Sljubljivanja 2. lipanj 2022.

Škrlet sve brojnijih i sve ljepših lica

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Na dan kad smo se našli u Kleti Romić u Kutinskoj Slatini iznad Kutine, na padinama gore gdje su lozu počeli saditi još Rimljani, ostavivši joj i ime Mons Claudius, Moslavačka ili Zaprta gora, a ona pak Festivalu vina MoslaVina, u tisak je otišla knjiga o škrletu, autohtonoj sorti, a urednik joj je prof. dr. sc. Ivan Pejić, jedan od pionira koji su najprije proizveli i sadnice virus free kao prve domaće sorte. Tako su naši vinogradarsko-vinski znanstvenici s moslavačkim vinarima škrlet jedva spasili od izumiranja (a imali bi, da krenu, još itekako raditi s drugim moslavačkim izvornim sortama dišečom raninom i moslavcem, koji su spasili Međimurci robnom markom Pušipel). Sjećam se prvih nastojanja zaštite i prvih ocjenjivanja škrleta, a sad se govori kako u Dalmaciji primjerice konkurira i svima tržišnom uzoru istarskoj malvaziji kao novo vino puno potencijala. Što da se krene s još ozbiljnijom promocijom od zajedničkoga brendiranja?

Kao Moslavčanka, s mnogo ponosa, zaista mogu preporučiti škrlete sve brojnijih pouzdanih vinarija i ambicioznih mladih vinara koji, kako sam se osvjedočila u Kleti Romić, gdje Nikica Katić, taman u Kristovim godinama, inače nastavnik tjelesnoga odgoja i rukometni trener i zaljubljenik u vino, pronosi slavu i iskustvo prethodnika Drage Romića, učeći i istražujući uživo sa svojim vinogradom i vinom. Nagrađivanim.

Ako je suditi prema vinu, izuzetno zanimljiva osoba. Višekratno zlato za vrlo različita vina na kutinskom ocjenjivanju, gdje je ove godine bilo više od 30 autohtonih sorta a škrleta čak 47 uzoraka i to od Velike Gorice na zapadu, Petrinje na jugu do čak najistočnije – Donjega Miholjca. Davno sam bila u toj kleti usred vinograda posađenoga 1974. (u godini moje mature i upisa na faks!), koji je širen i pomlađivan. Kasnije i škrletom, kako je on u svojoj regiji rastao i u vinogradima i u podrumima i u bocama, ali osim količinski i kvalitativno, odavno prerastavši poimanje tek mladoga, svježega vina.

Radionica Škrlete, jesi li to ti?

Nikica je dugo priželjkivao upriličiti enogastro event kakav je ostvario 27. svibnja 2022. Dvije radionice jednu za drugom. Prvu je okrstio Škrlete, jesi li to ti? – sljubljivanje pet sljedova hrane sa po jednim ili dva škrleta odnjegovanim u različitim stilovima. Vodio ju je nacionalni veleprvak sommelier Josip Orišković, podrijetlom Moslavčanin, te Danijela Andri (Akademija Gastrogar, Kod bake) i Klet Romić. Drugu radionicu okrstiše Sva lica škrleta, a vodio ju je sommelier Darko Lugarić sa 15 škrleta više vinara.

Škrlete, jesi li to ti? započela je hladnim predjelom moslavački pate (namaz od čvaraka) sljubljenima s dubletom – pjenušcem LaRita 2018. (70% moslavca i 30% škrleta) i Škrletom 2021. Dojmljivije s pjenušcem.

Drugi je slijed, toplo predjelo, nazvan Moslavačka gora (rižoto sa špinatom, piletinom i tvrdim kozjim sirom) sljubljen je sa Škrletom Humka 2019., nazvan prema najvišem vrhu, maceriran, njegovan sur lie, te Dragonadom 2019., posvetom Romićima, Dragi i Nadi, cuveom 40% graševine i 60 % škrleta. Zbunio nas je okusom pregrub cvijet vlasca, na luk i češnjak. Bolje se s kremoznošću rižota i s kozjim sirom sljubila svježina škrleta. Dragonada je bila moćnija od jela, možda da je umjesto piletine bila svinjetina, teletina…

Treći slijed, prvo glavno jelo, nazvan je Tanjur Ovnek – ovnek je jedno od škrletovih imena – a posrijedi je svinjski file punjen gljivama shi-take i lisičarkama, pire s bučinim sjemenkama i bučinim uljem OPG-a Terra Viniem i povrćem na maslacu. Jelo je sljubljeno sa Škrletom 190 2019. i Škrletom Ovnek 2018. (maceriran 313 dana tako da smo mu već u mirisu odgonetavali jabuku, krušku, bagrem, karamel, pa čak i toffifee, ali i sijeno te slamu).

Četvrti slijed bilo je drugo glavno jelo, Bakin recept (jelen a la wild s knedlama kuhanim na pari, tipičnima moslavačkim) sljubljen je sa, po mnogima spektakularnom, Frankovkom 2019. Isto vino u jelu i u čaši i odlično sljubljeno. To je jelo izvela Nada Romić, iskusna nekadašnja kuharica Petrokemije i učenica Nade Dobrinić.

A peti, posljednji slijed, desert čokoladni nabujak na pjenici od škrleta (čokoladni sufle, sladoled vanilija bourbon s redukcijom škrleta) sljubljen je sa Škrletom IBPB 2019. izborna berba prosušenih bobica. Čak 400 kilograma grožđa ostavljenoga da zrije u gajbicama na slami načinjeno je samo 33 l vina i to sa više od 40 g šećera po litri. Kao prošek i još redukacija u jelu. No, rekoše oni što znaju više od mene, tu je jelo spasilo vino.

Na prvoj radionici o slaganju vina i jela na kojoj sam uopće bila, a koju je, davno, davno ugledni talijanski sommelier držao za zagrebačke konobare, trgovce vinom, nas novinare i druge, čokolada se još nije preporučivala za sljubljivanje ni sa čim, a i poslije također davnoga, onoga Franje Francema za Badel 1862 u Baltazaru, prvoga, nisu ni danas česta sljubljivanja jela prema vinu, a ako i jesu, rjeđe su uspjela nego obrnuta. Ona još rijetka vezana uz škrlet, svidjela su mi se od kanapea do složenijih pokušaja.

Radionica Sva lica škrleta

Sva lica škrleta vodio je sommelier Darko Lugarić kroz 15 škrleta. Krasno da sam doživjela da škrleta i ima – tvrde već nedovoljno! –  ne samo u općepoznatoj mladoj, pitkoj varijanti nego ta sorta raste sa znanjem svojih vinara osvajajući i cvjetnošću i voćnošću (katkad meni omiljenom vinogradarskom breskvom, koju su moji Moslavci sadili po vinogradima) i svježinom, laganim kiselinama…. Relevantan je, pokazuje se, u svakom stilu i dobro se drži i stareći!

Ukratko pili smo redom iz Lagena Winary Yellow Raw pomodni pet nat (prirodno pjenušav, mutan, punjen u boce prije nego što se završi fermentacija, pa se ugljični dioksid stvara od prirodnoga šećera iz grožđa) berbe 2021., koji me nije osvojio kao pjenušac Trdenić bazne berbe 2018. (sa 85 % škrleta i po 5% graševine, rajnskoga rizlinga i pinota sivoga, 24 mjeseca odležavao na kvascima) opisan dosta ozbiljnim vinom. Potom su uslijedila četiri mlada škrleta: lijep, ali uglavnom još nepoznati Žabić iz 2021. iz Kapelice, Garešnica; Jančarov iz 2021., zanimljiv iz Ilove i potom odličan najmlađega Mikše (da je živ, Dragutin Tadijanović bi mogao ponovno navratiti u djedovu odnosno obiteljsku vinariju i zapisati I ja sam ovdje bio i škrlet pio!) te Florijanovićev, herbalni, polusuhi, koji je potaknuo raspravu da li žene stvarno vole slatka vina. Potočiše potom odležane škrlete: iz 2019 Miklaužićev ekološki, pa Trdenić iz 2017, Trdenić iz 2015 (u odličnoj formi), a zatim Boris Mesarić iz 2012. i Boris Mesarić iz 2011., sve stjecajem okolnosti lijepo ostarjela vina koja nisu bila spremana za arhivu. (Rado pripovijedam kako smo prošlo ljeto u našoj kućnoj enoteci u živome kamenu u Malinskoj otkrili bocu Mesarićeva škrleta iz 2003. i – još je bio živ!) Uslijedilo je potom macerirani škrleti Košutić, zatim Voštinić Klasnić iz 2020. (odležavao u drvenoj bačvi zakopanoj u zemlji!) i Klijet Romić  Škrlet 2018. (maceriran 313 dana) te, na kraju, Voštinić Klasnić 2018, izborna berba bobica. Lijep osjećaj da kušaš što nikad nisi, a vjerojatno i nećeš. Hvala, Nikice Katiću, na tome doživljaju.   

 

Niz lijepih i skladnih vina i ljudi u krasno osmišljenome danu. Hvala na doživljaju kakav želim da si mogu priuštiti i drugi zaljubljenici u druženje, lijepu hranu i vino. Mogu samo poželjeti ambicioznome mladom moslavačkom vinaru Nikici Katiću (i njegovim kolegama!) sreću u vinogradu i podrumu i da smogne (osobito intelektualne i financijske!) snage i radoznale publike za održavanje i dalje takvih radionica za poštovatelje i u Kleti Romić i drugdje kako bismo škrlet, zahvaljujući takvim vinskim umjetnicima, mogli neprestano upoznavati. Čak i u – vinorelu. Ponosni.

 

 

Objavljeno 2. lipnja 2022.