Praline Sofijina srca đački madeleine iz Đakova
Bombonijere su, tvrde mudriji od mene, kao život sam – kad ih otvoriš, uvijek iznenade. Čak i kad na naličju imaju nacrtane raznorazne oblike i napisane slojeve i kombinacije sastojaka! Priznajem, takve najviše volim, čak i kad se pokaže da dio pripada meni nimalo omiljenima, primjerice marcipanskima. Ali ako se baš treba žrtvovati… I Iz Mađarske sam, uvjerena i dalje da su nenadmašne i belgijske i francuske i švicarske, nedavno donijela kao suvenir raznorazne. Njihova čokoladna srca punjena koječim, a kako smo bili na dvodnevnoj Hrvatskoj književnoj Panoniji V. s kolegama iz Austrije, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske i družili se i s učenicima Srednje strukovne škole Antuna Horvata iz Đakova, i proizvedena u Hrvatskoj, suvenirska, koja su mi se učinila ukusnijima i od klasičnih medenih prelivenih čokoladom i od valentinovskih čokoladnih ljubičastih, onih Milkinih.

Ideja, elegancija i okus (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
Napisala sam se o istraživačkim pralinama slastičarke Eleonore Rekeće, o ručno izrađenim finim pralinama vrsnih zagrebačkih slastičara, a također i o pralinama frajle Antoš mladih slatinskih zadrugara, ali su me praline Sofijina srca đakovačkih srednjoškolaca upravo oduševila. Čitatelje Oblizeka podsjećam da sam o aktivnostima tih učenika pisala već nekoliko puta, primjerice o njihovoj srednjevjekovnoj đakovačkoj kuharici, zatim o adventskoj i božićnoj slavonskoj kuharici te o piru što ga uzgajaju ekološki, brašnu i jelima od njega (u Budimpešti su predstavili tjesteninu od pira!).
Kulturno-gastronomski projekt iz Srednje strukovne

S budimpeštanskog predstavljanja: gosti i domaćini (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
No, Kulturno-gastronomski projekt Srednje strukovne škole Antuna Horvata u suradnji s Regionalnim centrom kompetentnosti u sektoru turizma i ugostiteljstva VirtuOs iz Osijeka, razlikuje se od dosadašnjih, jer podjednako oduševljava i okusom, i omotom i pričom koja ga prati odnosno kutijom s pralinama i knjižicom (dizajn Marijo Mrnjec) na hrvatskom i njemačkom (prijevod na njemački Robert Hajszan i Ante Stamać). Sofijina srca/ Sophie’e Herzen u prosincu 2022. spojila su Đakovo i Salzburg. S razlogom, jer se također oslanjaju na đakovačku prošlost i, kako ga opisuju, skroman školski projekt, može prerasti u poduzetnički te u romantičnu legendu zahvaljujući ponajprije, rekla bih majstorstvu, kolege Mirka Ćurića, koji je istovremeno i okretni ravnatelj đakovačke Srednje strukovne, znatiželjni istraživač i nadahnuti književnik te je i kao urednik i kao autor teksta potencijalnim čitateljima i onima koji će se njima sladiti približio lik Sofije Haibel čije je ime nadjenuto pralinama.

Sofijina srca kao plemenita nadgradnja školskog programa koja spaja vremena i države (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
U kulturnoj povijesti Đakova i Osječko-baranjske županije teško je pronaći ljubavni par poput Jakoba Haibela i Sofija Weber Haibel. Majstor Singspiela, tenor i skladatelj, član znamenite Schikenderove družine koja je izvodila Mozartova djela, Mozartov šurjak, došao je iz Beča u Đakovo 1806. i postao regnes chori đakovačke katedrale. Udovac, poveo je i Sofiju Weber Haibel te su se u Đakovu vjenčali i sretno živjeli do 1826., kada on umire, a Sofija se vraća u Salzburg kod sestre Konstance, Mozartove udovice.
Jakob i Sofija Haibel iz povijesti u kutiju pralina

Kušanjem do povijesti (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
Još su 2015. osmislili projekt Haibelove praline, pa je najprije Jakob, poput svog šogora Mozarta „dobio“ svoje praline, prateću brošuru i niz promidžbenih proizvoda kojima se ukazivala važnost ovoga skladatelja i glazbenika koji je u Đakovu skladao 16 misa i Rekvijem, a u Beču su njegovi Singspieli izvođeni i više od stotine puta. Projekt je predstavljen diljem Hrvatske ali i u Haibelovom rodnom Grazu te u mjestu najveće slave, Beču, a sada je „svoje“ praline dobila i njegova, ništa manje slavna supruga, Marija Sofija Haibel. Rođena je, najvjerojatnije, u listopadu 1763., u mjestu Zell im Wiesental u Njemačkoj, a umrla je u Salzburgu 26. listopada 1846. Rođena je u glazbenoj obitelji Weber, kao najmlađa od četiri sestre koje su se sve okušale kao pjevačice. Josepha i Aloysia postigle značajan profesionalni ugled i uspjeh. Njihova majka Cäcilia selila se s obitelji u München, a zatim u Beč, pokušavajući pomoći sestrama da ostvare pjevačku karijeru. I Sofija, sopranistica, pjevala je u bečkom Bürgtheateru u sezoni 1780./1781., ali nije postigla značajniji uspjeh.
Književna nadgradnja suvenirske čokoladne priče

Ako za zadaću oblikuje vrlo ukusne praline, što bi bi sve ova mlada ruka tek mogla kad poraste? (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
Prema biografima, čini se da se Mozart udvarao objema sestrama Webwr, i Sofiji i Konstanci, pa iako se kasnije oženio Konstancom, do kraja života ostao je u dobrim odnosima sa Sofijom, koja je jedina od sestara prisustvovala i njihovu vjenčanju. U pismu od 15. prosinca 1781. Mozart opisao Sofiju dobroćudnom, ali ne pretjerano pametnom.

S razlogom puni ponosa: učenici i nastavnici zajedno u akciji (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
U prosincu 1791. kada je Mozart umro, Sofija je imala 28 godina, a bila je jedina neudana kći u obitelji Weber. Udala se u Đakovu tek nakon 16 godina, sa 44 godine, 7. siječnja 1807., za Jakoba Haibela. Najpoznatija ostavština Sofije Haibel pismo je koje je 7. travnja 1825. iz Đakova uputila danskom diplomatu Georgu Nissenu, za kojega se 1809., nakon desetogodišnje veze, bila preudala Mozartova udovica Konstanca. Sofijino je pismo, pisano doduše iz vremenske razdaljine od trideset i četiri godine, najautentičnije svjedočanstvo o Mozartovoj smrti. Nissen, plemeniti Konstancin drugi suprug, bio je nakon umirovljenja nakanio napisati monografiju o Mozartu te mu je Sofija na njegovu zamolbu opisala šurjakove zadnje dane te smrtodan 5. prosinca 1791. Pismo đakovačke ”gospođe glazbenikovice” prevedeno svakodnevno razgovornim stilom, koji otprilike odgovara građanskom bidermajeru i onodobnom “ženskom pismu”, preveo je akademik Ante Stamać.
Skladna kombinacija voćnog, višnjevog, i punjenja od lješnjaka
Uz pismo i na hrvatskom i na njemačkom u brošuri koja prati Sofijina srca – najavljuju i niz drugih proizvoda – objavljena je i priča Pismo iz Đakova Mirka Ćurića, nadahnuta njime, književno viđenje života i smrti tih znamenitih Đakovčana. Prati je, dakako, i priča o pralinama.

Učenički projekt kao primjer i profesionalcima (Foto Miljenko Brezak / Oblizeki)
U školskim praktikumima Srednje strukovne škole Antuna Horvata nastavnice strukovnih predmeta iz područja prehrane i kuharstva, koje su u sklopu edukacija uspostave RCK VirtuOs sudjelovale u specijalističkim edukacijama u Čokoladnoj akademiji u Beogradu, Marija Katilović, Nevenka Kokalović, Marija Batori, Mihaela Tosenberger Andrić, zajedno su s učenicima prvog razreda zanimanja slastičar te trećeg razreda zanimanja kuhar, osmislile recept i izradile nove Sofijine praline u obliku srca. Jer, pozivaju se na Rječnik simbola Jean Chevalier i Alain Gheerbrant Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1983., str. 621-622 , srce je sjedište osjećaja, dok sve tradicionalne civilizacije postavljaju u njega inteligenciju i intuiciju, sugerirajući kako se središte ličnosti premjestilo iz intelektualnog u afektivno. U svakoj kutiji Sofijinih srca skladna je kombinacija različitih okusa, a dvije su temeljne vrste pralina, jedne s voćnim, višnjevim, a druge s punjenjem od lješnjaka.
Zaista lijepa, višeslojna i ukusna posveta svome gradu Đakovu!
Objavljeno 26. prosinca 2022.
Nema komentara