Gastroportret 13. veljača 2023.

Suhi, Željko Suhadolnik i drugi novinarski doajeni

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Sredinom prosinca 2022. Suhi, Željko Suhadolnik, kolega novinar specijaliziran za vinske teme, u vinskome klubu di Wine u zagrebačkoj Ilici, nakod dugo vremena, kao nekad, okupio je odličnu vinsku ekipu i službeno podsjetio da se na studenačko Martinje napunilo 30 godina od izlaska prvog broja prve hrvatske revije za vino, gastronomiju i turizam Svijet u čaši. Mnogi će se sjetiti uredništva u MAM-vinu na Selskoj cesti. Mnogi će pomisliti kako bi bez njihova truda hrvatska vinska scena danas izgledala bitno drugačije.

Kako i priliči profesionalcu, nama kolegama pripremio je i sve za objavu, a ja sam se otad nakanjivala što bih i kako bih doajenu iskazala svoje profesionalno poštovanje. Jer, kako Suhi citira pjesmu: godine su ostale za nama… I dok sam premišljala, provjeravala podatke, zaredali su fizički odlasci kolega doajena, nestora, dinosaura od Miroslava Martinića do Tamare Indik i Marinka Čulića. Sjećam ih se s veseljem iz različitih vremena svog novinarenja, a Suhom zahvaljujem to više što je potaknuo susret kakav e u posljednje vrijeme uobičajeniji samo na krematoriju.

Sa susreta je zbog bolesti izostao Mladen Horić, uz također doajena novinske fotografije Marka Čolića te Željka Suhadolnika, dio trojca koji je uporno, sve do Nove godine 2019. i tiskao časopis, koji se internetizirao u online izdanje (www.suhiucasi.wordpress.com /SVIJET u CASI Kronika ) s pitanjem do kada, a koji je bitno utjecao na vinogradarsko-vinsku scenu u nas u vremenima preobrazbe iz socijalističke u kapitalističku, iz jugoslavenske u hrvatsku. Toliko, da žalim što se, makar na koji način, neće pretočiti u uknjiženu monografiju, svojevrsno povijesno svjedočenje, timeline, o promjenama u vinogradarstvu i vinarstvu unatrag najmanje ta tri desetljeća. Još jedan od doajena, Srećko Ljubljanović, novinar i vinski te povjesničar, bio bi zadovoljan. Sva sreća da je Suhadolnik objavio i knjigu Svijet u čaši, koja je okrstila i časopis.

Recentnom marketingu, novim sponzorima, medijima i društvenim mrežama nije do pamćenja onoga što je bilo nekad, tako davno, prije njih, posebice pionira i doajena, koji pak, poslije svega što su učinili, više nemaju ni snage ni motiva. Ta Suhi je počeo još u također pionirskom Vikendu Novinske izdavačke kuće Vjesnik te donosio vrijedne svjetske novosti da bi kasnije male naše vinare, često početnike i zaljubljenike, i vodio u svijet, na lice mjesta, od vinarija do sajmova i ocjenjivanja i usporedbe kakvoće.

Na svojoj presici Suhi je stvarno, kako je i sam napisao na fejsu, okupio kremu hrvatskog vinogradarstva i vinarstva – proizvođače s kojima smo se kao časopis družili od početka života revije. Riječ je o proizvođačima koji su na našu vinsku scenu unijeli dosta novina i koji su na našim godišnjim izborima najboljih i službeno proglašavani Vinarima godine, a činjenica da je riječ o osobama koje su i danas u kvalitativnom smislu u samom vrhu hrvatske vinska produkcije lijepo govori o tome kako smo te izbore Vinara godine radili vrlo ozbiljno i sa željom da rezultati izbora i te kako utječu na unaprjeđenje hrvatske vinska kakvoće.

Nakon mnogo vremena s veseljem sam pozdravila vinske doajene Vladu Krauthakera, Ivicu Peraka (u ono vrijeme bio je glavni enolog Kutjevačkog podruma), Velimira Koraka I Marijana Kneževića iz Vina Belje kao službeno proglašene Vinare godine (bili su pozvani i i Ivan Enjingi te aktualni glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin, ali su izostali, kao i zvijezda iz prve garniture Vinara godine Svijeta u Čaši Zlatan Plenković, koji nas je nažalost zauvijek napustio prije nekoliko godina i koji je Suhome izmamio suze. Od uglednika koji nisu bili s titulom potrudili su se doći Marin Markežić Kabola i Tomislav Tomac s kojima su tijesno, kao i Tomislavom ocem Zvonimirom – koji nas je također nedavno iznenada napustio – surađivali   od početka izlaženja revije, a koji su itekako vizionarski zasjeli na tron kakvoće hrvatskoga vina, ostat će i vječno upamćeni kao pioniri hrvatske proizvodnje maceriranih jantarnih vina njegovanih u amfori, a da se i ne spominju dosezima u proizvodnji pjenušaca.

Na skupu uglednika dobro došli bi i plešivički enolog Drago Režek, s kojim smo se također zauvijek oprostili, te zbog zdravlja spriječen mr. Franjo Francem, prvi predsjednik Društva enologa Hrvatske i prvi dopredsjednik Hrvatskog sommelier kluba, osobito zaslužan za podizanje vinograda na benkovačkom Korlatu i, u doba intenzivnog druženja sa Svijetom u Čaši, na vrlo visokoj funkciji u vinskoj kući Badel 1862 kad je ona bila na svom vrhuncu.

Ukratko, Svijet u čaši odnosno Suhi ne samo da su 20 puta odabrali najboljega hrvatskog vinara i najboljega hrvatskog chefa, kad se to nije kao danas radilo tek tako i jedva da se radilo, nego su organizirali brojna ocjenjivanja i događaje iz kojih su se razvili još brojniji i sigurno svojim organizatorima unosniji nego što su bili njihovi početnički (Atelje okusa, Potrošački putokaz…).

Hvala Suhom na prilici da upoznamo vlasnicu novoga vinskog kluba diWina Irenu Lučić koja nas je ugostila i da ponovno susretnem direktora Festivala Zagreb Vino.com Ivana Dropuljića te brojne kolege od također doajena, odličnoga pisca vinskih tema i odličnoga urednika u mom Večernjaku Vitomira Andrića, dugogodišnjega suradnika Dražena Kopača, zatim kolege od Tomislava Radića, Marinka Petkovića, Sunčane Solar, Vjeke Madunića i drugih do, rekla bih najmlađega, Ribefisha. Surađivala sam s većinom njih, ne samo u Večernjakovu Vrtu koji sam uređivala gotovo dvadeset godina i za koji me upravo Hrvatsko novinarsko društvo nagradilo novinarskom Zagorkom. No, osobito se veselim kad me kolege izvješćujući i sa Suhadolnikove skromne povijesno-novinarsko-vinske proslave ne propuštajući spomenuti ni nove književne knjige opisuju kao znanu gastro-novinarku i publicistkinju, jer sam upravo tako svojedobno i dobila priznanje i od Svijeta u čaši. U zdravlje!

 

Objavljeno 13. veljače 2023.