Zaštita 3. prosinac 2021.

Prošeku naš, živio ti nama!

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Hrvatska kvaliteta na europskom stolu – zaštita tradicionalnog izraza Prošek događaj je poduprt zastupnikom u Europskom parlamentu Toninom Piculom i državnim tajnikom u Ministarstvu poljoprivrede RH Tugomirom Majdakom, prošloga tjedna, 26. studenoga 2021., okupio u Zagrebu proizvođače Prošeka, enologe te pravne stručnjake kako bi raspravljali o tijeku zaštite, hrvatskim i talijanskim argumentima te problemima proizvođača. Dan kasnije, 27. studenoga, na Trgu Petra Preradovića odnosno Cvjetnjaku, upriličeno je javno slijepo kušanje prošeka i prosecca uz snimanje promotivnog videa o važnim i nedvojbenim razlikama između ova dva vina, a sve uz degustaciju i prodaju prošeka hrvatskih proizvođača.

Još 2013. godine Ministarstvo poljoprivrede RH zatražilo je od Europske komisije da zaštiti tradicionalni izraz Prošek i ove godine konačno je Komisija okončala postupak provjere zahtjeva te ga odobrila kao utemeljen i opravdan. No, kako je poznato, talijanska organizacija poljoprivrednih poduzetnika uputila prigovor. Na panelu u prilog hrvatskom vinu državni tajnik Majdak rekao je:

Zadovoljan sam razvojem događaja u postupku zaštite ovog vina koje je za sve nas iznimno važno u povijesnom, turističkom i gastro-enološkom pogledu. Mogu vas podsjetiti kako smo relativno nedavno, uspješno riješili jedan drugi vinski spor, pravno i tehnički također iznimno zahtjevan, te su tada naši proizvođači iz Istre dobili mogućnost nastavka trženja vina teran.
Na isti način i sada RH ima odgovor vezan uz prošek i to je jedini put na kojem se može bazirati naš pristup u ovom slučaju jer zaista imamo sve stručne, povijesne i pravne argumente za njegovu zaštitu. Hrvatski proizvođači svakako imaju legitimno pravo i očekivanje za zaštitom svojih proizvoda, proizvedenim na tradicionalni način uz punopravni pristup tržištu kao što ga imaju i njihovi europski kolege.

Panel je bio prilika za podsjećanje da Hrvatska do sada ima 31 proizvod s nazivom registriranim u EU kao zaštićena oznaka izvornosti odnosno zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla, a ponosi se i sa 17 zaštićenih oznaka izvornosti vina, 6 oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića te jednu oznaku zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina.

Prošek nije prosecco !

I zaštita prošek mogla je, prema mojem sudu, ići mnogo brže, da su slični događaji, osmišljeni bez posljedičnog natjerivanja s talijanskim vinarima, organizirani možda i prije desetljeća. Samo špartajući svojim Oblizekima nalazim da sam 26. veljača 2013. napisala tekst o mnogim zabludama miješanja istoga ili sličnoga imena i posve različitoga sadržaja, pa preporučujem da osvježite sjećanje – Prosecco nije prošek, amaretto nije amaro  _.– 2. travnja 2013. donosimo čak dva teksta – prikaz  knjige Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske i Menu opijen prošekom ili što smo skuhali skuhali smo  .

Oba se teksta oslanjaju na našu baštinu, vrijednu ali nedovoljno poznatu, nažalost, i nama samima, pa ambiciozni stranci poput talijanskih vinara s proseccom mogu i svoju, europsku i svjetsku, pa čak i našu javnost uvjeriti u vlastitu priču. Motiv je profit, i to mnogo veći nego što ga dosežu proizvođači i ponajboljega među našim prošekom, jer su za razliku od sličnih naziva – hrvatski izraz prošek oslonjen je samo jezično na talijanski odnosno venecijanski prosecco=rumen, slatkast  – količine neusporedive. Što bi tek bilo da ga ne zaštitimo? A i zbog čega ne bismo, kad je to nešto što pripada ponajboljemu s našega stolu.

Uz to se doista i razlikuje od talijanskoga prosecca, vina iz Veneta, koji je u međuvremenu postao najprodavaniji pjenušac na svijetu zaštićenoga zemljopisnog podrijetla s trenutačnom proizvodnjom u godini, kako se procjenjuje umalo 600 milijuna boca. Dakle, prešišali su i Francuze s Champagneom i Španjolce s Cavom, koji su u koronskoj krizi još i padali, za razliku od talijanskoga prosecca, koji su samo rasli. Podvlačim naslov kolege Saše Špiranca u njegovim Vinskim mušicama kako su Opijeni tržišnim uspjehom, proizvođači prosecca zanemarili sadržaj u boci odnosno kako su svoje pitko vino, svježe voćne arome, blago slatkasto i pristupačne cijene u vrijeme povećane potraženje, upravo zbog poticajnoga omjera kakvoće i cijene, poskupjeli na račun sniženja kakvoće. Uz to, osim bijeloga pjenušavoga vina proizvedena isključivo od vrlo rodne sorte giere, ponudili su i ružičasti pjenušac, a dodatkom crnoga grožđa, a i dalje raste i ponuda prosecca koji nije dohvatio zaštitu formalno ni kvalitativno. No, o tome ćemo još imati prilike čuti i osvjedočiti se uoči novogodišnjega dočeka i pucanja.

Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske 

Ne bih se zluradila da se u to ne ugledaju i naši vinari, jer smo imali različitih doživljaja s prošekom u vrijeme velikih kombinata i količina. Ako tko nije, neka se zagleda u knjigu, prvu a čini mi se još jedinu Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske o, kako ga opisuje zakon, desertnome vinu, koje su Rimljani zvali vinum sanctum, svetim vinom, a koje smije nositi oznaku vrhunskoga ili kvalitetnoga vina s oznakom kontroliranoga podrijetla vinogradarske regije Primorska Hrvatska. Vrhunski se prošek proizvodi ponajviše u Dalmaciji i na otocima od prosušena grožđa autohtonih crnih i bijelih sorata (plavac mali, babić, crljenak, dobričić, bratkovina crna i bijela, rukatac, grk, pošip, vugava, zlatarica, malvasija dubrovačka itd.). Autori tvrde kako je prošek proizveden tradicionalnom tehnologijom sušenjem grožđa jedino prirodno piće na svijetu bez dodataka, koje je, što duže odležava, to kvalitetnije i užitnije – krijepi tijelo, napaja dušu te budi ugodne misli i želje.

Uz drugo, Vinko Milat upoznaje s povijesnim pregledom proizvodnje desertnih vina / prošeka u nas i u svijetu s tezom o prošeku kao o biseru u vinskoj ogrlici te o prometu i strategiji vinarstva, Marijan Ričković piše o sortama (te o prošeku u tradiciji i hrani), a A. Tomić o tradicionalnoj proizvodnji prošeka te o organoleptičkim svojstvima. V. Kubanović piše o fizikalno-kemijskim svojstvima prošeka, a M. Tratnik o prošeku piše kao robnoj marki. J. Čačić piše o desertnim vinima u svijetu (tokaj u Mađarskoj i Slovačkoj, sauternes i vin doux naturel u Francuskoj, moscato d.’Asti i vin santo u Italiji (pokrajina Toskana, iako u tekstu stoji Toscany?!) te marsala samo sa Sicilije, slamnato vino ili vino od grožđica u Italiji i Francuskoj, sherry i malaga iz Španjolske, porto iz Portugala, madeira s istoimenoga protugalskog otoka, itd.), a Lj. Skočić-Gašparac o proizvođačima prošeka (Istravino, PZ Vrbnik, Vinoplod-vinarija Šibenik, Marko Duvančić iz Oklaja, Dalmacijavino, Bastijana iz Jelse, Plančić iz Vrbnja i Zlatan otok iz Sv. Nedjelje na Hvaru, zagrebačko Jeruzalem vino u Nerežišćima na Braču, Poljoprivredni obrt Vitis i Neno Zorotović sa Visa, Blato 1902 s Korčule te smokvička Vinarija Toreta, Matuško vina i Madirazza iz Potomja te Miho Rozić iz Stona). Mnogi od njih, na žalost, više ne postoje, ali su u međuvremenu stasali novi.

Prošek opija hobotnicu i žbatano jaje 

Za neki od mojih davnih Večernjakovih blagdanskih stolova enolog Franjo Francem prošek, mislim da je posrijedi bio Prošek Hektorovich Tomić, opisao je kao vino žutosmeđkastih tonova, kojem se u mirisu nađe dozrelo voće, banana, marelica, muškat, med, a u okusu je naglašen osjet slatkoga. Vino je to harmonično, puno, vrlo toplo, visokih alkohola koji su fino inkorporirani u podatno tijelo. Savjetovao je da ga se posluži uz suhe kolače, slatkastu gorgonzolu…

Briga me, kako bilo, ja neću preporučivati s čime da ga sljubite, nego u što da ga kuhajući umiješate, jer se o tome još manje zna. Podravkini su mi kuhari prošekom opijali hobotnicu na gulaš, a oduvijek moja hvarska pašticada morala je gucnuti i malo prošeka, kao što dalmatinska djeca žbatana jaja, za razliku od nas koji ih trajbamo, ne dobivaju bez malo prošeka. Godine 2008. ekipa u zagrebačkome Hotelu Aristos osmislila je cijeli menu s prošekom: sipe u pršutu na podlozi od riže s umakom od prošeka, srneći medaljoni u prošeku, piramide pirea od krumpira  s pečenom bundevom, rezanci pilećeg filea sa žara na podlozi od miješanog sezonskog povrća s umakom od  prošeka i badema, file lososa u umaku od prošeka na gnijezdu od širokih domaćih zelenih, bijelih i crnih rezanaca, flambirani rižoto od zeca s prošekom i torta Malakov (s prošekom)… Tu ostajem bez teksta.

Objavljeno 3. prosinca 2021.