Ukuhavate li u juhu rezance, žličnjake od grisa ili rulenu kašicu?
Uoči Uskrsa za svečani stol u kolumni Moslavački oblizeki Božice Brkan u Moslavačkom listu, 25. ožujka 2026. podsjetila sam na dobru staru tjesteninu za ukuhvanje u u juhu.

Nema ni uskrsnoga ni božićnoga, pa ni nedjeljnog objeda bez bistre juhe. Poput cijele svoje generacije kojoj se juha prima duha, ne bih se odrekla ni juhe iz vrećice, ni kocke ni ove što se i ne kuha, ali unatoč industrijskim dosezima, prema svim istraživanjima, još se najviše cijeni domaća. Bilo kokošja, teleća, goveđa ili miješana. Bez chefovske filozofije o pečenju životinjskih kostiju i prženju luka na ploči, te grincajgu, zapravo najduže se kuha i to obično, od petnaestak sastojaka.
Osim mesa, primjerice komada stare kokoši ili iznutrica ili piletine s kostima ili drapa, pa malo govedine, junetine ili teletine, najbolje od prsa ili repa s kostima, te najprije povrća koje se ako ne na priručnoj vrtnoj gredici onda nađe u hladnjaku: list kelja i zelja, poriluk i luk, korijen i cima peršina i celera te pasternjaka, mrkva narančasta i žuta, cvjetače i rajčica ili pire od rajčice, papar, sol, još bolje vegeta…Neka se kuha što duže i što sporije, tek da tu i tamo pusti po ključ, pa procijedite. Ako je pregusto i prezasićeno, dodajte vode. Neka bude zanosno žuta, a volite li, možete joj ostaviti na površini pulice masnoće.

Kuhanu juhu možete porcionirati za frižider ili zamrzivač. I meni je problem meso iz juhe: na velikim je feštama zato poslije juhe i izmišljen slijed toplo predjelo, tradicionalno kuhana kokoš ili govedina s umakom od rajčice ili umakom od hrena.

Sastojcima lako možete promijeniti ukus juhe, a istoj juhi izgled ukuhavanjem različitih dodataka. I kupuvanih, jer su tu i industrija i zanatlije vrsni, ali mamino je ipak mamino. Okus koji se pamti. Po svemu, nema do rezanaca, dugih i tankih, prema ukusu rijetkih i gustih, kako tko voli. Uz njih su vezane dvojbe o omjeru kilograma brašna i najmanje desetak jaja, bez vode čak i bez soli koja bi navlačila vlagu, možda s kojom kapi ulja da budu sjajni. Kad bi se nakupilo jaja, mijesilo se, rezalo i sušilo rezanaca za velike objede, svadbu primjerice, i za dugo vremena. Čuvali su se u kutijama od cipela, na ormaru. Sad više nedostaje vremena za to, a još nije okončana dvojba je li presudniji oštar nož ili vješta ruka. Istu tjesteninu, ovisno o debljini, možete oblikovati i u krpice, posutice/pasutice (u Istri!), požirake (u Đelekovcu!), zavezance (u Vinkovcima!)… Neki rado naribaju i kašicu, taranu. U juhu možete ukuhati i gotove, kupuvane brojke i slova, zvjezdice, prhke kapance ili brzo napečene fritate, nemasne tanke na rezance narezane palačinke, ili rižu, komadiće povrća… Meni nedostaje poslastica iz svježe zaklane kokoši – ukuhana mekopula jaja…

Odmah do rezanaca po popularnosti su vjerojatno žličnjaci, i to oni krupni, pahuljasti, od grisa, uz koje se vezuje filozofija na koliko jaja koliko grisa te koliko i kakve masnoće – svinjske masti, ulja, maslaca, mekog margarina i malo soli. Najbolje su od samo tučenih jaja i grisa u dobrome omjeru. Možda i sitno sjeckanoga peršina. Ili, žele li se jetrene okruglice, leberknedli, koliko jetrica i kakvih, pilećih ili telećih ili da potrošite kakve imate. Ne zaboravite najprije ulupati jaja!

Neki vole tvrde žličnjake umiješene od jaja i običnoga brašna bez vode ili mekše s malo vode, a meni nema boljega od kašice, manje spomenute ribane i zlevane – nešto kao dalmatinske cancare – a najviše pomalo kremaste rulene, mamine: jaja u oštrome brašnu i malo soli samo sfuflate, pa trljate rukama (danas radije narulim dvjema viljuškama!) oblikujući krupnije i sitnije tjestene komadićke.
Što biste željeli pročitati, ispričati, poslije priče o zlevki, kolinskoga sekelog gulaša i krvavicama, božićnim šapicama te o blagdanskom odojku, fašničkim slasticama iz duboke masnoće, pa finim zimskim čušpajzima, svetešnoj lebovini i šunki u kruhu, kotlovini, mesu iz masti, makarunom ili kolačicom…? Sa svojim idejama, pitanjima, sjećanjima javite mi se na e-mail bozica@acumen.hr .

Nema komentara