo vlakom, zbog obnove pruge (vlak – autobus – vlak) ponovno kao nekad od Zagreba putuje i tri sata, iako nam je automobilom od središta Toplica do našega zagrebačkoga Jaruna trebalo 55 minuta! Prvi susjed nekadašnje hrvatske prijestolnice Varaždina, u austrougarska je vremena bio mondeno lječilište i odmaralište, pa taj nekadašnji sjaj valja također vratiti i samome gradu i parkovima koji, iako zaštićeni, propadaju. Ako je car Konstantin Veliki mogao obnoviti izgorjele drvene toplice i izgraditi ih u kamenu, Hrvatska okrenuta turizmu, pa i kontinentalnom, morala bi i osmišljeno materijalno pripomoći i potaknuti promociju i Varaždinskih, najstarijih i najvećih toplica u Hrvatskoj, poput drugih zagorskih, koje su već, također ne bez muke, pronašle svoje ulagače. Također se mogu, možda i u turističke ture, bolje povezati i mjesta s antičkom poviješću. Topličani već dobro surađuju sa Ptujem i Splitom, odakle im je ove godine stigla (iskusnija!) legija Gemina XIV.

Na rimskom nalazištu žrtve za zdravlje, koncerti…

Ono što je do njih samih Topličanci čine baš predano, u što se godinama uvjeravam primjerice na Kajkavijadi, priredbi koja više od četvrt stoljeća zimi okuplja djecu kajkavce stvaraoce, a i u što sam se uvjerila upravo na dvodnevnom 12. Aquafestu 31. svibnja i 1. lipnja 2019. Mjesto zaista živi za to ili se kostimirajući u rimske božice nimfe, legionare ili kao publika promatrajući pod noćnim svjetlom scenski prikaz žrtve božici Dijani Luni Lux in tenebris i borbe gladijatora ili danju oživljene žrtvu paljenicu i žrtvu ljevanicu ili trening legionara, vatreni show ili uživajući u sjajnom relax-koncertu harfistice Doris Karamatić i beat-boxera Mislava Medića na samome nalazištu Aqua Iasae. Zatim obilazeći rimski sajam s radionicama kozmetike, vjenčića od bilja, drvenih igračaka i tome slično ili kuhajući (i degustirajući) rimski lonac od namirnica koje je koristila rimska kuhinja (divljač srnetina i veprovina, luk, gljive, začini…, ali nikako krumpir i rajčicu!), a zanimljivo da su pobjednici iz Novoga Marofa.

Organizatorice i volonteri odjeveni u stare Rimljane

Spomenki Vlahović, ravnateljici Zavičajnog muzeja Grada Varaždinskih Toplica, nije teško po bogtepitaj koji put nama radoznalim novinarima iz Austrije, Makedonije, Slovačke i Hrvatske s ponosom otkrivati sloj po sloj izuzetno zanimljive i burne povijesti svoga grada ili pak koliko su novca povukli iz EU. I ona je, poput mnogih volontera, koje je upravo zarazila idejom i arheološkim prepoznavanjem, sve do konobara u obližnjoj slastičarnici Nympha, odjevena poput Rimljanke, kao i Lana Husnjak, direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Grada Varaždinske Toplice.

Da nije prehlađena, Rimljankom bi kao i prijašnjih godina bila i gradonačelnica Dragica Ratković, a ovako poput čičeronea predstavlja nam najstariju gradsku zgradu, uz šetnicu za goste u ormaru priručnu  knjižnicu i ladicom s dječjim igračkama ili nas upoznaje sa zanimljivom udrugom iz šest kilometara udaljena sela Greščevina, koja (i) gostoljubivim stolom čuva baštinu. Jednako strasno govori o gradskom projektu aglomeracije vrijednom 60 milijuna eura i gradskome udjelu  šest posto, jer im je to nužno da daljni razvitak, o tome kako im ne nedostaje EU-projekata iako im se čini presporim budući da od starta pa dok se sve ne pokrene treba najmanje dvije godine. Tumači usput kako im je problem što grad pod zaštitom mora imati isključivo drvene prozore te kako, srećom, još ima stolara da ih naprave. Podsjeća i kako je njihov grad grad još od 1420. te kako je – a to se i vidi u zanimljivoj i prepoznatljivoj arhitekturi različitih stilova – 800 godina bio pod Kaptolom.  

Bakanalije za ljubopitljive

Od Splita do Vinkovaca, od Šibenika do Krka ili do Andautonije i Siscije posljednjih godina, s ciljem sve novijih bakanalija za turiste, u različitim okusima i s različitim uspjesima, makar povremeno, oživljavaju recepture iz Apicija i drugih starih rimskih pisaca, pa u tome ne zaostaju ni Topličani. Za zainteresiranije za kulturu stola mogu samo srdačno preporučiti u Varaždinskim Toplicama oživjelu rimsku kuhinja – osvjedočeno – na način Hotela Minerva ili u moderniziranoj inačici restorana Bernarda. (A oduševio me i izlet u vinski podrum OPG-a Najman te slijedi i ta priča.)

Kad chefica Marija Denžić dohvati rimsku kuhaču…

Sudionicima međunarodnoga znanstvenog skupa na samome arheološkom nalazištu Aqua Iasae raznovrsnim, krasno prezentiranim i vrlo ukusnim jelima dojmljivo se iskazala ekipa Hotela Minerva, predvođena šeficom kuhinje Marijom Denžić. Rođena 1962. u Leskovcu kraj Varaždinskih Toplica po završetku srednje ugostiteljske u Varaždinu 1981. kao kuharica ulazi u Minervu, u okviru Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju. Školuje se dalje za kuhara specijalista i od 2008. je šefica kuhinje. Na natjecanjima Hrvatskog kuharskog kupa (održavala se po cijeloj Hrvatskoj u kategorijama hladnih predjela, toplih glavnih jela te deserata za 12 osoba) višekratno je osvajala prva mjesta (2007. prva u kategoriji slastica, druga u ukupnom poretku, četiri kristalne kuhače). Članica je kulinarske reprezentacije kao zastupnica Varaždinske županije. 2010. je sudjelovala na svjetskom kulinarskom natjecanju u Luksemburgu (brončana medalja), 2012. na olimpijadi kulinarstva u Erfurtu te na prezentacijama hrvatskog kulinarstva u Bratislavi, Budimpešti i Varšavi. Osobito rado priprema kolače i specijalizirala se za pripremu tradicijskih svadbenih te božićnih slastica i kolača varaždinsko-topličkog kraja. Za Aquafest već više godina njezina ekipa s velikom inspiracijom oživljava rimska jela koristeći namirnice i začine toga vremena.  

Rimsko-toplička delicija dostojna Aqua Iasae

Nazvavši ih Rimsko-topličkom delicijom, kuhari Minerve, djevičanske božice ratnika, medicine, mudrosti, trgovine, zanata i izumiteljica glazbe – replika one muzejske u predvorju je njihova hotela! – na izložbeni stol su, uz drugo, iznijeli rimsku šunku, suhi vrat s dinjom, libum, medene goveđe odreske, svinjsku vratinu u rimskoj marinadi, pečenu teletinu u začinima, piletinu cara Konstantina s dinstanim marelicama, nadjeveno pile, rimske njoke, rimsku salatu, kuhanu leću, ječmenu kašu s koprivama, mjesece sa sezamom, rimske pogačice, a od slatkoga okruglice od mrkve, okruglice od smokava u sezamu, datule punjene orasima, raznovrsne narezane citruse… Dio toga prenosim kako biste i sami mogli pripremiti svoje rimske bakanalije.

Nadjeveno pile

Sastojci
 
1 pile teško 1,50 kg
300 g miješanoga mljevenog mesa (150 g svinjetine, 150 g teletine)
100 g grisa
2 jaja
50 g bučinih koštica
50 g lješnjaka
50 g pinjola
¼ čajne žličice mljevenog papra
¼ čajne žličice mljevenog đumbira
sol
sjeckani peršin

Priprema

Pile iskoštite, oblikujte u šniclu, potucite, posolite, namažite pripremljenim nadjevom, zarolajte, stavite u foliju i pecite na 180 °C 25 min.

Svinjski file u rimskoj marinadi

Sastojci

svinjski file
5 g koncentrata rajčice 0,05
3 g meda
sol, papar,
Tabasco
listovi kadulje
ružmarin
rimsko vino (vino, med, ružmarin, klinčić, kumin, datulje)

Priprema

Marinirani svinjski file naglo zapecite i zalijevajte marinadom. Dodati škrobno brašno i na kraju rimsko vino. Uz to poslužite kuhanu ječmenu kašu s koprivom.

Rimski njoki

Sastojci

1 l mlijeka
250 g griza
100 g maslaca
muškatni oraščić
sol, papar
700 g parmezana
3 žutanjka  

Priprema

U vruće mlijeko naglo uspite griz, dodajte 50 g maslaca, muškatni oraščić, sol, papar i miješajte da se zgusne. Zatim 35 g parmezana i žutanjke razmućene u mlakom mlijeku uspite u masu. Masu stavite u mokri pleh i pustiti da se dobro ohladi. Ohlađenu masu oblikujte u krugove. Gotove njoke pospite parmezanom i pecite u pećnici na 180 °C 15 min.

Ječmena kaša s koprivom

Sastojci

500 g ječmene kaše
sol, papar
luk
koprive prokuhane i izmiksane

Pripreme

Kašu skuhajte u slanoj vodi. Stavite je na prodinstani luk, posolite i popaprite pa dodajte    koprive. Sve zajedno promiješajte i po potrebi i ukusu začinite.

Punjene datule

Sastojci

500 g datula
100 g mljevenih oraha
50 g šećera
1dl mlijeka
vanilin šećer, rum

Priprema

Zavrijte mlijeko i dodajte orahe, šećer, vanilin šećer i sve zajedno prokuhajte. Na kraju dodajte rum. Datulama izvaditi koštice te ih napunite pripremljenim nadjevom. Napikajte ih na čačkalice, a između dvije datule stavite lovorov list.

Objavljeno 5. lipnja 2019.
Preporučujemo na Oblizekima srodne teme:

Na Lošinju kuha i rimski atleričar Apoksiomen