Događaji, Zaštita 16. srpanj 2015.

Tradicijska jela i kolači važni za kulturnu baštinu i ekonomiju

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 6 komentara

U okviru 30. Dana Rudarske Greblice u Rudama u Samoboru je u četvrtak 4. srpnja 2015. održana i posebna stručna, izuzetna zanimljiva radionica za novinare i stručnjake različitih struka.  na kojoj su se, uz predstavnike ministarstva kulture i poljoprivrede, predstavili i pripremom svojih malih jela odnosno kolača uživo, dakako i s kušanjem, Rudarska greblica, Poljički Soparnik i Bregovska pita iz Hrvatske te Prosjača iz Slovenije.

Imala sam čast voditi nadasve koristan skup.

Za zaštitu žive tradicije kao nematerijalne baštine ponajprije se očekuje inicijativa zajednice, ali se često događa da lokalne zajednice svoje osobitosti i vrijednosti ne prepoznaju.

Otprilike tako rekla je Martina Šimunković stručna suradnica u Ministarstvu kulture RH uvodeći u temu o nematerijalnim kulturnim dobrima u okviru Radionica/stručnoga skupa, Važnost tradicijskih jela i kolača za kulturnu baštinu Republike Hrvatske“ u restoranu „Samoborska klet” na središnjemu samoborskome Trgu kralja Tomislava 7, u četvrtak 2. srpnja 2015.,  ususret 30. Dana Rudarske greblice u Rudama.

Male Rude velike u čuvanju baštine

Upravo Rude i njihova Rudarska greblica nisu imali problem neprepoznavanja lokalne sredine jer svoje vrijednosti mlada i ambiciozna skupina KUD-a Oštrc itekako prepoznaje. Folklor, napušten rudnik i jednostavno drevno rudarsko jelo bjelodano, najmanje tri desetljeća vrijedni i daroviti ljudi poput tajnika KUD-a Josipa Lebegnera, neprestanim aktivnostima svoju seosku baštinu održavaju živom, baš kako zamišljaju i struka i propisi nacionalni i EU i oni koji u tome pronalaze različitu svrhu.

Još 2007. izborili su da Rudarska greblica bude uvrštena na popis nacionalne nematerijalne baštine, da se uredi rudnik Sv. Barbara, a sada obnavljaju i mlin u kojem će mljeti brašno. Radionicu su zamislili kao razmjenu zanimljivih dobrih i loših iskustava, čak i međunarodnih, jer više godina surađuju sa Slovencima iz Senova, gdje je također uređen rudnik. Za razliku od onoga u Rudama koji su uredili iznutra, oni su uredili izvanjski, prometna i sredstva za rad te promoviraju rudarske običaje i također folklor. Osim zasad posve nezaštićene Prosjače, u Samoboru je kao uzor predstavljen Poljički soparnik, koji je i dio nematerijalne baštine i ima zaštićeno zemljopisno podrijetlo na nacionalnoj te se radi na europskoj razini, dok Bregovska pita i Rudarska greblica imaju jednak status, na popisu su nematerijalne baštine Ministarstva kulture. O tome su vrlo korisno govorili predstavnice Ministarstva kulture i Ministarstva poljoprivrede te nositelji zaštite, koji su svoje kolače odnosno mala jela i ispekli te ponuditi na kušanje.

Samobor gastrovaroš

Imala sam čast i zadovoljstvo voditi radionicu upravo u gradu koji je i sam sebi turistički i gastrobrend s općeprihvaćenim samoborskim / sanoborskim kotletom, salamom i češnjovkom, kotlovinom, muštardom i bermetom, kraflom i kremšnitom, a kojima se kao sve prepoznatljivija pridružuje i greblica, doduše rudarska. Gosti su imali priliku kušati i zaštićenu robnu marku Zagrebačke županije samoborsu salamu i bermet te vodu s rudarskog izvora Zdenac.

Zašto je važna baština?

Zašto je uopće važna zaštita tradicijskih namirnica i jela i to ne samo za baštinu nego i za nacionalnu ekonomiju? Rudarska greblica bila je samo povod za razgovor što uopće s baštinom, nacionalnim stolom koji je nedvojbeno dio ukupne nacionalne kulture? Što osobito sa slasticama, malim jelima, s OBLIZEKIMA s tradicijskoga stola koji nisu ni reprezentativni? Najvažnije je, rekoh u uvodu, da se u globalizacijskom vremenu ne zaborave kao činjenica. Dio su i identiteta, i lokalne povijesti, od namirnice, recepture do jezika.

Dio baštine, uz to, može postati prepoznatljiv proizvod ili – reinterpretacijom – nadahnuće za novi proizvod. Kao i motivi, i vrste zaštite mogu biti različite, od kulturne, osobito nematerijalne baštine, do ekonomsko-gospodarske.  Tko se ne sjeća vjerojatno najpoznatije zaštite imena pokrajine Champagne kojega ne smije rabiti ni jedno drugo pjenušavo vino? Tko nije čuo za prijepor slovenskih i hrvatskih vinaka oko zaštite terana?

Paški sir još bez oznake izvornosti, zamljopisnog podrijetla…!?

Iz povijesti zaštite zemljopisnog podrijetla i Origina brojni su takvi primjeri. Svijetao je primjer Krčki pršut, prvi hrvatski proizvod s europskom zaštitom zemljopisnoga podrijetla od koje više od obitelji Žužić koja ga proizvodi u četvrtom naraštaju koristi ima sam otok, zasad uglavnom promotivne. A što je s istarskim, dalmatinskim pršutom? Što je s kulenom/kulinom, koji je prvi zaštićen po starim propisima, a sada kaska za svima, kao primjerice i nedvojbeni nacionalni specijaitet sa svjetskim priznanjima paški sir?

Neki se specijaliteti uspješno koriste kao povod lokalnim turističkim priredbama, a 30. Rudarska greblica jedan je od takvih primjera. Svojedobni pokušaj “zaštite” Ministarstva turizma s 500-tinjak jela pokazao se promašajem. Zacijelo bi se mnogo više napravilo, i u ekonomskom smislu, kada bi ministarstva (ponajprije poljoprivrede, gospodarstva, turizma, kulture…) osmišljenije i više surađivala. Zanimljivi su i primjer zaštite intelektualnoga vlasništva, primjerice Paprenjak Sanje Opačak, sada potisnuta Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko u okviru Hrvatske gospodarske komore.

Robne marke Zagrebačke županije

Vrijedno je kao poticaj vlastitim malim proizvođačima spomenuti i robne marke Zagrebačke županije, a među desetak s različitim uspjehom navodim tako zaštićenu vrlo uspjelu Samoborsku salamu i, unatoč uspjelim markama vina i sira recimo, nezaživjelu Robnu marku jela Zagrebačke županije, kombinacije starih tradicijskih jela i novih proizvoda, npr. s lavandinom, gdje je zamišljena i ponuda tanjura tenkih gibanica, među kojima je bila i rudarska greblica. Ugostitelji su tvrdili kako im je to – prekomplicirano. Valja se nadati da će svi, od komplicirane birokracije do “izvođača” napokon pojmiti domete neiskorištena baštinskog blaga.

Tome su u prilog govorili izlagači. Iz Ministarstvoa kulture visa stručna suradnica Martina Šimunković iz Odjela za etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu, predstavila je kojim se mjerama baština štiti kulturnim zakonima kako bi se održala živom. Na nacionalnome popisu među sada 139 su i tradicionalna priprema sira iz mišine s područja Dalmatinske zagore, Velebita i Like, ličkog sira škripavca, dolske torte hrapoćuše, sinjskih arambašića, zagorskih domaćih štrukla, bračkog vitalca, slavonskog kulena/kulina te rudarske greblice i bregofske pite.

S mediteranskom kuhinjom na UNESCOVU reprezentativnom popisu svjetske baštine
Podrazumijeva to ne samo proizvod nego i sve oko njega, način života. Govorila je i o potencijalnim predlagateljima te nositeljima zaštite. Svakako je vrijedno podsjetiti kako je na reprezentativnom popisu svjetske baštine UNESCO-a od 2013. i mediteranska kuhinja i to na prijedlog sedam zemalja: Grčke, Italije, Maroka, Španjolske Portugala, Cipar i Hrvatske. Naša je zemlja na četvrtome mjestu u svijetu brojem zaštićene nematerijalne baštine, dok u EU prednjači Španjolska.

Novosti iz podužega iskustva, svjetskoga još od pedesetih, a hrvatskoga od devedesetih godina prošloga stoljeća, s registracijom proizvoda i osobito različitim vrstama zaštite autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u okviru Ministarstva poljoprivrede predstavile su Brankica Ćosić, voditeljica Odjela za posebne oznake kvalitete hrane, i Karmen Sinković, voditeljica Službe za posebne oznake i promociju hrane.

Izvornost, zemljopisno podrijetlo  i zajamčeni tradicionalni specijalitet

Karmen Sinković istakla je kako je značaj zaštite u povećanju prepoznatljivosti zemljopisnog područja u kojem se proizvod proizvodi, ravitak turizma i doprinos ruralnom razvitku udaljenih nerazvijenih područja, njegovanje i razvijanje regionalne tradicije i lokalnog-regionalnog identiteta, zaštita prirodnih uvjeta u regiji, očuvanje autohtonih pasmina i sorta, doprinos samoodrživom gospodarenju, sprečavanje odljeva stanovništva iz regije, isticanje posebnosti kvalitete kao prepoznatljivosti proizvoda, sprečvanje neovlaštenoga korištenja naziva i narušavanje ugleda proizvoda, povećanje konkurentnosti odnosno prodaje i cijene te profita za proizvođača, potrošačima jamči da se radi o proizvodu dokazane vrijednosti, proizvodne neprestano pod stalnom kontrolom.

Prema politici Europske unije o kvaliteti hrane iz 2012. – prvo usklađivanje certificiranja krenulo je još 2003. godine – tri su skupine proizvoda i oznaka: zaštićena oznaka izvornosti, zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka zajamčeno tradicionalnoga specijaliteta (zanimljivo: najmanje 30 godina). Pojednostavljeno, za razliku od popisa nematerijalne baštine s koje takoreći svatko može pripremati i proizvoditi “štićeno”, neki od znakova ovoga sustava kvalitete može nositi samo onaj tko je prošao poprilično strogu proceduru i tko je, kao i sam proizvod, u neprestanoj kontroli. Pojednostavljeno, nema naknadnog ulaženja u priču, pa se može dogoditi da izumiranjem proizvođača izumre ne samo zaštita nego i proizvod.

Podaci iz 2010. spominju 872 registrirana naziva proizvoda vrijednih 15,7 milijuna eura. Nije zgorega dodati kako se 82 posto proizvoda proda na tržištu zemlje podrijetla, 13 posto na tržištu EU, a pet posto na tržištima ostalih zemalja.

Hrvatska zasad ima tri europska znaka zaštite: Krčki pršut, Neretvansku mandrinu i Ekstra djevičansko maslinovo ulje otoka Cresa

Hrvatska od europskih znakova zaštićena ima zasad tri proizvoda: Krčki pršut ima zaštićenim zemljopisno podrijetlo, a Neretvanska Mandarina i  Ektradjevičansko ulje s Cresa oznaku izvornosti. Za proizvođače, za koje postoje i različite financijske potpore kako u proizvodnji tako i u postupku stjecanja zaštite – a i za potrošače! – zanimljivo je tko, kako i kada može koristiti ime. Tu valja spomenuti primjer istarskoga pršuta, koji želi koristiti i Slovenija, spomenut i teran koji uz Sloveniju želi koristiti Hrvatska, zatim praške šunke, koji uz Čehe može koristiti i Hrvatska (dokazano duga proizvodnja u Gavriloviću!).

 

Poljički soparnik je na nacionalnome popisu nematerijalne baštine, a ima i nacionalnu oznaku zaštite zemljopisnoga podrijetla i sada ide za istovrsnom, zemljopisnom zaštitom zaštitom. Prema mišljenju Karmen Sinković bilo bi poželjno da, iako je tradicionalan postupak priprema tih slastica-malih jela na popisu nematerijalne baštine, i Bregofska pita i Rudarska greblica nastoje izboriti da kao proizvod uđu barem u sustav zaštite zemljopisnoga podrijetla.

Dodajemo na kraju kako su u fazi razmatranja za zaštitu u u EU pet proizvoda za oznaku izvornosti (Varaždinsko zelje, Paška janjetina, šoltansko i korčulansko maslinovo ulje) i pet za oznaku zemljopsinoga podrijetla (Dalmatinski pršut, Drniški pršut, Slavonski kulen/ Slavonski kulin, Zagorki puran, Poljički Soparnik/ Poljički Zeljanik / Poljički Uljenjak). U fazi ulaganja prigovora također na razini EU za oznaku izvornosti su Ogulinski kiseli kupus / Ogulinsko kiselo zelje  te Istarski pršut / Istrski pršut, i dva proizvoda za oznaku izvornosti: Baranjski kulen i Lički krumpir.

Objavljeno 16. srpnja 2015.

Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/dva-hrvatska-proizvoda-s-europskom-oznakom-izvornosti-15461

http://oblizeki.com/greblica-tenka-gibanica-rudarska-10841

http://oblizeki.com/bregofska-pita-%E2%80%93-od-nematerijalnoga-kulturnog-dobra-do-kolaca-zasticenoga-zemljopisnog-podrijetla-15577

http://oblizeki.com/poljicki-soparnik-poljicki-zeljanik-poljicki-uljenjak-15636

http://oblizeki.com/i-kotlovina-slavila-rudarsku-greblicu-15375

http://oblizeki.com/rudarska-greblica-%E2%80%93-30-put-15277

http://oblizeki.com/greblica-tenka-gibanica-rudarska-10841

http://oblizeki.com/copanjek-%E2%80%93-plesivicka-tenka-gibanica-od-svjezega-kravljeg-sira-i-zelenjaa-10743

http://oblizeki.com/loparka-ili-prigorska-perica-najbolja-medu-tenkim-gibanicama-842

http://oblizeki.com/plesivicka-vinska-cesta-%E2%80%93-raskosna-i-osebujna-vina-s-osuncanih-amfiteatara-6926

http://oblizeki.com/putica-i-ostale-zagorske-slane-slastice-za-uz-vino-10122

http://oblizeki.com/putica-za-vinske-svece-najbolje-ocijenjena-slastica-7-babicinih-kolaca-9678

http://oblizeki.com/vankusi-vanjkusi-jastuki-jastuci-%E2%80%93-nama-granicarima-moslavcima-ne-za-pod-glavu-nego-na-nepca-9068

http://oblizeki.com/ponaklici-ili-pociglanjki-%E2%80%93-kalnicki-strukli-ili-vankusi-nekad-peceni-nakle-na-tlu-krusne-peci-10686

http://oblizeki.com/na-trecem-kotlovina-showu-u-jatrebarskom-na-tronu-kotlovina-vinskih-kraljica-2908

http://oblizeki.com/samoborski-najpoznatiji-hrvatski-kotlet-12277

http://oblizeki.com/torta-marija-dio-samoborskoga-slatkog-nokturna-13738

http://oblizeki.com/samobor-je-gostoljubiva-i-ukusna-varos-12244

http://oblizeki.com/meso-zagorskih-brega-oznacuje-zagorskoga-purana-zasticenoga-zemljopisnog-podrijetla-5371

http://oblizeki.com/zagorskoga-purana-u-zagorju-najukusnije-pripremaju-u-mariji-bistrici-2981

http://oblizeki.com/zagorski-puran-na-nacihn-kuhara-zagorskih-restorana-3062

http://oblizeki.com/zagorski-mlinci-sa-zagorskim-puranom-ali-sve-cesce-i-sa-%E2%80%93-spinatom-12055