Gastro(s)pis 27. prosinac 2012.

Popecimo popečke i uz pomoć popećka

• Piše Maja Matković
  
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 12 komentara

Zametne li se u kakvu receptu u kojem se spominje komad mesa pečen na ulju na tavi popećak u značenju popečka, svakako neće biti posrijedi obična pogreška u pisanju glasova č i ć nego i značenjska. Jer popečak je, barem kako navodi Rječnik hrvatskoga jezika (uredio Jure Šonje, a izdavači Školska knjiga i Leksikografski zavod „Miroslav Krleža‟), upravo „komad mesa ili kakve druge vrste jela pečen na ulju: popečci od mesa‟. U tom rječniku nema imenice popećak koja je pak navedena u Skokovu Etimologijskome rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika u značenju ‘ožeg, žarač, polovina razbitih mašica za podgrebanje vatre’. Babić-Finka-Mogušev Hrvatski pravopis zabilježio je oblik popečak u značenju ‘kosani popečak’, a kad je posrijedi oblik popećak, upućuje na standardni lik žarač.

Osmojezični enciklopedijski rječnik (glavni urednik Tomislav Ladan, izdavač  Leksikografski zavod „Miroslav Krleža‟) navodi za popečak da je jelo pripremljeno pečenjem u tavi; mesni popečci i popečci od povrća. Prema Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika, žarač je „željezna šipka za razgrtanje i poticanje vatre; ožeg, popret, žarilo, žarnjak‟. Taj rječnik ne bilježi ni lik popečak ni popećak. Hrvatski jezični savjetnik u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje samo bilježi oblik popečak, ali ne i popećak.

Hrvatski pravopis (izdavač Matica hrvatska) autora L. Badurine, I. Markovića i Krešimira Mićanovića navodi samo lik popečak (prema peći), ali ne i lik popećak. Božica Brkan, hrvatska književnica i novinarka, u svojoj nedavno objavljenoj Kajkavskoj čitanci navodi lik popečak (moslavački kekavski dijalekt) koji je u standardnome obliku preuzet s glasom ć, a u značenju žarač, ožeg. I u Sovinjskome polju u Istri zabilježen je lik popečak u značenju popećak pa bismo mogli zaključiti da značenjski popećak stoji malo bolje nego popečak, a zajedničko im je to što se vrte oko peći i pečenja.

Žaračem, popećkom ili popečkom razgrće se vatra da bi se bolje ispeklo ono što je na ploči peći (na drva), a što je u objašnjenjima značenja (i pravopisnim i rječničkim ostalo nedorečeno). Tako bi Babić-Finka-Mogušev popečak odgovarao faširancu u sjevernim, kontinentalnim krajevima, pa bi trebalo dodati naznaku o mljevenom mesu, obično okrugloga oblika, pa bi se popečci tako približili dalmatinskim polpetama, koje pak vuku podrijetlo od talijanskoga naziva za mekač ‒ polpa.

Kako se receptima u različitim medijima u nas bave i zvani i nezvani, u sveopćoj receptomaniji popečak bi trebao dobiti i dostojnu definiciju koja bi otprilike mnogla glasiti ovako: komad mljevena mesa okrugloga oblika pečen na ulju na tavi: mesni popečci (okruglice, kosani odresci, polpete), popečci od povrća (tikvica, blitve, krumpira i sl.). Kako god, pečemo li popečke u tavi na peći na drva, popećak ili u kajkavskome popečak mogao bi nam i te kako zatrebati da razgrnemo i po internetskim forumima.