Gastroizlet 25. svibanj 2012.

Plešivička vinska cesta – raskošna i osebujna vina s osunčanih amfiteatara

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 8 komentara

Amfiteatri grčki i rimski antičkim duhom i tisućljetnom postojanošću osvajaju vremenskim i zemljopisnim prostorom, ali postoje amfiteatri koji nisu ni u mediteranskome prostoru niti su zapisani u čvrstome kamenu.

U njihovu je duhu da se ponovno svake godine, kad još ni ne okopne snjegovi, oblikuju ispočetka, brižnim rukama vinogradara. Plešivički su to osunčani amfiteatri zasađeni vinovom lozom.

Nikaj na svetu lepšega ni…

Sjeseni se prelijevaju toplim akvarelom i pjesmama berača, koje najavljuje blagdan sv. Miholja. Zimi se pred mrazevima u tišini ušuškaju pod bijelom snježnom tuhicom sve do rezidbe i do siječnja kada će lozu nadariti blagoslovom sv. Vinka, kobasicama, kupicom vina i nadom, ako se lozi dade sve što joj treba, u još jednu dobru berbu. U proljeće će ponovno zamirisati i blagom divljinom i kultiviranim prskosom. A ljeti će šumjeti raskošno zeleno kao da ponovno kome žele izmamiti Lorcin ili barem kakav lokalni vinarski, gotovo ljubavni stih: Nikaj na svetu lepšega ni, neg je gorica kada rodi. Kume moj dragi daj se napij
dugo nas ne bu daj se ga vži…

No u svako doba godine tu su, na planini Plešivici visokoj 779 metara, ni desetak kilometara od Jastrebarskoga a na tridesetak kilometara od Zagreba, pripravni gostoljubivo potočiti koje od ponajboljih svojih, ali odavno i ponajboljih hrvatskih vina, te iznijeti na stol i hranu već zaboravljenih, tako domaćih okusa.

Domovina portugisca

Tu, na Plešivičkoj vinskoj cesti uvijek imaju u pripravi neko iznenađenje. Već sredinom listopada zrelo je prvo vino ovogodišnje berbe, pobratim francuskoga beaujoleau nouvaisa, portugizac, mlado crno vino, koje se sjajno slaže s pečenim kestenima, pečenim guskama i patkama. Navodno su tu lozu na područje Jastrebarskoga početkom 19. stoljeća u vrijeme Napoleonovoe Ilirije donijeli baš francuski vojnici. Cijeli jaskanski kraj tako zovu domovinom portugisca, a proizvođači te autohtone i tradicionalne sorte 1999. osnovali su i Udrugu proizvođača marke vina Portugizac Plešivica. Prodaja portugisca u prigorske je kuće od davnina donosila prvi ozbiljan prihod od godišnjega uroda, ali se ta tradicija ubrzano mijenja.

Već će za sv. Martina i tradicionalno krštenje vina 11. sudenoga bit će pripravan cijeli podrum, kako vina autohtonih plešivičkih sorta portugizac, plavec žuti, slatki zelenac i šipelj, tako i svjetski poznate sorte udomaćene na strmim pleđivičkim obroncima – chardonnay, rajnski rizling, sauvignon, traminac crni, bijeli i sivi pinot.

No mnogi će vinogradari i vinari ostaviti da njihova vina nastaju i zriju po posebnim tehnologijama, u posebnim uvjetima, u kojima su nerijetko i pioniri ne samo svoga područja. Ovdašnja se graševina, primjerice, svojim stilom uvelike razlikuje od istočnijih, slavonskih i baranjskih, precizno otkrivajući svoj specifični terroire. Plešivička vina nekad nisu slovila velikima, ali posljednjih godina osvajaju brojne nagrade na hrvatskim i ozbiljnim svjetskim ocjenjivanjima.

Korak, Tomac, Mladina i niz odličnih vinara i vina

Jedan od elitnih Velimir Korak proglašen je tako najboljim hrvatskim vinarom 2010. godine, a buduće dosege najavljuju i mlađi vinari, drugo ili treće koljeno svojih vinogradarsko-vinskih obitelji: Tomislav Tomac je 2007., a Krešimir Režek 2008. godine proglašen najboljim mladim hrvatskim vinarom. Korakov rizling 2002., charonnay sur lie 2008. i još neka velika su svjetska vina, a pjenušci oca Zvonimira i sina Tomislava Tomca poslovično se smatraju najboljim hrvatskim, a ta obitelj predvodi i u proizvodnji vina u amforama. Ne treba nikako zaobići Podrum Mladina, koji umnogome određuje i povijest uzgoja vinove loze i proizvodnje vina cijeloga kraja. Podigao ga je grof Erdödy još 1736. godine; od 1922., kada je umro posljednji grof Erdödy, Stjepan, promijenio je nekoliko vlasnika, a 1998. prelazi u vlasništvo Jamnice odnosno Agrokora i ponovno diktira tempo visokim i zanimljivim ambicijama.

Svi su ti vinari i podrumi tek dio Plešivičke vinske ceste, jedne od desetak u Hrvatskoj, a koju je, uz Zelinsku, 2001. osnovala Zagrebačka županija, inače prva hrvatska vinarsko-vinogradarska županija i brojem proizvođača vina s oznakom kontroliranoga podrijetla (četvrtina) i brojem vina s znakom kvalitetno s kotroliranim podrijetlom (trećina) te brojem nagrađenih vina na nacionalnim ocjenjivanjima (trećina).

Plešivički copanjek zove na vinsku cestu

Već su se na startu vinari Plešivičke vinske ceste mogli pohvaliti bogatom i raznovrsnom ponudom vina, a nakon jednoga desetljeća ih je već 35 i nude sve raznovrsnije turističke usluge od kušanja vina u opremljenim kušaonicama do jela a pet ih nudi i uslugu smještaja na svojim gospodarstvima. Tako, primjerice, na Plešivičkoj vinskoj cesti možete kušati različite domaće specijalitete, nerijetko i s vlastita imanja – nareske, gibanice, štrudl, plešivički copanjek, domaće sireve, češnjovke, špek, paprikaš, domaće purice i patke s mlincima, jela s ražnja i roštilja te ispod peke, ribu iz vlastita ribnjaka…

Vinarije, restorani, izletišta, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, vinske kuće te poljoprivredne i vinogradarske zadruge ponudu oplemenjuju sve ambicioznije različitim događajima. Tu su i programi team buildinga i paraglidinga, motocross staza i slično, ali i sadržaji za one koji se od brzoga urbanog života žele odazvati zovu prirode i otkrivati, makar šetnjom, sačuvanu ljepotu posebice šuma i voda. Brojne su tu još nedovoljno poznate kulturne i sakralne građevine.

Od Zelene livade do bačvara i lončara

Temama se tek otkriva taj ruralni prostor otkriva i neumrlom etnoljepotom, koja nadograđuje vinogradarstvo i vinarstvo, koje je nekad donosilo glavni prihod, a  danas je temelj na koji cijeli kraj nadograđuju različite ideje i ponudu. Od 1981. u selu Volavju tako se održava Zelena livada, priredba koja njeguju drevne pučke pastirske igre – gađanje lukom i strijelom, guranje drvenih kola kroz šumu, bacanje štapa u dalj rukom i nogom, hodanja na štulama, prasićkanje, kozanje, potezanje konopa, penjanje po užetu…  Oživljavaju i stari obrti – bačvarstvo, lončarstvo, kovačija itd. Obnavljaju se i stari mlinovi te meljava i ponuda tradicijskih ekoproizovda, od kruha do meda te rakija i drugih voćnih proizvoda.

Zbog mnogih se razloga Jastrebarsko naziva i gradom najboljih hrvatskih vinara i najvinskijim gradom u Hrvatskoj. Iako se Jaskanci mogu pohvaliti brojnim višednevnim priredbama vezanima primjerice uz Božić, Fašnik i slično, najznačajniji su im društveni događaj već šesnaest godina Jaskanske vinske svečanosti, kojima se, dakako,  promoviraju vina i vinari toga kraja najavljujući novu berbu. A berbu, dakako portugisca, nerijetko započinju – diplomati. Na Jaskanskim vinskim svečanostima tradicionalno se predstavljaju i kandidatkinje za Vinsku kraljicu Zagrebačke županije, a nerijetko njima postaju i kćeri jaskanskih vinara, i same vinarice.
Klub prijatelja dobroga vina

Od 1984. Klub prijatelja dobroga vina, udruga koja okuplja vinogradare i vinare cijeloga plešivičkog vinorodnog prostora, u svibnju, kada list vinove loze naraste da može pokriti dobar pehar, o još jednome od četiri vinska sveca, Sv. Urbanu, tradicionalno organizira Vinske igre. Njima prethodi špijunaža vina odnosno procjenjivanje kvalitete berbe, što je ulaznica vinarima za stručno ocjenjivanje.

Natjecateljski duh pod geslom tko će od iste sorte grožđa napraviti bolje vino, smatra se, pokrenuo je vinare u nadmetanje za kvalitetom. A poštovaocima vina tim je zabavnim, a sada i za ukupni život kraja izuzetno važnim ocjenjivanjem, ne samo na središnjem gradskom trgu osigurao kušanje i povoljnu kupnju lokalnih vina nego im u tome vinogradskome i vinarskom kraju bjelodano omogućio još jednom spoznaju u boji i bouquetu kako još – ima istine u vinu.