Rizi bizi ili – što jednostavnije, to bolje
Milije mi je ime rizi bizi, rizi-bizi, risi e bizi, riži biži od jela, čak i kad je ono bilo izuzetno popularno, a to je pak bilo kad se znalo kad je sezona slatkoga mladoga graška – talijanski je utjecao da ga naši južnjaci zovu biži – kad su se jedva pojavile konzerve, a još se nije raširio zamrznuti grašak u raznovrsnim kombinacijama, mekši za juhu i tvrđi za francusku salatu, sam ili u kombinacijama s povrćem. Priznajem da mi je otrovno zelen grašak predivan, baš hrana u bojama, puno draži u ajngemahtecu, u juhi s pilećim želučićima i noklicama, zatim s mladom janjetinom ili teletinom (baš nikako ne volim pire od graška!).

Rizi bizi s pohancem, klasika zagrebačke domaće kuhinje (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)
Nema mi boljega od onoga u sjećanju rižota s mladim graškom kako ga je vlastoručno u Trevisu pripremio Luciano Benetton novinarima s područja ondašnje još Jugoslavije. Upoznavali su nas tada kako su startavši 1965. moderan dizajn uspjeli ukomponirati u bezvremenske krojeve i raspasli se u 5000 prodajnih mjesta po cijelome svijetu, a kako su proizvodili i kod nas. Onda još, uoči Domovinskoga rata, letjeli smo jednim od zadnjih letova s Plesa u Veneciju, kad je u malome privatnom avionu na svom prvom letu moj fotić premro kad je negdje na polovici Jadrana pilot časkom let prepustio autopilotu, a sam postao stjuardom da nam ponudi okrepu. Ubrzo je United Collors of Benetton po ideji dizajnera Oliviera Toscaninija na plakat stavio i uniformu poginuloga hrvatskog vojnika. A ja i danas pamtim okus tako jednostavnoga kremastog jela prepunoga maslaca i sira, vjerojatno različitih vrsta. Mnogo sam čitala o takvu, tipičnom i vrlo omiljenom proljetnom jelu iz Veneta, koje se priprema od riže koja ispušta i mnogo škroba.
Ma povukao možda i drevne fine veze s tim jelom, naš tradicionalni rizi bizi, obično se priprema od riže ne okrugloga nego dugoga zrna i, iako recepture ovdašnjih tradicionalnih kuharica, napose zagrebačkih, spominju i sir, ne dodaje se, a pohanci, od piletine do teletine i sad purećih prsa te slavnih odrezaka bečkoga, pariškoga i zagrebačkoga, osobito u svečanim trenucima, ne mogu bez društva rizi bizija. Iako danas lako navuče da se u njega potrpa svega i svačega, od slanine i maslinova ulja, raznovrsnih začina do nekoliko vrsta sireva a svakako mozzarele i parmezana, samo da bi bio autorskiji i kreativniji. Po mojemu, što je jednostavniji, to je iskreniji. Najviše prepuštam osobnom ukusu omjer riže i graška. Ziherašima prosljeđujem i dva recepta.

Rizi bizi – i sam dostaje (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)
Rizi-bizi (Mira Vučetić, Velika knjiga kuharstva, Jutarnji list, 2013.)
Sastojci
20 dkg riže
6 dkg graška (očišćenog)
3 dkg masti
sol, voda
1 dkg parmezana
Priprema
Riža se pirja kako je naprijed rečeno. Posebno se u vodi kuha grašak, pa kad je mekan izmiješa se s rižom. Servira se s parmezanom.
Rizi-bizi (Ivanka Karačić, Domaća kuhinja, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1975.)
Sastojci
- 10 dkg maslaca
- 1 mala glavica luka, sitno izrezanog
- 2 šalice za bijelu kavu riže
- 4 šalice za bijelu kavu bistre pileće juhe
- papar i sol po ukusu
- ½ kg graška iz konzerve ili mladog graška, prethodno kuhanog
- 3 velike žlice peršunova lišća, sitno kosanog
- 2 velike žlice parmezana
- 1 velika žlica rastopljenog maslaca
Priprema
U posudi zagrijte maslac, dodajte luk i pržite dok luk bude svijetlosmeđ. Dodajte rižu i pržite još koju minutu. Dodajte juhu, začinite paprom i solju, pomiješajte i kuhajte oko pola sata – dok riža nabubri. U kuhanu rižu umiješajte grašak i peršun, po potrebi dodajte još papra i soli i kuhajte još 5 min. Rizi-bizi prelijte rastopljenim maslacem i pospite parmezanom.
Objavljeno 13. travnja 2021.
Nema komentara