Gastroizlet 18. svibanj 2012.

Renesansa na Zelinskoj vinskoj cesti: čak i trpeza – renesansna

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 4 komentara

Zagrebačka županija, Udruga Vinske ceste Zagrebačke županije i Turistička zajednica Grada Svetoga Ivana Zeline ove su godine zanimljivo spojili Dane otvorenih podruma, koje obilježavaju drugi put uz posljednju nedjelju u svibnju, Svjetski dan vina, sa Međunarodnim viteškim turnirom u Sv. Heleni 19. i 20. svibnja. Povratkom nekoliko stoljeća unatrag. Najprije su u srijedu, na obiteljskome gospodarstvu Kos-Jurišić u Nespešu upriličili kostimiranu igru u kojoj grof zelingradski i njegova svita dolaze pretku današnjih vinara Đuri Kosu po štibru te, pošto ne prihvaćaju njegove izgovore da je vino već prodao gradečkoj gospodi i zagrebačkim kanonicima, u odabiru da mu otmu kćer ili lagev – ipak radije plijene vino.

Nije tada bilo ni filoksere ni cukora i vino je bilo kak ga je Bog dal, kako rekoše, ali je i danas, unatoč ne jednoga nameta, egzistencija mnogih Prigoraca. Posebice u zelinskome kraju, koji se po riječima svetoivanskozelinskoga gradonačelnika Vlade Žigrovića, trudi  proširiti sadržaj Vinske ceste.

Župan Zagrebačke županije mr. Stjepan Kožić, u prisustvu brojne “svite”, u kojoj je bila i aktualna županijska Vinska kraljica Jelena Rožić, govorio je o ovoj i drugim aktivnostima koje pomorviraju vinare i vina te Vinske ceste koja, uz Plešivičku, postoji već 11 godina. Sve to ima i te kako smisla budući da održava proizvodnju te stvara uvjete za zaustavljanje iseljavanja iz ruralnih područja u nedaleku metropolu. Županija je više od tri milijuna uložila u vinske ceste, a u poljoprivedu svake godine ulaže po 20 milijuna kuna, velik dio bespovratno. Županija će i dalje biti na pomoći, ustvrdio je župan na radost vinara koji se nadaju da će biti sve manje onih koji budu “pozobali” njihov posao.

Vitezovi zelingradski kuhaju jela otprije nekoliko stoljeća

A zatim je uslijedila u goricama Vočaki na Zelinskoj vinskoj cesti i renesansna gozba. Četverac Mario Majta, Kristian Tari, Ružica Houška i Jadranka Houška pripremali su čak 25 sati tridesetak jela od predjela do deserta koja su našli u predaji i tradicijskim prigorskim jelima, knjigama i bilježnicama kuharicama te na internetu.

U hladnim predjelima ponudiše: šunku, suhi špek, kobasicu od divljači, suhu vratinu, sušeni jezik, različite domaće sireve, paštete od gusje jetre te od zeca i  prepeličja jaja u gnijezdu od mirisnih začinskih trava.
Topla predjela bila su jođ zanimljivija: srednjevjekovna kaša sa sušenim mesom, pečena krv s jajima (nisam to jela od djetinjstva!), pohani mozak (to nisam jela otkad je krenulo kravlje ludilo, a u 14. ili 16. stoljeću ga još nije bilo).
Glavna jela bila su vrlo raznolika: svinjski lungić punjen suhim šljivama u umaku od šafrana, špikana veprovina u umaku od šumskog voća, pečeni kopun mariniran finim začinskim travama i medom, pečene prepelice, fazan u umaku od crnog vina i grožđa, svinjski buncek s ražnja s umakom od tamnoga piva i kima.
U prilozima su naredani: samostanska salata od crvenoga zelja, okruglice od kruha, pogača u masti, slatko-kisela leća, pečena pogača te kruh iz krušne peći. Deserti su također bili vrlo zanimljivi: torta od heljdinog brašna s brusnicama (vrlo ukusna), starinski paprenjaki, zelinski žličnjaki, ocvirnjaki, loparke, razno voće.

Za Dana otvorenih vrata kušanje vina besplatno

Kako je gozba bila na Zelinskoj vinskog cesti, vinari su uz jela ponudili svoja vina. Uz hladna predjela sljubili su kraljevinu (posebice robne marke Kraljevina Zelina), graševinu, sivi pinot, bijeli pinot i silvanac zeleni; uz topla predjela kraljevinu, graševinu, chardonnay, sauvignon i  mješavinu crnih sorta; uz glavna jela sivi pinot, pinot crni, zweigelt, sauvignon, silvanac zeleni, rajnski rizling te mješavinu crnih sorti; a uz desert  kerner i traminac suhi s ostatkom neprovrela šećera.

Posebnim proglasom  “mi gospodari i grofi od Zeline” odrediše da:

Pilnice i kleti naših dragih vinara na Vinskoj cesti zelinskoj imaju se otprti i v njima veselo se trebaju dočekati varošani z Zagreba i Zagrebačke varmegije od 16. do 20. svibnja leta gospodnjeg dva jezer i dvanajstog. Naši dragi vinari naj bi sim gostima zabadav vina piti dali, a ak ovi hočeju jesti, naj si platiju.

Ovo smo odlučili u čast i slavu našeg velikog viteškog rurnira u Svetoj Heleni.
Da bi se ova plemenita odluka poštivala na celoj Vinskoj cesti zelinskoj, brinuli se budeju naši špani, kaštelani i Vitezi zelinski koji budeju skup z dvorskim damami išli od pilnice do pilnice o od kleti do kleti. Živeli s viteškom kraljevinom!

Upravo će se danas, 18. svibnja, naime, na obiteljskome gospodarstvu Jarec-Kure u Biškupcu Zelinskome promovirati Vitešku kraljevinu. I to u čast međunarodnoga turnira na kojem će se u subotu i nedjelju  moći vidjeti sajam starih obrta, streličarska radionica i kovnica novca, viteški dvoboji u mačevanju, viteški turnir na konjima, uprizorene bajke, koncerti… Najavljen je nastup tridesetak skupina iz Slovenije, Mađarske, Slovačke, Italije i Hrvatske. I imena su im zanimljiva i tajnovita: Družba vitezova zlatnoga kaleža, Praškocijeve haramije, Koprivnički mušketiri, Trenkovi panduri, Viteški red Viridi Hedera, Mare Temporis…

Piće na desetak, a hrana na četiri mjesta

A uz to će na četiri mjesta – Vina Kos iz Hrnjanca, Vina Kos-Jurišić iz Nespeša,
Restoran Tonček iz Komina i restoran Ljubekov gaj iz Blaževdola – nuditi jela s nešto izmijenjana jelovnika od onoga što smo kušali, pa od predjela možete birati domaću šunku, dimljeni špek, kobasice od divljači, suhu vratina i sušeni jezik, domaće sirevi i sir s vrhnjem, od glavnih jela srednjevjekovnu kašu s dimljenim mesom, domaći kotlić (gulaš po izboru domaćinstva), pečeni svinjski buncek s umakom od tamnoga piva i semelknedlima te pečenu patku punjenu jabukama glaziranu medom i s mlincima, a za desert loparku, zelinske žličnjake s pekmezom od šljiva i starinske paprenjake.

Dio drevnih jela očigledno je preživio stoljeća, djelomice modificiran, pa bi bilo zanimljivo da, makar povremeno ali češće ožive i ona jela koja nisu uobičajena, pogotovo pripremljena u kombinacijama, primjerice začina, kako se to radilo u 16. stoljeću odnosno prije Kolumbove plovidbe i otkrića Amerike te prije negoli su u naše krajeve, nerijetko i naredbama o uzgoju, stigli krumpir, kukuruz, rajčica…  A tek začini!?

Vremeplov na stolu: od rimskih bakanalija do renesansne repeze

Očigledno je trenutačno u modi renesansa, počevši s koprivničkim Renesansnim festivalom, koji je, pretpostavljam, nadahnut festivalom u mađarskom mjestu Magyszalátsy, gdje su upravo ekipa Podravkinih kuhara-promotora prije više od desetljeća proglašena kraljevskim kuharima. Dio toga vezan je i uz vrlo popularne viteške turnire, za koje se obično pripremaju i prigodna “viteška” jela. Uostalom, i kuhaju ih članovi Vitezova zelingradskih, zar ne?

Ima vrlo zanimljivih vremenski stiliziranih primjera u ugostiteljskoj ponudi, viteških upravo u Mađarskoj, a u nas su dosad osobito priređivali jela s rimskih bakanalija od Dioklecijanova Splita i muzeja u Vinkovcima do iskopina Andautonije kraj Velike Gorice ili tematske večere Gastronauta u Opatiji sa spomenom na pulski arenu. Povijest uživo tako dobiva boje te miris i okus. Često iznenađujuć. Ta i isto razdoblje, renesansa primjerice, ima drugačiji okus u plemenitaškom i u kmetskome tanjuru. Ako su i imali tanjur…

Kako je chef Majta trenutačno nezaposlen, a, kaže, ima iskustvo kuhanja u Zagrebu i Njemačkoj, što upravo uz podršku vitezova i vinara ne bi na samo 20-30 kilometara od metropole ne bi ponudio mogućnost uskakanja u vremeplov kao, primjerice, after work party ili rođendansku proslavu?