Poljički soparnik = Poljički zeljanik = Poljički uljenjak
Osobit pozor na stručnoj radionici Važnost tradicijskih jela i kolača za kulturnu baštinu Republike Hrvatske početkom srpnja u Samoboru u okviru 30. Dana Rudarske Greblice u Rudama, izazvao je višestruko zaštićen i na tržištu potvrđen Poljički soparnik.
Uz sudjelovanje predstavnika ministarstava kulture i pojoprivrede, predlagatelji i nositelji zaštite s pripremom uživo te kušanjem predstavili su se domaćin Rudarska greblica te Bregofska pita i Prosjača iz Senova, Slovenija.
Krenite – jučer!
Postojala su vremena bez slasti i slastica, a danas takvima držimo i jednostavna vrlo skromna mala jela, tek korak odmaknuta od kruha, ali proizvodi s pričom, koji su dio našega identiteta, kojai najčešće ovise o kraju i sezoni i onome što je nekad raslo oko kuće ili u polju. Jedna od takvih priča je Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak, uzor ostalima s nakanom da postanu dio zaštićene kulturne baštine i dio posla. Možda i unosnoga. Savjet je Petra Rodića, koji i sam ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) koji peče soparnik te aktualnoga poljičkog Velikog kneza, također sačuvanoga od Poljičke republike: “Krenite – jučer!”
Poljičanima je kao pionirima u tome trebalo mnogo vremena: s idejom su krenuli još 2004. i trebale su im dvije godine da budu uopće prepoznati, pa su 2007. zatražili, a tek su 2011. dobili nacionalnu oznaku zemljopisnoga podrijetla i sada, osim što su i na popisu zaštićene nematerijalne baštine te na UNESCO-vu popisu, i među pet je proizvoda/jela koja čekaju EU oznaku zemljopisnoga podrijetla zajedno s Dalmatinski pršutom, Drniškim pršutom, Slavonskim kulenom/ Slavonski kulinom i Zagorskim puranom.
I prije toga svoj su soparnik nudili i o njemu vezli zanimljivu priču po sajmovima i festivalima, primjerice na Proizvodima hrvatskoga sela u Zagrebu te po Dalmaciji od Dubrovnika do Zadra. Danas već ima 12 registriranih proizvođača, uglavnom OPG-a, ali potencijal je mnogo veći s obzirom na 80 vrlo predanih članova Udruge “Poljički soparnik”. Na natjecanju u pripremi najboljega sopranika ogleda se i po 16 OPG-a!

S jedne od ranih prezentacija Poljičkog soparnika sa rijetkim tada zaštićenim proizvodima na Proizvodima hrvatskoga sela u Zagrebu 2012. (Snimio Miljenko Brezak / Oblizeki)
Izuzetno je važno da su upravo u njihovu kraju nerijetko ispropadale industrije u vrijeme besposlice mnogi mladi, osobito žene, prihvatili toga posla te za samo jednoga sajma mogu svojim radom zaraditi nekadašnju plaću primjerice u nekome od trgovačkih centara. Nekad su oko soparnika sve radile žene, osim što bi muški nanosili drva (a treba ih podosta!). I danas je to, kako sa slasticama i takvim jelima od davnine biva, prvenstveno zarada žena (onih što su ostale bez posla propašću tekstilne industrije, recimo), ali ne isključivo.
Sljedivost i rast proizvodnje sastojaka i desetak puta

Veliki poljički knez Petar Rodić promovira Poljički soparnik gdje god stigne (Snimio MIljenko Brezak / Oblizeki)
Kako se mnogo polaže na sljedivost i na izvorne sastojke, više je i obrađenih polja i uzgoj pojedinih kultura (blitva, luk, češnjak) porastao je i desetak puta. Gospodin Rogić podsjeća kako su nekad 80 posto sjemenske lučice za potrebe Dalmacije uzgajali upravo oni. A da danas dobroga brujeta nema bez poljičke kapule, iako je i triput skuplja od uvozne, kineske. Za to je bilo potrebno ne samo novca – projekt je stajao oko 400.000 kuna, a uglavnom su ga isfinancirali Udruga i ministarstva, bez lokalne potpore – nego mnogo upornosti i ljubavi. Dokaz više kako se takvim poslom i proizvodima štite i identitet, baština. Shvatljiv je ponos ne samo žena koje ga odvajkada pripremaju, stopanjice, nego svih Poljičana.
Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak brend je nastao iz bijede, u čudesnome krajoliku i oporu životu ljudi. Iz kamena i crvenice, na kojoj se stočarstvo smjenjivalo s ratarstvom odnosno vinogradarstvom i maslinarstvom. Na nagnutim terenima i terasama uz maslinu se uzgajala i smokva, rogač, šipak, višnja i drugo voće. Ono malo boljega tla rezervirno je bilo za pšenicu, a kao i cijela Dalmacije, uglavnom se prehranjivalo povrćem. Toponim poljice zapravo znači poljce, malo polje.
Pečen je svijetložut do svijetlozelen

Soparnik koji tek treba premazati maslinovim uljem i usitnjenim češnjakom te ga narezati na rombove (snimio MIljenko Brezak / Oblizeki)
Prema službenoj specifikaciji Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak, prehrambeni odnosno pekarski proizvod, priprema se od jednostavnih sirovina: mekoga pšeničnog brašna, blitve (bogata suhom tvari, Poljičani je zovu zelenom zbog zelena korijena), crvena luka (kapula, najbolja je dolačka), maslinova i suncokretova ulja u polovičnome omjeru, češnjaka (bili luk), soli i vode. Peče se na užarenu kominu u žeravi s lugom (na žaru posut pepelom). Okrugao je, promjera 90-110 cm, ovisno o promjeru okrugle daske sinije. Kad je pečen, premazuje se maslinovim uljem i tučenim ili sitno sjeckanim češnjakom i reže na rombove odnosno fete, a te su pašajice, kako ih zovu, izuzevši okrajaka, promjera 8-9 cm i obično ih izađe 40-50 komada. Razvaljano tijesto sirovo je nadjeveno dan ranije na rezance narezanom i dobro osušenom blitvom i crvenim lukom pečeno je mjestimično nagorjelo i popucano, a ta je kora svijetložuta do svijetlozelena.
Soparnik miriše na pečeno tijesto, češnjak, maslinovo ulje i drvo na kojem se soparnik pekao na otvorenoj vatri. Gospodin Rogić spominje isključivo bjelogoricu: grab, kojega u Poljicama ima najviše, jasen, hrast te, kad ga ima, maslinovo drvo. Zanimljivo je kako je propisan i pribor odnosno oprema i to više nego jednostavan: otvoreno ognjište ili komin s pripadajućim alatom (ožeg, lopatica, sirkova metlica), drvo od vinove loze ili bjelogorice, dvije okrugle drvene ploče ili sinije promjera 90-110 cm, valjak za valjanje tijesta dužine 90-130 cm, naprava za gnječenje luka i zdjela za začinjavanje blitve.
Soparnik poput slavnoga Poljičkog statuta iz 1440.
Nitko se u Poljicama – sastoje se od Donjih, Srednjih i Gornjih – nije smio obogatiti, pa nema ni dvoraca ni vila ni velikih građevina, izuzevši kule za obranu, od Turaka recimo, a svakidašnje je ponašanje propisano i jedinstvenim Poljičkim statutom iz 1440. Danas je pak propisano da se soparnik može proizvoditi samo na području stare Poljičke Republike (Knežija, Župa) – samostalna je bila od 13. do početka 19. stoljeća i upada Napoleonove vojske – u Dalmaciji, Hrvatska, jugoistočno od Splita, a međa joj je “morska obala između ušća rijeke Cetine i Žrnovnice, rijekom Žrnovnicom od vrela Žrnovnice preko Mosora do Cetine pod Gardunom te nizvodno cijelim tokom rijeke Cetine do ušća u more kod Omiša”. Danas Poljice, tako omeđene Cetinom na istoku i sjeveru, rječicom Žrnovnicom i masivom Mosorom za zapadu i sjeverozapadu, pripadaju općinama Splitsko-dalmatinske županije: Split, Omiš, Podstrana, Dugi Rat.
Don Frane Ivanišević o soparniku pisao prije više od stotinu godina
Soparnik je sačuvan ponajviše zahvaljujući popima glagoljašima, ističe Veliki knez Rogić, odnosno don Frani Ivaniševiću (1863. – 1947.), koji prema navodima Društva Poljičana “Sveti Jure” u svojoj knjizi o životu i običajima Poljičana objavljenoj na početku 20. stoljeća vrlo detaljno opisuje :
“Nedaleko od vrata ognjenice namišćene su kopanje (u gornjin Poljicin: načve), odignute od tleva na banku (stocu); u načvan se misi i kuva kruv. Do nji’ je lazanjur (komad obla drveta), čin se valja tisto za lazanjur, i soparnik (u gornjin Poljicin: zeljanik); tu j strgača ili potrugač, čin se čisti; zastor, čin se pokrije tisto, dok kvasa. (…)
Brašno (ili kako kažu u primorju: muka) čini se od šenice, ozimice, ječma, kukuruza, prosa, a ima ništo sirčena i jarićeva (…) Blitve ima dosta u sridnjin i donjin Poljicin, zove se i zelje, od čega se čini zeljenik ili soparnik, brez kojega ne može se težačka trpeza na posnu proći. (…)
U donjin Poljicin drži se sinija samo za zelenjak (soparnik), a svaka kuća ima stol za blagovanjr, a ‘di je tisnoća kuće i veliko uboštvo, jide se zimi na kominu uz oganj, a liti u dvoru na pragu od kuće. (…)
Zelenik, soparnik ili uljenak čini se od zela (blitve), vina, brašna (cvita), malo kapule i uja. (…)
To je najmilija jizbina u Poljicin i ne zna se, ima li ‘di u kojem drugom mistu podalje Poljica.”
Trojako ime
Otuda soparniku trojako danas ime: soparnik kao suhoparan, zeljanik jer je od zelja, blitve, te uljenjak, jer se premazuje maslinovim uljem, govori gospodin Rogić. Tražen je kao specijalitet cijele godine, a prema poljičkoj se tradiciji najviše u vrijeme velikih blagdana te osobito na post na Veliki petak i Badnjak te uopće u korizmi. Gospodin Rodić dodaje da je proljetni soparnik kad blitva prezimi. Nije pretjerano reći kako je soparnik vratio dušu svome zavičaju
Zemljopisno zaštićena priprema
Na kraju i službeni opis pripreme Poljičkog soparnika / Poljičkog zeljanika / Poljikog uljenjaka prema dokumentu koju prati zaštićeno zemljopisno podrijetlo:
“Dan prije pečenja Poljičkog soparnika / Poljičkog zeljanika / Poljikog uljenjaka mora se ubrati blitva. Blitva se opere, skine joj se korijen (peteljka) s lista, izreže se na rezance, te se stavi u rešeto ili prostre na pamučnu krpu ili stolnjak da se preko noći ocijedi (osuši).
Zamijesi se tijesto, te ga se razdvoji na dva dijela. Crveni luk se očisti i izreže na sitno.
Na kominu se naloži vatra da se komin dobro ugrije. Vatra se raširi po cijeloj površini komina – malo više nego je veličina Poljičkog soparnika / Poljičkog zeljanika / Poljičkog uljenjaka. Prije pečenja loži se otprilike 50-60 min. na obje okrugle ploče se izvalja tanko tijesto valjkom za valjanje.
U prikladnoj posudi izmiješa se blitva i crveni luk, te začini solju i miješanim (maslinovo i suncokretovo ulje u omjeri 1:1) uljem. Tako začinjena blitva s crvenim lukom ravnomjerno se raspodijeli na izvaljano tijesto na okrugloj ploči i preklopi drugim izvaljanim tijestom. Rubovi tijesta se spoje uvrćanjem (zarolano) prema unutra. Tako pripremljen Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak posuti prekrupom i poklopiti drugom okruglom pločom, da lakše sklizne sa ploče na komin. Okrenuti ploče za 180 stupnjeva – tako da uvrnuti kraj i prekrupa sada leže na donjoj okrugloj ploči.
Prije stavljanja Poljičkog soparnika / Poljičkog zeljanika / Poljičkog uljenjaka na komin ožegom razgrnuti žar (ako je jak dosipa se luga). Očisti se površina komina veća od soparnika.
Skida se gornja okrugla ploča sa Poljičkog soparnika / Poljičkog zeljanika / Poljikog uljenjaka. Okrugla ploča (promjera 90-110 cm) na kojoj je Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak postavlja se u dno komina pod nagibom tako da laganim trzajem Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak malo sklizne, da bi daljnim laganim izvlačenjem ploče Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak ostao na kominu.
Lopaticom (ožegom ili metlicom) se na njega nanese žar. Potrebno je metlicom miješati žar, da Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak ne izgori. Tijekom pečenja Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak se napuše (izdigne se gornje tijesto uslijed stvaranja pare pri pečenju), te ga je potrebno čačkalicom ili vilicom probušiti sa strane da se oslobodi nakupljena para. Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak se tako peče 15-20 minuta.
Kad je pečen, sa Poljičkog soparnika / Poljičkog zeljanika / Poljičkog uljenjaka se skida žar, podstavlja se okrugla ploča na koju se izvlači Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak. Izvučeni Poljički soparnik / Poljički zeljanik/ Poljički uljenjak se ispraši krpom kako bi se uklonio zaostali lug. Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak se pokriva drugom okruglom pločom, te se ponovno okreće za 180 stupnjeva pa se i druga strana također ispraši.
Na Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak se stavi prethodno izgnječen ili sitno isjeckani češnjak, i zalije se maslinovim uljem. Čistim dlanom razmaže se češnjak i maslinovo ulje po cijelom Poljičkogm soaprniku / Poljičkom zeljaniku / Poljičkom uljenjaku i utrlja se tako da se ulje dobro upije.
Posebno zaobljenim nožem Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak se reže na trake, čija širina ovisi o promjeru soparnika (90-110 cm), zatim dijagonalno, iste širine, tako da se dobiju komadi u obliku romboida.
Gotovi Poljički soparnika / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak, ukoliko se odmah ne konzumira/prodaje, čuva se u hladnjaku. Za potrebe transporta čuva se u adekvatnoj ambalaži (posude ili omoti).”

Sljubljivanje na tanjuru zaštićenih namirnica i jela iz različitih hrvatskih regija: Poljički soparnik i Samoborska salama umjesto dalmatinskoga pršuta (Snimio Miljenko Brezak / Oblizeki)
Dakako, pun je internet ponuđenih “kućnih” receptura, ali ih ne preporučujem. Radi pripremite neko drugo jelo slično soparniku.
Objavljeno 15. srpnja 2015.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:
http://oblizeki.com/tradicijska-jela-i-kolaci-vazni-za-kulturnu-bastinu-i-ekonomiju-15483
http://oblizeki.com/dva-hrvatska-proizvoda-s-europskom-oznakom-izvornosti-15461
http://oblizeki.com/greblica-tenka-gibanica-rudarska-10841
http://oblizeki.com/samobor-je-gostoljubiva-i-ukusna-varos-12244
http://oblizeki.com/paprenjak-kao-sudbina-sanje-opacak-6988
http://oblizeki.com/prekmurska-medimurska-bregovska-gibanica-pita-kralus-cak-i-nepecena-11563
http://oblizeki.com/i-kotlovina-slavila-rudarsku-greblicu-15375
http://oblizeki.com/rudarska-greblica-%E2%80%93-30-put-15277
http://oblizeki.com/greblica-tenka-gibanica-rudarska-10841
http://oblizeki.com/loparka-ili-prigorska-perica-najbolja-medu-tenkim-gibanicama-842
http://oblizeki.com/putica-i-ostale-zagorske-slane-slastice-za-uz-vino-10122
http://oblizeki.com/putica-za-vinske-svece-najbolje-ocijenjena-slastica-7-babicinih-kolaca-9678
http://oblizeki.com/samoborski-najpoznatiji-hrvatski-kotlet-12277
http://oblizeki.com/torta-marija-dio-samoborskoga-slatkog-nokturna-13738
http://oblizeki.com/samobor-je-gostoljubiva-i-ukusna-varos-12244
[…] Poljički soparnik = Poljički zeljanik = Poljički […]
[…] Poljički soparnik = Poljički zeljanik = Poljički […]
[…] Poljički soparnik = Poljički zeljanik = Poljički […]
[…] o različitim vrstama zaštite namirnica i jela i na kojoj se, uz tri zaštićena hrvatska jela – poljički soparnik, rudarsku greblicu i bregofsku pitu iz Koprivničkih Brega kraj Koprivnice – predstavila povijest […]
[…] zaštita hrvatskoga proizvoda na razini EU i to zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, kao i Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak… te oznakom izvornosti: Neretvanska […]