Ocjenjivanja, Popularno 8. rujan 2022.

Priredbe, konzumenti, informacije

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

S jeseni uobičajeno uz berbu počinju i različita veselja s izložbama, ocjenjivanjima od vrtova i voćnjaka do vinograda. Dakako, vrhunac je to cjelogodišnjeg posla proizvođača, ali u novije vrijeme i prilika za sve češće turističke priredbe. Krizna vremena nisu to odložila, dapače, kao da moramo proslaviti prije očekivanih teških, još težih vremena. Nema valjda mjesta koje nije smislilo neku svoju feštu. I, zanimljivo, svaka je, barem se tako reklamira, najbolja. Primjerice, vezano uz grožđe i vino od tradicionalne Voloderske jeseni do obilaska vinograda i vinarija od Istre do Baranje i Iloka do najnovijih putešestvija, festivala po vinogradima i podrumima Zagrebačke županije Via Vino, pa također i nekima koje je medaljom ovjenčao Decanter.

Lijepo da se nešto događa, da se u nevremenima osmišljavaju prilike da se jedni, ako imaju novca, bolje provedu, a drugi da zarade. Imam, nažalost, dojam da se u svemu tome pomalo gube kriteriji, izjednačavaju dobri i bolji i poduzetniji odnosno kako svako, posve marketinški, istakne samo prednosti. Zapravo, se već nekoliko mjeseci nakanjujem napisati tekst kako, i kad ima dobrih razloga, zapravo je malo prilika za objektivnu informaciju. Povod mi je bilo Decanterovo ocjenjivanje s kojega su hrvatskim vinarima pristigle odlične vijesti o osvojenih tri platinaste i 16 zlatnih medalja. Decanter je, kao ugledno i utjecajno ocjenjivanje posljednjih godina u nas zaista u modi vinari i šalju na ocjenjivanje uzoraka koliko nikad nisu. Odličan poguranac za osvajanje novih tržište i potrošača. Međutim, do naše, izravno zainteresirane javnosti stizale su samo krnje vijesti: najimućniji su zakupljivali i cijele stranice i duplerice promo – nema danas ništa besplatno! – da  se pohvale, jer imaju i čime, a ostali…

Umjesto mojih kolega u medijima, čak i specijaliziranih, jer i to očito kroji marketing, jedinstvenu, kako navodi nevjerojatnu vijest o tome kako je Hrvatska briljirala na Decanteru, objavila je sommelierka Jelena Šimić Valentić iz Pupitresa pozivajući na lipanjsko tematsko kušanje Decanterovi laureti. Kako upravo odjekuju hrvatskom vinskom scenom divne vijesti. Na jednom od najutjecajnijih i najvećih svjetskih ocjenjivanja vina u Londonu – DWWA – Decanter World Wine Awards Hrvatska je osvojila 3 platinaste medalje i 16 zlatnih što je dosad najviše vina okićenih platinom i zlatom. Od srca čestitamo našim vinarima na velikom uspjehu i osjećamo veliki ponos!

Nije novost, jer šest godinu zaredom organiziraju radionice s kušanjem Decanterovih laureata i dobitnicima u čast, a sad nazdraviše sa ukupno 14 nagrađenih vina. To je, valja priznati, rijetka prilika ili, kako je organizatorica opisuje, jedinstvena, neponovljiva i fantastična vinska večer u Pupitresu. Zapravo, čak dvije. Lipanjske. Dakako da se takav događaj i doživljaj naplaćuje, kao uostalom i druge slične radionice za vinske zaljubljenike ili početnike, ali se tima doziva i kupnja ne samo kušanih vina nego i drugih, čime se ne samo podiže potrošnja nego i kultura pijenja vina.

Mogu shvatiti da turističke zajednice, vinarije, podrumi i drugi pozivaju za svoj stol i na svoju zdravicu, ali nije li rezultat bolji kad se to čini zajednički, koliko toliko objektivnije? Kad je nestalo nekadašnjih sajmova i drugih snažnih, utjecajnih vinskih priredaba s ocjenjivanjima i kad je sve otišlo u marketing, mogli bismo se prisjetiti kako je najveći proizvođač reklamirao zagorske štrukle, pa su ga kolege novinari pitali koliko im je porasla prodaja, a odgovorni reče kako je zanimljivo da se oni svoje štrukle reklamiraju na televiziji, a prodaja – raste svima. Nije onda još bilo ni štruklijadâ.

Uostalom, kad pogledam, nema danas ni kulenara ni kulenijade koja ne bi, kako tvrde, nudila najbolji kulen po najvišoj cijeni, a da ne spominjem i druge, već provjerene i često na neki način zaštićene specijalitete od pršuta i sira ili maslinova i bučina ulja do različitim zvjezdicama ocijenjenih restorana i jela. Upravo je stoga vrijedna edukacija konzumenata, pa i na radionicama kušanja poput Pupitresove, kako za kakvoću tako i za sigurnost te shvaćanje cijene kao najboljega po toj i toj cijeni. Kako je krenulo, možda će nas baš kriza spasiti da objektiviziramo kriterije, ako nikako drugačije da i ono što tko može platiti odabere i najbolje što može.

Objavljeno 7. rujna 2022.