Stare recepture 18. prosinac 2014.

Terijet uz masna blagdanska i svadbena jela

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

“Mala samoborska kuharica”, koju je predstavio Turistički ured Grada Samobora, donosi odabrana i na terenu istražena jela i grada i seoske okolice i ona koja su se pripremala ili se još i danas pripremaju posvuda: juha od gljiva, kiseli gulaš, juha od štrukli, hladetina, krpice sa zeljem, zlevanku, zelenaču, terijet, krafle/krafline. Recept za sauce Cantilly potječe iz ljekarničke obitelji Julijane Cantilly, slavne Ljubice, nesuđene ljubavi pjesnika Stanka Vraza, kojoj je posvetio i zbirku pjesama “Đulabije”. Marija torta nazvana je po Mariji Hotković kojoj je Ferdo Livadić posvetio svoj znameniti “Nocturno”. Dva posljednja recepta iz “Kuharice bake Ivke” pripadaju isključivo građanskoj kuhinji.

Mr. sc. Lela Roćenović iz Samoborskoga muzeja navodi:

Seosko kuhanje razlikuje se od gradskog po većoj upotrebi masti kao izvora masnoće te po skromnosti sastojaka (manja količina jaja, mesa i dr.). Primjer toga su krpice sa zeljem ili kiseli glaš, koji su često glavni obrok, bez mesnih dodataka.

Glasoviti Samoborec Milan Lang spominje Terijet 1915. Ovo, u Samoboru gotovo zaboravljeno jelo, jede se nakon pečenke, i to odojka, guske ili purana, da “protera masnoću”. U istoj je funkciji terijet bio obvezan u svadbenom slijedu i to kao jedno od posljednjih jela. Kasnije tu ulogu preuzima vinski gulaš, koji se obično poslužuje iza ponoći i pred jutro. Obitelj je terijet jela i za večeru, osobito zimi, “da ugrije dušu i telo”. I danas ga u nekim selima jedu, najčešće stariji ljudi.

Na predstavljanju ”Male samoborske kuharice” terijet me oduševio toliko da sam mjesecima pokušala otkriti podrijetlo njegova imena. Ali, to me, kao poklonicu samoborske kuhinje od samoborske kotlovine do samoborske salame i bermeta, nije spriječilo da ga pripremim…

Na kraju sam se koncentrirala samo na “vinska jela” – od mošta brački varenik (to nije ni izdaleka srodno varenikima ruske, bjeloruske i litavske kuhinje!), vrgoračku biklu (Biklijada se održava početkom listopada!) i istarsku supu odnosno supicu o kojoj sam svojedobno polemizirala uz objavu jedne od naših kuharica da li je piće ili je jelo. Kad je tome tako, što ne bismo polemizirali i radi li se možda o začinu, s obzirom na to da se, primjerice, varenik dodaju korčulanskoj lumbliji.

Terijet

Nesvakidašnje, vrijedi kušati: kruh opijen razvodnjenim zašećerenim crvenim vinom, u samoborskoj okolici vjerojatno najčešće portugiscem ili cvičekom (Snimila Božica Brkan / Oblizeki)

Sastojci

• kruh
• crno ili crveno vino
• 2-3 žlice šećera
• malo cimeta

Priprema
Kruh se nareže na šnite i popeče po ploči štednjaka da bude suh te se poreda po zdjeli. Preko kruha se sipa crno ili crveno vino u kojem je razmućeno nekoliko žlica šećera (količina šećera ovisi o kiselosti vina i količini kruha). Kruh mora plivati u vinu te se na površini popraši s malo cimeta.

Objavljeno 18. prosinca 2014.

Preporučujem na oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/varenik-drevna-delicija-s-otoka-braca-7692

http://oblizeki.com/lumblija-korculanski-okus-ljubavnog-nezaborava-3857

http://oblizeki.com/samobor-je-gostoljubiva-i-ukusna-varos-12244

http://oblizeki.com/torta-marija-dio-samoborskoga-slatkog-nokturna-13738

http://oblizeki.com/samoborska-salama-dobila-drustvo-u-salami-od-crne-slavonske-svinje-te-od-konjetine-13694

http://oblizeki.com/na-trecem-kotlovina-showu-u-jatrebarskom-na-tronu-kotlovina-vinskih-kraljica-2908