Gastro(s)pis 19. ožujak 2011.

Pravopisni zagoreni lonci

• Piše Maja Matković
  
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 3 komentara

Nema dana da netko ne kuha i ne nakuhava ukoričeno, bio znalac ili nevježa. Preplavljeni smo  pisanim radovima kuhara znalaca, a dosta je i pisaca početnika te urednika koji ne znaju osnove (jezične) onoga što uređuju, nerijetko na najboljem papiru, da oku bude što ugodnije. No na takvu finu papiru pogreške su još uočljivije (ije/je) pa je nedavno uz ostalo objavljena kuharica televizijske zvijezde u kojoj su omjeri navedeni tako da ih treba prevoditi iz kilograma u dekagrame i grame. Kako su recepti dobrom pravopisu slični po tome što trebaju biti jasni da bismo po njima mogli nešto skuhati ili napisati, svaki je šum u komunikacijskom, odnosno u kuhinjskom loncu ili posudi muka za kućanicu, ali i pisca i čitatelja.

Uobičajen je glagolski oblik u pisanim receptima imperativ (prokuhajte, propirjajte, nasjeckaje, dodajte), a ne prezent (prokuhamo, propirjamo, nasjeckamo, dodamo), koji je karakterističniji za opis postupaka uživo. Također, ako se recepti  pišu standardnim jezikom, onda se ne upotrebljavaju razgovorni oblici (neko se jelo slaže s nečim pa se ne može govoriti o tome da mu nešto paše). Autor kuharice ili njezin urednik treba odlučiti hoće li ona biti pisana standardnim jezikom ili kojim od narječja hrvatskoga jezika i tako dosljedno pisati u cijelome tekstu.

Engleske konstrukcije u hrvatskome jeziku i kuhinji

Bez sveprisutnoga engleskoga ne možemo ni u receptima za 50 kuna (Tomislav Špiček: Domaća jela za 50 kuna) pa imamo konstrukciju maslinovim uljem gdje smo, a u hrvatskome bi trebalo pisati na maslinovu ulju na kojem smo. Iz njemačkoga su u naše kuhinje i recepte stigle konstrukcije za s infinitivom (za začiniti, dodati, za posuti, a ispravno bi bilo začiniti, dodati, posuti). U pojedinim kuharicama jela se posipaju s peršinom umjesto peršinom, prijedlog s upotrebljava se ondje gdje mu nije mjesto (sa čvrstim umjesto s čvrstim i slično).

Pod utjecajem engleskoga jezika objavljena je cijela serija recepata korak-po-korak, umjesto korak po korak (Mediteranska kuhinja), a nemalu zabunu izaziva i to što su pripremljeni od tima kulinarskih pisaca i vrsnih fotografa, što se može razumjeti i kao da su kulinarski pisci i vrsni fotografi njihovi sastojci, a smisao bi trebao biti da su recepte iz određene serije pripremili kulinarski pisci i vrsni fotografi.

I u lektoriranim kuharicama ima nezgrapnosti pa se umjesto imperativa upotrebljavaju glagoli u infinitivu. U seriji kuharica Naša najljepša: Stara domaća kuhinja sve je u infinitivu (razmutiti 3 jaja…, u zdjelicu staviti…) umjesto u imperativu (razmutite 3 jaja…, u zdjelicu stavite…).

Nepodnošljiva lakoća pisanja i kuhanja po blogovima

O nepodnošljivoj lakoći pisanja recepata po blogovima, sa svim pogreškama koje su im uobičajen sastojak, bolje je i ne razglabati jer pišu se samoinicijativno, bez popratnih uredničko-lektorskih službi pa u ocjeni treba svakako biti malo blaži nego kad je riječ o kuharicama po kioscima ili onima uz dnevne novine.

Kulinarske naplavine stoga neodoljivo podsjećaju na brojne pravopise koji iz izdanja u izdanje nude različita rješenja istoga jezičnoga problema, a oni koji bi željeli pisati ispravno htjeli bi samo jasna i primjenjiva pravila. I onaj tko želi kuhati po jednoj od mnogih kuharica htio bi da sve bude na svome mjestu, da su navedeni svi sastojci koji će biti i upotrijebljeni kako bi nešto bilo jestivo, da se ne miješaju kruške i jabuke i da jelo, mučeći se da odgonetnemo što je autor htio reći, ne zagori.