Baština 4. travanj 2012.

Slatka Hrvatska izložba koja je tradicijskim slasticama i njihovom interpretacijom zasladila 11. Proizvode hrvatskoga sela

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 21 komentara

Najavljujući jednodnevnu izložbu Slatka Hrvatska u petak, 30. ožujka 2012. ujutro uoči njezina otvorenja na Radio Sljemenu, s kolegom reporterom sa zagrebačkoga Bundeka Miljenkom Minjom Cvitkovićem i prof. dr. sc. Damirom Kovačićem, organizatorom 11. Proizvoda hrvatskoga sela, čijem prijedlogu da napravim izložbu tradicijskih slastica nisam mogla odoljeti, šalili smo se – ja  pomalo zabrinuto, priznajem – kako da uz uznositu ideju o zaštiti izvornoga, autohtonoga, slastice zaštitimo i recentno, od – publike. Zaista, i prije početka prijetilo je toj neobičnoj izložbi i njezinim slatkim eksponatima da nestanu i prije početka, a na kraju je, poslije okrugloga stola o tradicijskim slasticama, izložba nestala doslovce u pet minuta.

Uz sve sajmove, festivale, ocjenjivanja, izbore i ine ivente bila je to nepretenciozna izložba s malo usputnoga kušanja, a više ideja za nove ponajprije poslovne poteze te edukaciju kako onih koji bi proizvodili i tržili, tako i onih koji ih vole kušati. Izložba se iz brojnih interpretacija i reinterpretacija, destrukcija i konstrukcija, trebala vratiti izvorima i podsjetiti kako su slastice pripremale naše bake, mame, kume, strine, ujne… Unatoč brojnim tiskanim kuharicama (baš i s takvim naslovima!), TV i radijskim emisijama te internetu na kojem nema što nema, zatim bogatoj ponudi svakojakih slastica sve je manje zaista kvalitetnih slastica okusa ne sentimentalnih drevnih vremena nego odličnoga, što je – i zahvaljujući namirnicama – prvenstvena odlika cijele hrvatske kuhinje pa i deserta. Uz to, žao mi je što se sve manje prepoznaje što je zaista slastica s ovdašnjih prostora.

Kako u manje od dva tjedna napraviti izložbu slastica? Popisala sam stotinjak slastica kao gornju i označila tridesetak kao donju granicu što bih htjela predstaviti, za što mislim da je važan, zapravo nezaobilazan dio naše kulturne baštine. Najjednostavnije bi bilo dati ispeći slastice i složiti ih po vrstama, regionalno ili nekako. Ali ja sam htjela predstaviti i  one, čak i međunarodno uspješne, koji ih proizvode i nude tržištu.

A uz to, imali smo ideju i o okruglome stolu, koja je od zamisli da odredimo što bi to bilo stvarno naše autohtono tijekom priprema skretala sve više prema tradicijskome, a osobito prema problemima i to ponajprije u distribuciji.

Cilj izložbe i okrugloga stola bio je osvijestiti što su autohtone hrvatske slastice i na dobrim dokazanim primjerima pokazati koliko su iskorištene kao nedvojben kulturni i ekonomski (poduzetnički) potencijal te potaknuti stvaranje standarda (recepture, kakvoća), zaštitu i proizvodnju.

Ukratko, vrlo sam zadovoljna što sam u tome kontekstu i s tim namjerama mogla predstaviti i raznovrsne slastice, ali i njihove «autore».

Nastupili su Sanja Opačak i njezin «Paprenjak»  s paprenjacima u različitim, već 15 godina prepoznatljivim pakiranjima od onoga jednoga za zasladiti se u avionu Croatije Airlines do metalne kutije.

«Stella croatica» iz Splita  još je jednom oduševila sjajnim dalmatinskim slasticama (smokvenjak obogaćen bademom Kalypso, smokvenjak s bademom i orahom, ušećereni bademi, arancini, limoncini, bobići te integralni keksi s bademom te sa smokvom), koje su u deset godina postojanja uspjeli proslaviti izvozom u inozemstvo, pa i u vrlo stroge, izbirljive i imućne arapske zemlje, koje su i bile povodom-motivom da ih certificiraju i halalom, jednim od najstrožih svjetskih certifikata.

Bile su tu i «Deliiicije», koje u sad već lancu dućana uz ostale delikatese i svjetske brendove po čijem je uvozu poznat «Dupin», nude i također dalmatinske retrokolače – rafiole, paprenjake, klašune, tortice traurine, kekse s marelicom i kakao-kekse s lješnjakom te čokolade Adria – a pinjolima, cvijetom lavande, crvenim paprom i narančom.

Festival slastica Kriški oblizeki  na Slatkoj Hrvatskoj na najljepši je mogući način najavio svoje već 15. izdanje 15. rujna, a što se u Križu, uza sve ostalo može kušati, predstavili su i nekim od pobjedničkih slastica prethodnih godina – šapama, breskvicama, vanili kiflicama, mašinskim keksima, mađaricom macancima, pletenicom, makovnjačom i orehranjačom, kruhom, vankušima i svojim suvenirskim Milkinim medenjakom  nazvanom prema počasnoj sugrađanki opernoj divi Milki Trnini.

Posjetitelji su rado kao suvenir ponijeli festivalsku knjižicu s recepturama, a šarmante Marina Bulava i Maja Dundović Pleša sa slasticama te u narodnim nošnjama Marica Bahlen i Marica Kukor i načelnica općine načelnica Ivana Posavec Krivec na okruglome stolu sjajno su predstavile svoj moslavački kraj.

«Babičini kolači» pozvali su pak na skorašnju 6. priredbu u Đurmancu 14. travnja, mjestu prošlogodišnje pobjednice Mire Smiljanec, koja se i na izložbi Slatka Hrvatska predstavila čudesnom svojom svadbenom jutarnjicom. U pratnji su joj, po tradiciji u narodnim nošnjama, bile «babice» Julijana Šereg s kuruznom zlijevkom sa sirom i špekom i Marija Bračević s loparima s lukom, koruznom zlijevkom i domaćom pogačom. Dakako da nije moglo proći i bez knjižice s recepturama svih slastica-sudionica te priredbe Krapinsko-zagorske županije, a o svemu je vrlo nadahnuto govorila i zamjenica župana krapinsko-zagorskoga Sonja Borovčak, koja se, s obzirom da je postala baka, i sama može prijaviti za «Babičine kolače».

Gordana Radaković svoj je obrt nazvala Plitvička štrudla po istoimenome kolaču koji proizvodi već pet godina, a koji je na izložbi stajao uz savijaču od jabuka, sira i višanja Braniteljske zadruge Donji Grad iz Osijeka, koja je izložila i slavonske čvarkuše i salenjake.

Bina Bilić iz Prološca autobusom mi je za izložbu poslala svoj jedinstveni prilog – nenadmašne imotsku tortu i imotske rafiole. Zbog njih je godinama njezina sestra Maja Matković i ja tentamo da se profesionalizira. Nešto je bliže tome mlada šarmantna Zagrepčanka Maja Kovačić iz Agrarnog savjetovanja, organizatora Proizvoda hrvatskoga sela, koja je za izložbu donijela cijelu kolekciju njoj najdražega kuglofa.

Zbog onih koju su me pitali ili su prešutjeli pitanje zašto te slastice, a ne neke druge, moram reći da sam odlučila da ne predstavljam slastice s kremama – najkremastija je bila mađarica! – one koje su izrazito sezonske te one koje su postale samostalna mala jela, primjerice rudarska greblica, carski drobljenac, tačkrle, baškotini, okruglice sa šljivama, marelicama ili sirom;  rožata, šnenokle / paradižet...

Rado bih, da sam imala prostora i vremena, predstavila i, primjerice: crno-beli licitar, hvarske paprenjake, rapsku tortu, tortu makaranu, torta od makarulu, mantalu, kotonjatu, sir od dunja / kitnkes, cukarine, lumbliju, krokant, kašnjake, putrenjake, vrtanje, bregovsku pitu, trnovečku makovnjaču...

Našu su izložbu obiški mnogi, od političara svih boja, poduzetnika, organizatora različitih priredaba, distributera, slastičara, novinara… Neki su prvi put bili u prilici dati izjave za TV ili svoj recept za novine. Najdraži su mi bili oni koji su uspoređivali «naše» izložene slastice s onima koje peku sami ili onima iz svojih slatkih sjećanja. Da smo slastice prodavali, krizi unatoč, napravili bismo dobar posao. Možda i to koga ohrabri. Kompliment su nam i pitanja poput: hoćete li neku Slatku Hrvatsku napraviti i kod nas? Ako je Slatka Hrvatska izrasla iz Slatke Moslavine, zašto ne?

Nadam se jedino da će među izlagačima Proizvoda hrvatskoga sela ubuduće biti i više izlagača slastica. Sada ih je od ukupno 350 bilo samo petnaestak, ne računajući na našu izložbu. Podvlačim na kraju: od brojnih izložaba, festivala i svega što sam radila i sa slanim a osobito sa slatkim, jednodnevna je Slatka Hrvatska bila posve posebna, drugačija zbog svojih izložaka i sudionika. te okrugloga stola na kojem su predstavljeni. I muzejska i moderna, takva, da se kao «selektorica» koja se pomalo, kako reče jedan od promatrača, opet igra, osjećam pomalo i kao kustosica. Blaga koje je, kako navodi etnologinja Nada Matijaško, i nacionalni identitet i mijena. Ne nužno slatkih.