Preporuka 20. rujan 2014.

Samoborska salama dobila društvo u salami od crne slavonske svinje te od konjetine

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 3 komentara

Ne saki dan otvorenje takve firme! Komentirao mi je tako jedan od domaćih, radnika koji su kuhali lovački gulaš i vrtjeli ražnjeve s janjcima i odojcima u Otruševcu, gdje su – a da nisu iznajmili ketering nego su sve pripremili sami, kako mi se pohvališe domaćini usput – instalirali bijeli svadbeni šator na temeljima budućega Muzeja Samoborske salame.

Ne znaju točno kad će to biti, kad zarade i za to. Kažu mi kako Salama to zaslužuje, jer ona je i prošlost i budućnost Igomata, tvornice koja u imenu sastavlja imena sinova Zdravka Runtasa, koji je danas vodi i širi s partnerom s dr. vet. Hrvojem Šikićem. Prije 19 godina, također 18. rujna – kao i 2014. kada je svečano otvoren proširen objekt – otvorio je prvo svoju mesnicu u Dugavama i imao još samo jednoga zaposlenoga.

Sada zapošljava 45 ljudi. Za svoj uspjeh zahvalan je i njima, jer je obraćajući se prigodno gostima, najprije pozdravio svoje zaposlene i članove njihovih obitelji, jer svaki dan startaju u četiri  ujutro kako bi isporučili svu naručenu robu.

Start prije 19 godina…

Igor Runtas ispripovijedio je razvojnu storiju Igomata:

Dugavskih 50 m2 postalo je ubrzo pretijesno, pa su za rasijecanje i distribuciju najprije dvije godine bili podstanari u Starome Brestju u Sesvetama, pa još tri godine u Samoborskim Novakima, da bi 2000. otvorili vlastiti proizvodno-distribucijski centar u Otruševcu. Pomalo rastući nakupili su pet vlastitih mesnica i 22 zaposlenih. Godine 2009. načinili su plan unapređenja objekta, koji je prihvatilo i Ministarstvo poljoprivrede odnosno  njegova Uprava za veterinarstvo, a zatim su čekali natječaje EU po svojoj mjeri. Godine 2011. načinili su i projektnu dokumentaciju, ishodili građevinsku dozvolu, konzultanti Regionalne razvojne agencije Zagrebačke županije napravili su elaborate i pripremili potrebnu dokumentaciju, a tvrtka Georg napravila je investicijsku studiju. Na kraju je imala oko 1500 stranica i težila 23,10 kg papira! U veljači 2012. prijavili su se za IPARD-ovu mjeru 103 predvidjevši ukupnu invesiciju tešku 17,4  milijuna kuna, s tim da je zajam iznosio 13 milijuna kuna. Zbog dodatnih troškova u tijeku radova projekt se popeo na 20 milijuna kuna, što znači da su uložili oko 6 milijuna vlastitih sredstava.

Zanimljivo je da su se prema investicijskoj studiji predanoj na natječaj obvezali po završetku projekta zaposliti još 5-10 novih ljudi i povećati promet za 20-30 posto, a već u tijeku investicije zaposlili su dodatnih 23 ljudi i povećali promet za 100 posto. Uz osam svojih mesnica imaju i moderan pogon kojim mogu poslovati u svim zemljama EU te izvoziti u treće zemlje. S upravo dovršenom investicijom proširili su proizvodne kapacitete tri puta, pa bi, kad bi radili samo Samoborsku salamu, trenutačno mogli proizvesti 4000 komada tjedno odnosno 200.000 godišnje, na početku 100-200 komada.

 

No, dok razgledamo nove, vrlo moderne pogone, strogo vodeći računa o mjerama HACCAP-a, Zdravko Runtas priznaje kako će im vjerojatno već za mjesec dana biti pretijesno. Jer smo, tumači, planirali i projektirali skromno, oprezno, bojeći se i tržišta i zajmova.

Jedna od županijskih robnih marki i Samoborski suvenir

Tržište zasad voli Igomatove proizvode, posebice vrhunske, eskluzivne salame, unatoč ne baš niskoj cijeni, no svakako cijenama primjerenima njihovoj kakvoći. Ona, Samoborska salama, i dodatno se kontrolira, jer je od 2005. godine i jedna od robnih marki Zagrebačke županije.

S razlogom su o Igomatu kao o svijetlome primjeru, nipošto samo svojemu lokalnom, pogotovo u ovom gospodarskom trenutku, s nemalim ponosom govorili i župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić i gradonačelnik Samobora Krešo Beljak. Pomoćnica ministra poljoprivrede Mirjana Mataušić-Pišl osobito je istakla projekt zbog toga što je oslonjen na domaću sirovinu.

Stvorili tri vlastita branda koja mogu u cijeli svijet

 

Uz svježe meso Igomat proizvodi pedesetak trajnih ili polutrajnih proizvoda koje distribuira preko vlastite maloprodajne mreže i preko trgovačkih lanaca te još pedesetak kupaca na veliko. Ponosno s pravom ističu kako su među rijetkima u novijoj hrvatskoj gospodarskoj povijesti koji su kreirali i tri vlastita nova branda po kojima ih i prepoznaju.

To su već ustaljena samoborska paleta u kojoj je najpoznatija Samoborska salama, koja je, osim županijske robne marke, i Samoborski suvenir i Samoborska turistička marka, ponos po dobroj tradicionalnoj hrani poznatoga Samobora, a zatim slijede i tradicionalni proizvodi samoborska češnjovka, kuhana šunka, suhe kobasice itd. Druga je crna paleta oslonjena na meso crne slavonske svinje, koju također odlikuje najprije vrhunska salama, pa kobasice, pašteta, suho meso i slanina. Treća, riđa paleta, oslanja se na konjetinu, a također je glavni proizvod salama, pa suha kobasica itd.

Dok ne sagrade Muzej Samoborske salame odnosno kuću salame, poput one primjerice Kuće Krčkoga pršuta, u kojoj će moći ugostiti sve koji će poželjeti degustirati i kupiti njihove proizvode ondje gdje nastaju i to ne samo u vrijeme, već umalo trideset godina, održavanja tradicionalne Samoborske salamijade, na kojoj je često upravo Igomatova odnosila Zlatne šajbe.

Sjajan dan!

Rijetko pozitivna recentna hrvatska priča

Ne znam tko savjetuje naše vrhovnike, ali prema mojemu skromnom mišljenju, u četvrtak, 18. rujna 2014., na otvorenju Igomatove nove tvornice u Otruševcu –  ako ga sami ne bi znali pronaći, zacijelo bi ih iznavigirao GPS – i predsjednik države, i predsjednik Sabora i Vlade, a bogme i nekoliko ministara mjerodavnih za poduzetništvo, obrt, poljoprivredu, financije i slično, morali su biti. Tu se jednostavno moglo, uza sve crnilo čime smo nakljukani tobože u interesu javnosti, poduprti upravo i nama medijima, detektirati dobra, pozitivna priča. Priča koja više od ikakvih istraživanja, analiza i brojeva zorno svjedoči da postoji i neka druga Hrvatska i neki drugi ljudi u njoj koji su krenuli od nule, baš od ledine – a da nije green field! – i unatrag dvadesetak godina bez sudjelovanja u pretvorbi i ostalome uspjeli vlastitim rukama stvoriti dobru podlogu za budućnost. I to ne samo svoju! Nadam se samo kako neće u tome ostati usamljeni i kako će njihovu ambiciju i ustrajnost i dalje podržavati.

Da se razumijemo, ovaj tekst nije plaćeni PR, kako se to uobičajilo, nego oduševljenje osobe koja skromne ljude koji mnogima mogu biti uzor prati, kako se može vidjeti iz novinskih arhiva, od 2002. godine, kada je počeo trogodišnji znanstveni pilot-projekt za novi, još jedan u nizu, brand Zagrebačke županije, sada i jedan od najuspješnijih te onih rijetkih kojima se njihova županija stvarno može ponositi. I ne samo ona!

Objavljeno 20. rujna 2014.

Na Oblizekima preporučujem srodne teme:

http://oblizeki.com/samobor-je-gostoljubiva-i-ukusna-varos-12244

http://oblizeki.com/pierce-brosnan-ili-007-stiti-zagrebacki-dzem-krcke-surlice-orahnjacu-cokoladu-s-rogacem-i-samoborsku-salamu-3989

http://oblizeki.com/i-krcki-prsut-i-kucu-krckoga-prsuta-%E2%80%93-srdacno-preporucujem-11701

http://oblizeki.com/slavonska-sunka-do-zastite-povijesnom-svojom-pasminom-crnom-slavonskom-svinjom-2-10423

http://oblizeki.com/cvarci-od-nusproizvoda-do-specijaliteta-9577

http://oblizeki.com/spek-i-panceta-lijepo-narezani-za-osvajanje-svijeta-9671