Oblizeki

Knjiga "Oblizeki" Otkrijte knjigu "Oblizeki"

Gastroizlet, Knjige, Razgovori oko stola 27. svibanj 2019.

Povatica iz Imigrantske kuharice s Otoka Ellisa

U prvih nekoliko od naših desetak newyorških dana neprestano sam bila na rubu plača. Onako, kako je na našim davnim čestim službenim putovanjima, dok smo snimali od crkve do crkve i od spomenika do spomenika, govorila moja prijateljica Ivanka Biluš: Najradije bih od sve te ljepote plakala. U Novi svijet spustili smo se uvečer na JFK, mjesto kojim sam svoj roman Ledina započela slijetanjem svoje izmišljene kćeri Katarine u New York u ponoć, baš kad Hrvatska ulazi u EU. (Nedavno sam ga s posvetom darivala i Miji Mariću, ravnatelju Hrvatske matice iseljenika.)

Brodić Miss Ellis Island pristaje na Ellis Island pod snijegom s pogledom na Kip slobode (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Brodić Miss Ellis Island pristaje na Ellis Island pod snijegom s pogledom na Kip slobode (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

 

Potomci Đure Brezaka koji je triput uplovljavao u luku pokraj Kipa slobode: unuk Miljenko i praunuk Ivan (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Potomci Đure Brezaka koji je triput uplovljavao u luku pokraj Kipa slobode: unuk Miljenko i praunuk Ivan (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Što li sve može fikcija! Motiv da uopće dođemo baš i samo u taj grad ideja je Ivana Brezaka Brkana, ne romansiranoga nego stvarnoga našega sina, da svi zajedno vidimo kamo je Miljenkov djed, a Ivanov pradjed Đuka Brezak pristajao triput, 1912., 1922. i 1929. i triput se vraćao doma, a moja Američka prebaba Mara Brkan jednom zauvijek, da bi nestala u požaru sličnome onom kakav je početkom 20. stoljeća potpalila i pobjegla od varljiva muža i maloga sina.

U potrazi za obećanom zemljom

Pogled s broda na dok Ellis islanda (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Pogled s broda na dok Ellis islanda početkom ožukka 2019.(Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

 

Ellis Island. Zgromili su me što dnevni izvještaji o kretanjima onih koji po različitim meridijanima i paralelama bježeći traže bolji život, o neželjenima pred kojima moćni, pa i aktualni američki predsjednik Donald Trump, uz svoje stvarne vrlo unosne towere posred Velike Jabuke, podižu i mnoge stvarne i još više fikcijske visoke zidove da im pišem breaking news. Tek, ondje se spominju imigranti, a kod ipak više emigranti! A onda su me još temeljitije uzdrmali eksponati, detalji otoka, svojedobno broda spasa danas pretvorenoga u Imigrantski muzej.

Stara fotografija Ellis Islanda (Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Stara fotografija Ellis Islanda (Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Čovjek bi – vidim da svatko traži svoje! – mogao obilaziti danima i neprestano otkrivati nove teme i detalj: brodove, putovnice, fotografije, nesreću onih koje su zbog nečega ekspedirali natrag, hrvatsku Čitanku, kasnija svjedočenja useljenika, obično već staraca i starica. Zgromila me je ogromna poput crkve, sada prazna, najveća dvorana u kojoj su natiskani na klupama ljudi koje su more i vlastita nesreća tu dovaljali, nasukani čekali da ih prozovu za razgovor i sudbinsku odluku hoće li moći ostati u toj nepoznatoj im, možda obećanoj zemlji.

Turisti i na Ellis Islandu

Ulaz u Imigrantski muzej 2019. (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Ulaz u Imigrantski muzej 2019. (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

 

A mi sad sve to obilazimo znatiželjno kao turisti odsjeli u udobnom manhattanskom hotelu, s povratnim kartama i neobaveznim itinerarom u koji su upisani obvezni Kip slobode, i Empire State Building, i MOMA, i Central Park, i Broadway, i restorani… i dakako Ellis Island, Muzej useljeništva. Čitam kako neki Franck Suprina opisuje suze radosnice pridošlica s raznih strana kada bi ugledali Statue of Liberty.

Ivan Brezak Brkan i Božica Brkan slušaju sjećanja imigranata (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Ivan Brezak Brkan i Božica Brkan slušaju sjećanja imigranata (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Što sam starija, to mi se manje da šopingirati, a osobito odabirati suvenire, a s otoka Ellisa, uz nekoliko brendiranih olovaka i bookmarkera, ponijela sam i nekoliko povijesnih pregleda i The Ellis Island Immigrant Cookbook Toma Bernardina. The Story Od Our Common Past Told Through The Recipes And Reminiscences Of Our Immigran Ancestors odnosno Priča zajedničke povijesti ispričana kroz recepte i sjećanja naših predaka-imigranata.

Imigrantski muzej obilaze i Amerikanci i stranci, i veliki i maleni (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Imigrantski muzej obilaze i Amerikanci i stranci, i veliki i maleni (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Autor je tu suvenirsku kuharicu na gotovo 270 stranica, ali s jednostavnim hrptom-plastičnim navojem, krenuo pisati 1972. na nagovor prijateljice Margot Gayle posvetio majci Mary Louise Daly Bernardin (1908.-1989.). I to, već 34. izdanje otisnuto 2018., udara me u želudac još jednom živo svjedočeći o tome kako smo mi Hrvati maleni, ionako brojčano ne veći od nekojega newyorškog predgrađa, otkako se doseljava ovamo. Statistički dolazimo iz Austro-Ugarske, Austrije, Ugarske, Italije, Jugoslavije. Odasvud, samo ne iz Hrvatske.

Otok kao karantena i kao muzej

Velika dvorana prepuna u očekivanju za razgovor (Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Velika dvorana prepuna u očekivanju za razgovor (Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Miljenko Brezak i Božica Brkan u velikoj, sada praznoj dvorani, kamo su nekad stigli i njihovi preci (Fotografija Ivan Brezak Brkan / Oblizeki)

Miljenko Brezak i Božica Brkan u velikoj, sada praznoj dvorani, kamo su nekad stigli i njihovi preci (Fotografija Ivan Brezak Brkan / Oblizeki)

The Ellis Island Immigration Museum otvoren je 1990. Prema zapisima otok je oko 1600. domorodačko stanovništvo zvalo Kioshk. Godine 1628. zovu ga već Oyster Island, jer se na njega nastanjuju Nizozemci ribari, a 1680. već mijenja ime prema vlasniku u Dyreov otok. Tek je 1785. dospio u ruke Samuelu Ellisu, koji ga je 1808. prodao državi New York za 10.000 USD, ali mu je ostalo ime. Sve to bilo bi nevažno da preko tih Vrata Amerike, svojevrsne karantene i jedne od mnogih postaja, od 1892. do 1954., kad je zatvorena, nije ušlo 12 milijuna ljudi! Procjenjuje se da od gotovo 300 milijuna stanovnika SAD danas gotovo polovica, više od 40 posto, potječe od onih koji su na američki kontinent prvi put pristali baš na Ellis Islandu.

Ispred Mauretanije s razglednice djeda Đure Brezaka obitelj brezak Brkan (Selfie Ivan Brezak Brkan / Oblizeki)

Ispred Mauretanije s razglednice djeda Đure Brezaka obitelj Brezak Brkan (Selfie Ivan Brezak Brkan / Oblizeki)

Iz toga su vremena, zapravo različitih vremena, objavljene recepture u različitom stupnju izvornosti odnosno promjena u prvoj ili pak čak i trećoj i četvrtoj generaciji kako su ih održali sami useljenici ili njihovi potomci, uglavnom potomkinje, zabilježivši što se rado jelo u njihovoj obitelji kao sjećanje na staru postojbinu. Mnogi od tih naturaliziranih Amerikanaca zadržali su prehrambene navike iz stare domovine, jer možda za drugo nisu ni znali, a često su to i održavali kao svojevrsnu sentimentalnu počast, dio identiteta, jer su preko mora često pobjegli doslovce iz bijede i često doslovce iz gladi.

I Kip slobode pozivao je u Ameriku! ( Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

I Kip slobode pozivao je u Ameriku! ( Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Predstavljeni su i dnevni jelovnici iz restorana, pa su tako na Ellis Islandu  za 19. studenoga 1906. posluživali:

DORUČAK
kava i mlijeko sa šećerom
kruh i maslac
krekeri i mlijeko za žene i djecu

OBJED
govedski gulaš
kuhani krumpir i raženi kruh
dimljena i usoljena haringa za Židove
krekeri i mlijeko za žene i djecu

VEČERA
zapečeni grah
dinstane šljive i raženi kruh
čaj i mlijeko sa šećerom
krekeri i mlijeko za žene i djecu

U počast useljenicima knjiga recepata iz njihovih 30 domovina

Svatko traži nešto svoje. Mi smo pronašli hrvatsku Čitanku! (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Svatko traži nešto svoje. Mi smo pronašli hrvatsku Čitanku! (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Čitatelj kojega to zanima, može naći više od 200 recepata iz više od 30 zemalja abecedno: Armenija, Austrija, Belgija, Cipar, Čehoslovačka, Danska, Engleska, Finska, Francuska, Grčka, irska, Italija, Jamajka, Jugoslavija, Libanon, Litva, Madžarska, Nizozemska, Njemačka, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, Sirija, Sv. Vincent,  Škotska, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina, Wales…

Na popisu imigrantskoh tiska i hrvatski Napredak (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Na popisu imigrantskog tiska je i hrvatski Napredak, desno gore (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

No to znači zapravo armenijski kajmak iz New Yersey i semete iz Iowe, austrougarske palachinkas iz Pennsylvanije. Odišu tako stranice knjige i sjećanjima, ali i začinima – šafranom, kardamom, cimetom… Možete tu naići i na kojekakve nadjeve s različitim vrstama mesa. Primjerice, njemačku salatu od krumpira ili vinsku juhu, grčku juhu od jaja i limuna ili pileći pilav ili pak pileći paprikaš iz Madarske. Irci će prepoznati svoja jela, a Talijani čak nekoliko vrsta svojih kobasica, umaka od rajčice, mesnih i okruglica od ricotte sira, a da i ne spominjem siromaškovu pizzu ili pak pizzu rusticu, zatim risotto, polentu… Ne čuvaju samo okuse, nego i svoje jezike. Na Jamajku podsjeća receptura za kokosovo mlijeko, a na Libanon tabooly salata, na Austriju salzburški žličnjaci, na Norvešku Glugg. Iz Poljske je Bialy Barszcz Wielkanocna oliti bijeli uskrsni baršč, a iz Ukrajine Borsh, koji prevode kao Beet Soup. Više je i jela iz židovske i romske kuhinje.

Sjećanja i sentimentalni dokumenti

Putovnica Ane Suknajić (Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Putovnica Ane Suknajić (Presnimljeno u Imigrantskom muzeju)

Fascinantnija od samih receptura meni su sjećanja na njih. Mogla bih tražiti i prepričavati, ali me je osobito ganula i priča Georga Zelmanovića, rođenoga 2016. u Čehoslovačkoj, koji je u SAD stigao 1922. kao šestogodišnjak i prisjeća se toga u 77. godini. Mene podsjeća na svoga imenjaka i prezimenjaka, moga pokojnog kolegu Đorđa Zelmanovića, moga urednika Nedjeljnog Vjesnika.

Među uspomenama na hranu na 221. stranici svjedočenje je tada 83-godišnje Anne Sagar Klarich, rođene 1902. u Jugoslaviji, odakle je emigrirala 1923. Radila sam, govori, kao poslužiteljica učiteljima i siročadi. Jedan od učitelja poučavao ju je dobrom izgovoru. Jednom joj je rekao da želi ketchup. Dobro, ketchup! Dodala mu je fork, viljušku, dodala mu je knife, nož, zatim i napkin, ubrus. On je ponovio: Ne, ketchup! O, Bože, ketchup! Pa mu je dodala salt, sol. Dodavala sam mu tako sve osim ketchupa, kečapa, pripovijeda. Na kraju je dohvatio kečap i rekao mi: Ovo je ketchup. Nikad više nisam zaboravila tu riječ. A ja i zbog toga nikada neću zaboraviti Ellis island. Pitam se: kako je moja prebaba Mara iz Okešinca učila engleski?

I grah i zelje, štrudl, sarma…

Naslovnica Imigranske kuharice

Naslovnica Imigranske kuharice

A od receptura, sada već dvostruko povijesnih, jer se vode pod Yugoslavia, navodi se Ajmprem Cucumbers, Jechmik soup, Kartoffel Schussel, Gras y Zela (Sauerkraut and Beans)…

Barbara Kucan iz Monroevilla, Pennsylvania, ispričala je kako je njezina svekrva Ann Kucan rođena u Zagrebu, u Jugoslaviji, a u SAD je stigla kao dijete 1913. i na str. 209. donosi njezin strudel, koji na str. 37. kao Strudlle zastupa – Austriju! Na str. 210. Carol M. Rapson iz East Lansinga, Michigen, ispričala je kako je naučila pripremu Filena Zelia (Cabbage Rolls), očito sarmu, od svoje bake Frances Belian Chopp, koja je kao 15-godišnjakinja 1901. stigla iz Jugoslavije i, dakako nije znala ni riječi engleski, a i prvi je put vidjela bananu.

Portreti imigranata iz kuharice koja sadrži njihove recepte i sjećanja

Portreti imigranata iz kuharice koja sadrži njihove recepte i sjećanja

Hermina Sostarich iz Brookfielda, Wisconsin, sjeća se kako su njezina majka Barbara Sveljak Hosni, i otac, Thomas Frank Hosni, stigli na otok Ellis u rujnu 1913. iz Austro-Ugarske. Kćer je naučila pripremati Croatian Nut Roll (Orahnjaca), piše na str. 42. Ne piše, ali podsjećam kako je upravo orahnjača zastupala Hrvate na američkom stolu u čast 200. obljetnice SAD, zbog čega smo je stavili i na naslovnicu naše (Ivanka Biluš, Cirila Rode, Ivanka Božić i Božica Brkan!) na nekoliko jezika prevedenu knjigu Slastice u Hrvata.

Od orahnjače do povatice

Jedna od stranica iz kuharice s fotografijama iz vremena najbrojnijih useljenja

Jedna od stranica iz kuharice s fotografijama iz vremena najbrojnijih useljenja

No, podsjetit ću na dizan i bogato nadjeven kolač koji se u nas još peče u medenici, keramičkoj okrugloj posudi, imenom povatica, češće povetica, sve je rjeđi i to uglavnom u kajkavskim krajevima uz slovensku granicu. Bio okrugao ili izdužen, uglavnom ga krste prema nadjevu – orahnjača, makovnjača, rožičnjaka, pekmezača, sirnica… U imigrantskoj kuharici Madeline Matson iz Jefferson Cityja, Missouri, ispričala je priču o toj bakinoj povatici nadjevenoj također orasima, str. 214.-215. Odrastala je u hrvatskoj zajednici u Strawberry Hillu u Kansas Cityju, koju su opisivali mnogi sociolozi i povjesničari kulture. Za dvodnevne su se svadbe obično pekle brojne rolane nadjevene povatice, orahnjače. Postoje, dodaje, brojne verzije, a ona je priprema s medom.

Opće mjesto: fotografirati se odmah na kopnu s kipom posvećenom imigrantima (Fotografija Miljenko Brezak)

Opće mjesto: fotografirati se odmah na kopnu s kipom posvećenom imigrantima (Fotografija Miljenko Brezak)

Putujući Jugoslavijom na sličan je kolač, tumači, naišla u Sloveniji, koji ondje zovu potica. Za posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Vatikanu papa Franjo u prve se dame Melanije Trump, podrijetkom Slovenke, na opće oduševljenje lokalnih medija, raspitivao o malo poznatoj potici. Slovenskoj, dakako. Ne znam hoće li naše dvije zemlje u neriješena pitanja sad pribrojiti i tu slasnu orahnjaču.

Jedna od knjiga posvećenih svjedoku važnoga dijela američke povijesti Otoku Ellisu

Jedna od knjiga posvećenih svjedoku važnoga dijela američke povijesti Otoku Ellisu

Povatica

Sastojci

Tijesto

2 šalice mlakog mlijeka
½ šalice šećera
2 žličice soli
2 kockice kvasca
2 jaja, istučena
½ šalice maslaca
7 – 7 ½ šalica brašna

Nadjev

4 ½ šalice mljevenih oraha
¾ šalice prokuhanog mlijeka
3 jaja, istučena
1 ½ maslaca, oko 12 žlica)
1 ½ žličice soli
1 ½ žličice vanilije
2/4 žličice ribane limunove ili narančine kore
3 žlice kakaa

Priprema

Izmiješajte mlijeko, šećer i sol. U to razmrvite kvasac. Dodajte jaja i maslac. Malo pomalo dodavate brašno i umijesite pa oblikujte kuglu i ostavite da se diže oko sat – dva. Kad se tijesto udvostruči, narežite ga na više komada, ovaj je recept za 3-4. Svaki promijesite i opet ostavite da se diže, da se ponovno dvostruči. Zatim svaki razvaljajte i nadjenite. Nadjev pripremite tako da pomiješate sastojke, pa njime namažite tijesto i uvijte ga. Premažite ili maslacem ili tučenim jajetom i pospite šećerom. Pecite na 200 •C oko 1 sat.

Nije naodmet

Recept preporučuje da svi sastojci budu na sobnoj temperaturi.

A sad pravo - Manhattan (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

A sad pravo – Manhattan (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

20190404 – 20190501 – 20190502  

Objavljeno 27. svibnja 2019.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

Coffee to go – Umjesto kave 30. travnja 2019.

 

Avokado, Avocaderia

New York ili ljubavna priča iz pudrijere – Umjesto kave 17. svibnja 2019.    

 

 

Primajte RSS novostiBesplatne i brze

Božica Brkan

Piše Božica Brkan

Božica Brkan , utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki, autorica je brojnih tekstova i knjiga o hrani kao što su kultni “Oblizeki – Moslavina za stolom”, “Enciklopedija špeceraja” te petnaestak kuharica bestselera, najnakladnijih u nas, od kojih su neke prevedene i na više jezika (“Hrvatska za stolom”, “Mediteran za stolom”, “Hrvatska jela na suvremeni način, “Slastice u Hrvata”, serijal “Mala škola kuhanja” itd.). Od 1993. do 2009. uređivala je Večernjakov prilog četvrtkom Vrt.

Nema komentara

Komentirajte

RSS kanalBesplatna i brza!

RSS kanal omogućuje vam da doznate kada su se na određenoj web stranici pojavio novi sadržaj, u ovom slučaju Oblizeki. Štedite vrijeme i uvijek ste prvi informirani.