Knjige 3. prosinac 2015.

U Jazbini predstavljen Vinogradarski poliptih Nikole Miroševića i Maria Hlače

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Život u nešto treba ulagati! – mudar je i osobni završetak pozivnice na predstavljanje knjige Vinogradarski poliptih prof. dr. sc. Nikole Miroševića i Marija Hlače, koju je objavila 2015. Bratovština Hrvatskih vinskih vitezova. Oba su autora, svaki na svoj način, svoj život uložili upravo u ono o čemu knjiga riječju i fotografijom govori, ali to je mnogo više od vinograda i vina. Život sam.

O knjizi smo imali čast govoriti prof. dr. sc. Edi Maletić, predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvu, Miroševićev nasljednik na tome mjestu, zatim književnica i novinarka Božica Brkan, zatim akademik Ferdo Bašić, profesor emetirus, te autori.

Plemenitaši Duha i Uma

Prof. dr. sc. Edi Maletić označio je svoga prethodnika kao čvojeka koji je na fakultetu radio 37 godina i nikad nije otiša ća,  akademik Bašić, kako potvrđuje ova knjiga, kao plemenitaša Duha i Uma. Obojici autora zahvalio je što su “sebedarjem utkanim u ovaj uradak umnom i biranom rječju i fotonima učinili ‘dionicima putovanja u trajanju’ kako glasi naslov jednog od poglavlja, impresivnog hoda vinogradima vinorodne nam Domovine; od Iloka i njegova Princa pa Panonijom preko Kutjeva do uzobalja i Konavala, odnosno ‘plovećom vrtovima’ ili Posejdonovim stazama našega Adrianskoga mora, od Krka do Korčule. Dobro je, Miki, da nikad nisi ni išaća! In honorem Dei in honorem vini – u slavu Boga i u slavu vina! Ili riječima iz Vinogradarskog poliptiha: Sretno vam! Zdravi i veseli bili!”

Započinjući o knjizi baš kao i ovaj tekst, o tome kako Život u nešto treba ulagati, nazvah knjigu svojevrsnom navlakušom: očekujete znanstvenu, stručnu, pomalo dosadnjikavu knjigu, a ona je kompetentna, ali pisana izuzetno zanimljivo, primjer za rad sa studentima, ne samo agronomije nego i novinarstva, pa i književnosti, za vježbe iz stilistike, zbog primjernoga slaganja teksta i fotografije, bogatstva vrsta i osebujnoga stila.

Osebujan autorski prepoznatljiv stil

Nalazim tu osebujnost u naslovima kao Baština iz bašćine iznikla, I slovo zrije plodom itd. Izuzetno je zanimljivo i korištenje dijalekta unutar teksta od naziva za alatke na Pelješcu (dikele, obitelica…) te osobito dojmljivo u uvodnoj pripovijesti o zavičaju Nikad nisam ni išaća! :

“To je zavičaj! Njega se ne zaboravlja, njega se ne ubija zaboravom, ne odbacuje ga se! Njega se jednostavno živi, njega se pamti, neizbrisivo nosi u sebi. Jer zavičaj je moja najzdraža popudbina, on je dom i domovina. Temelj vjekovima čuvanoga i sačuvanoga nacionalnog ponosa, on je zaglavni kamen naše opstojnosti.

A danas, kada prošetam kroz Selo, kada pasan bandu Blatom, često me moji Blaćani pitaju po onom, gotovo neizostavnom običaju:
– A kad si doša?
I ne čekajući odgovor, uslijedi još jedno, dva pitanja:
– A koliko ćeš stat?
– A kad ćeš poćat?
Uvijek mi je to bilo simpatično, nekako blisko jer ako uspiješ odgovoriti na sve nedoumice svojega sugovornika, možeš smatrati da ste lipo pasali rič, a da će pri sljedećim susretima uslijediti, meni posebno drag pozdrav u prolazu:
– Eee… veselooo! Što je?
Već odavna na ono pitanje: “A kad ćeš poćat?”, neupitno odgovorim:
– Nikad nisan ni išaća
U istinu! To tako u svojoj osnovi izražava moje raspoloženje i ne oborivu činjenicu unjedrenu u meni tijekom življenja. Jer sve što izrasta s ljubavlju vraća se i živi kao ljubav, kao darovano vrijeme u kolopletu starenja, vrijeme koje je bilo označeno djetinjstvom, mladenačkim stasanjem, domoljubnim zanosom u bezumlju jednog vremena, ali i ponosom, nadom, vjerom i znamenom slobode doma i domovine. Usto nosiš u sebi emotivno nasljedstvo baštine, tradicije, običaja, obiteljskog ognjišta, majčinih skuta, djedovskih grobova… Sve to čini dimenziju duhovnosti čovjeka u kojoj se ukorijeni neotuđivo dostojanstvo kao gradbeni čimbenik njegova identiteta.”

Suradnja od škrleta i lumblije do vinske kvasine i Najboljih hrvatskih vina

 

Zaista, dostajalo bi toga i za mnogo temeljitiju analizu zbirke raznovrsnih autorskih, vrlo raznovrsnih objavljenih tekstova, od urednički tekstovi iz časopisa, uvoda u knjige i kataloge izložaba do neobjavljenoga o pošipu za knjigu o njegovoj otočkoj sorti (za koju dugujem tekst!). Međutim, Vinogradarski poliptih na jedinstven nenametljiv način svjedoči ponajprije o 10 knjiga u 10 godina ovoga navodno umirovljenog autora, koji djeluje vrlo inspirativno. Kao suradnik i meni još od vremena kada smo surađivali u Večernjakovu Vrtu za koji je pisao stručne profesorske i opuštenije tekstove poput onoga o lumbliji, korčulanskoj slastici za Sve svete ili o vinskoj kvasini u cilju zaštite. Bilo je to prije možda petnaestak godina, a kvasina još nije zaštićena. Surađivali smo tako i da sam njegove tekstove o škrletu, prve u nas, citirala u svojoj zavičajnoj čitanci Oblizeki – Moslavina za stolom.

Izuzetno sam ponosna na suradnju na serijalu Najbolja hrvatska vina, koji je Profesor mogao napraviti i sam, ali je za svaku knjigu isponova osnivao poveći tim u kojem je svatko od nas davao najbolje od sebe. Napose majstorskim fotografijama Mario Hlača. Pisala sam za taj projekt počaćena, s velikom predanošću, shvaćajući, kao što spoznajem i iz Vinogradarskoga poliptiha, da je pisanje i prilika da i danas progovorim koju s poštovanjem i o tekstu i o fotografijama koje oslikavaju Hrvatsku mnogima kao nepoznatu zemlju o kojoj svjedoče pouzdani svjedoci, dvojica autora ove knjige.

Maštoviti poliptih poput oltara Životu

Namjerno se tek na kraju osvrćem i na naslov Vinogradarski poliptih, također nesvakidašnji, čak i za zbirku esejističkih, feljtonističkih tekstova. Stari pouzdani Klaić navodi kako poliptih (grč. poli + ptyche – naslaga) znači antička knjiga ili umjetnina sa više nego tri ploče, strane, slike (isp. diptih, triptih), a meni je, poput ove knjige oduvijek predstavljao nešto tajnovito kao sekreter, pisaći stol s tajnim pretincima, čak ikonostas odnosno oltar i to ne samo lozi, vinogradu, vinu, nego i Životu samome.

Objavljeno 3. prosinca 2015.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/lumblija-korculanski-okus-ljubavnog-nezaborava-3857

http://oblizeki.com/vrbnicka-zlahtina-uz-surlice-sa-zgvacetom-i-ine-krcke-%C2%ABgracije-bozje%C2%BB-12738

http://oblizeki.com/skrlet-iz-vinarija-miklauzic-trdenic-i-miksa-autohton-sa-znakom-obrta-s-tradicijom-7527