Popularno 1. veljača 2011.

Šaran pečen na rašljama iz Moslavine i Posavine zaplivao cijelom nizinskom Hrvatskom

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

Budućnost na rubu močvare tradicionalna je manifestacija kojom Ogranak Matice Hrvatske Kutina svake godine u nekome od moslavačkih sela s ruba Lonjskoga polja, jednoga od najvažnijih močvarnih staništa u Hrvatskoj, obilježava Svjetski dan močvarnih staništa, 2. veljače.

Koliko Moslavci žive sa svojim poljem, gdje ljeti napasaju stoku, ponajprije konje i krave a ponekad i svinje, dok se u druga godišnja doba nerijetko od njegovih velikih voda moraju braniti, pokazuje i to što po zamisli idejnoga začenika Budućnosti, uz kulturne priredbe, stručno-znanstvena predavanja i slično, ne uzmanjka ni tipične hrane a ništa nema bez šarana na rašljama.

Šaran na ražnju sve je popularniji, a u posljednje je vrijeme popularniji i od odojka ili janjca na ražnju

Na radost seljana s ruba Lonjskoga polja od Osekova i Potoka do Donje Gračenice i Repušnice, a još više nas koji nazdravljamo šaranu s rašlji, čekamo vremena kada se tim jedinstvenom moslavačkim i posavskim, a sad već i jelom cijele nizinske Hrvatske, neće samo počastiti gosti besplatno nego kad će ga moći redovito naći i u kakvu prigodnome restoranu ili domaćinstvu, kada će se moći odabrati ne samo šaran uzgojen u ribnjaku nego i šaran iz Lonjskoga polja ili koje od ovdašnjih rijeka.

Iako je šaran posljednjih godina postao gotovo zadan na masovnim priredbama na otvorenome, poput prije fiša ili janjeta ili odojka na ražnju, pripremaju ga na različite načine. Neki s crvenom paprikom, a neki i natrljana češnjakom ili čak i održena na suhome odnosno starinskome mokrom pacu, kojem se uz sol i češnjak dodaje i ocat, pa se prije pečenja osuši.

Članovi Ribolovne udruge “Hanja” iz Repušnice, sela koje je ne samo kutinsko predgrađe nego za koju godinu i glavni ulaz u Lonjsko polje s moslavačke strane, ove su se godine potrudili napraviti veliku vatru da se u kratko vrijeme može ispeći mnoštvo šarana.

Šaran na rašljama

Sastojci

• 1 šaran (težak 2,5 – 3 kg)
• sol

Priprema
Riba (s glavom, da se ne raspadne) teška od po dvije i pol – tri kile razreže se po hrptu, očisti, dobro opere i ocijedi te se otpilike 20 min prije pečenja dobro natrlja solju. Natakne se ne na drvene, ponajprije vrbove ili ljekove rašlje kao nekada, nego na rostfrajne, prave neptunske osti, koje će dobro držati ribu. Peče se oko pola sata, malo s jedne a malo s druge strane.

Posluživanje
Šaran pečen na rašljama jede se samo s kruhom, bijelim, kukuruznim itd. Tako je, uvjeravaju me, najbolji, iako bi se taj šaran mogao poslužiti i uz salatu od graha, krumpira ili rajčice, paprika i luka.

Nije naodmet
Dakako, svi šarana s rašlji obožavaju toploga, gotovo vrućega, ali preporučila bih da ga kušate i hladnoga, jer je sjajan. (Već zamišljam salatu od njega!

Priča oko
Preporučujem da kušate i tako pečenoga, ali malo prodimljena ili na zraku prosušenoga šarana. Sve češće koriste šarana koji ima vrlo malo ljuski, jer imaju manje posla, ali mogu samo zamisliti okus manjega, divljega… Mogu zamisliti i drugu ribu pripremljenu na sličan način. Majstori oko vatre tvrde da su za rašlje najbolji, izuzetni šarani uzgojeni u ribnjacima, jer se, prilično tusti, sami podmazuju pri pečenju pa su na kraju, jer se masnoća ocijedi pri pečenju, sočni, ali gotovo posni. Kakav post!

Tu stvarno vrijedi ona prastara: tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije! Pogotovo ako vas ribiči «Hanje» velikodušno počaste još i izložbom starih ribičkih alata te – ribičkim pričama.

Sljubljivanje
Dakako, u Moslavini ne propustite sa šaranom na rašljama sljubiti dobar i svjež, ne previše snažan autohtoni moslavački škrlet.