Oblizeki

Knjiga "Oblizeki" Otkrijte knjigu "Oblizeki"

Događaji 7. studeni 2016.

Pjesnici pero i računalo zamijenili kuhačom

galovic_01naslovnaNa Galovićevoj jeseni u Štaglju čitajući svoje tekstove i svoje su nacionalne kuhinje predstavili književnici iz Afganistana, Poljske, Slovačke, Slovenije i, dakako, Hrvatske. Što su nam kuhali? I tko se može pohvaliti damu je kuhalo toliko tako dobrih pera?

Kad mi je ljetos kolega književnik Robert Bacalja predložio da na pjesničkom susretu Večeri na Brižićevin Dvuoru u Preku na otoku Ugljanu kuham tripice, tradicionalno jelo toga mjestanca kožara, odbila sam (još jednom!) ideju da javno praktično spojim svoju pjesničku i svoju gastrostranu odnosno fileke. Ja pričam priču, a meni (nadam se, ne baš fileke!) kuhaju kuhari, rekoh. A kad mi je književnik Marko Gregur predložio da na Galovićevoj jeseni 27. listopada 2016. vodim večer Od srca srcu – GaLOVEić, Male tajne velikih majstora, kulinarsko-književni program u kojem će pjesnici i kuhati, prihvatih.

Zašto? Ponajprije, odabrala sam i ja izgovoriti neku svoju pitku pjesmu, osvježavajući kajkavski koktel Musolini.

Štagelj kao važno mjesto kulture hrvatskoga stola

Književnici prije nesvakidašnje književne večeri slijeva nadesno: Primož Repar iz Slovenije, Peter Šulej iz Slovačke, Zbigniew Machej Poljske, Božica brkan, Drago Štambuk i Marko Gregur (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Književnici prije nesvakidašnje književne večeri slijeva nadesno: Primož Repar iz Slovenije, Peter Šulej iz Slovačke, Zbigniew Machej Poljske, Božica brkan, Drago Štambuk,  Marko Gregur i Bashir Sakhavarz (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)



Obično kažem kako sam u kuhinju i dospjela preko knjižnice. A mjesto događaja Štagelj, nazvan po nekadašnjoj gospodarskoj zgradi uz staju, sada više mjesto za održavanje različitih radionica i studio za snimanje TV kuhanja, pamtim kao bitno mjesto za nacionalnu kulturu stola, kao ambiciozno zamišljen restoran, godinama među 100 vodećih hrvatskih restorana, koji je startno zamišljen i kao moguća nacionalna franšiza. Na posebnom brainstormingu krstili smo za njega (kao i tekstil i posuđe!) posebno kreirana jela (gazdin šniclin, kotlet z trsja…) i snimali tada ondje kultni Vegetin TV serijal Male tajne velikih majstora kuhinje, kojima sam više od desetljeća bila scenaristicom.

Dio publike u dijelu "čitanja pjesama" (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Dio publike u dijelu “čitanja pjesama” (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Kao da ponovno snimamo gastrorazglednice, u dva sata s oštrim rezovima, pod jednim krovom našli su se književnici iz više zemalja koji su na svojim jezicima predstavili ne samo svoju književnost nego i nacionalnu kuhinju. Sve kao stvoreno po mojem ukusu. A uz to, ako sam zaista i najčešći gost Galovićeve jeseni – od četiri puta dvaput su zaslužne moje knjige Pevcov korak, kajkavski osebušek za EU i Ledina, ušavši u uži izbor za Galoviću nagradu – što se ne bih poigrala?

Galović, Galovićeva jesen, Galovićeva nagrada

Duh mladosti: Marko Gregur, šef organizacijskog odbora o dugogodišnjoj priredbi (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Duh mladosti: Marko Gregur, predsjednik organizacijskog odbora o dugogodišnjoj koprivničkoj priredbi nacionalnih dosega (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

I Galović to zaslužuje kao uzdarje za svoj Crn-bel, KostajnVečer je, uostalom otvorio Josip Bražek, iz Peteranca kao i Fran Galović (1887.-1914.), čitajući njegove pjesme Mojemu ocu, Grozdje i Međaš. I on je jedan od osnivača Galovićeve jeseni, festivala u čast književnika. Od 1994. tijekom godina izmjenjivali su se organizatori i koncepcija od zavičajne do međunarodne manifestacije, redali se književni susreti, javna čitanja, predstavljanja knjiga, okrugli stolovi, stručni i znanstveni kolokviji, izložbe, predstave, ekskurzije i sl. Od 1997. dodjeljuje se i Nagrada Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike.

Pjesnici u kuhinji u potrazi za petim okusom (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Pjesnici u kuhinji u potrazi za petim okusom (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

 

Danas su i festival i nagrada dorasli nacionalnome značenju, a otkako se u organizaciju uključuje i Podravsko-prigorski ogranak DHK, ubrzo 2011., festival postaje međunarodni. Uz književnike iz Hrvatske, ove godine gosti Koprivnice su i književnici iz Afganistana, Slovačke, Poljske, Slovenije i Mađarske. Uglavnom smo im tekstove mogli susresti u prijevodima u prvom broju koprivničkoga književnoga časopisa Artikulacije. (Upravo je izišao i drugi broj.)

Darko Pernjak, predsjednik Prigorsko-podravskog ogranka DHK pozdravlja (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Darko Pernjak, predsjednik Podravsko-prigorskog ogranka DHK pozdravlja (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)



No, večer u Štaglju nije bila posebna samo po tome odakle su gosti, nego što je i više od književne večeri, o čemu su ukratko goste upoznali Marko Gregur (Organizacijski odbor Galoviće jeseni) i Darko Pernjak (Ogranak podravsko-bilogorski DHK), zamjenica gradonačelnika Melita Samoborec i dožupan Koprivničko-križevačke županije Ivan Pal

Stol nas od pamtivijeka spaja

Kuhar Dražen Đurišević i književnik Peter Šulej: po čemu se razlikuju hrvatska i slovačka raca? (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Kuhar Dražen Đurišević i književnik Peter Šulej: po čemu se razlikuju hrvatska i slovačka raca? (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Svakidašnja je izreka kako ljubav ide kroz želudac, a ja bih to uzvisila u onu Gdje se ne jede i ne pije, tu ljubavi nema. Kultura stola i kroz povijest i u naša je globalistička vremena najveća je i najtoplija razmjena iskustava i ideja. Brojili mi koliko je ono kava ispijao Balzac pišući svoja besmrtna djela, sa koliko su se i kakva alkohola rastakali časni bardovi od Tina nadalje, koliko antologija bi moglo nastati samo izborima pjesama u čast vina i kruha, sve je zapisano u ljubavnim kuharicama, kako su se strasno književnost, slikarstvo, glazba i druge umjetnosti spajale prije kojekakvih serijala i 24-satnih cooking kanala s pošašću zvijezda-kuhara, još nam preostaje velikih, katkad i ružnih istina u lijepoj literaturi poput savjetodavne Arsenove Pravilne ihrane i težnje da se cijelim romanima napokon nađe onaj još neotkriven peti okus hrane – umami.

Bashit Shakawarz i kraljevski kuhar Zlatko Sedlanić zajednički u afganistanskoj kuhinji (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Bashit Shakawarz i kraljevski kuhar Zlatko Sedlanić zajednički u afganistanskoj kuhinji (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Gosti donose na svojim jezicima pjesme i prozu, ali i okuse i mirise svojih nacionalnih kuhinja te priče što vole jesti, vole li i što kuhati. Male tajne velikih majstora nadahnute Galovićem pomogle su im da pero i računala zamijene kuhačom. U tome su im pripomogli i kuhari Podravkine promocije kulinarstva, s iskustvom i u tradicionalnoj i u kreativnoj, u nacionalnoj, ali i u internacionalnoj kuhinji, koji su s kuhačom prošli takoreći cijeli svijet. Jedan je voditelj službe i TV kuhar Dražen Đurišević, a drugi kraljevski kuhar i specijalist Zlatko Sedlanić, uz drugo, obojica nekad i voditelji restorana Štagelj, Podravska klet i Pivnica Kraluš.

Vitalac, hrapoćuša i ča-kaj-što Drage Štambuka

Bračka riža na kvasinu (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Bračka riža na kvasinu (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

I gosti su bili izuzetno zanimljivi. Drago Štambuk, pjesnik sa više od 50 objavljenih knjiga, zastupljen u svim važnim antologijama i mnogo prevođen, liječnik specijalist izuzetne međunarodne karijere te diplomat koji je Hrvatsku predstavljao u Velikoj Britaniji, Indiji i Šri Lanki, Egiptu i brojnim arapskim zemljama, Japanu i Republici Koreji, Brazilu, Kolumbiji i Venezueli. Čovjek bi pomislio kako će se opredijeliti za neki od specijaliteta velikih svjetskih kuhinja, ali kako on voli i skromna jela, opredijelio se skromno, osvježavajuće mediteransko jelo iz svojih rodnih Selaca na Braču, koji voli njegova majka, a od none mu je recept riže na kvasinu prenijela sestra Nives.

Poljski stihovi simultano prevođeni - Zbigniew Machej (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Poljski stihovi simultano prevođeni – Zbigniew Machej (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Drago je, međutim, utemeljitelj svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva na kojoj u svojim Selcima od 1991. kroz jezične dionice (ča-kaj-što) primjenjuje, u praksi, ideju koineizacije hrvatskoga jezika. Autor je i, već 30 godina, promicatelj koncepta zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što. Nije ju, međutim, uspio ni izdaleka zaštiti kao što su njegovi otočani, sa 15 starih govora, uspjeli zaštiti drevna jela hrapočušu i vitalac, o kojima je govorio prije negoli je publiku počastio i kultnom pjesmom Crni val.

Zbigniew Machej sa šleskim mesnim svicima i modernim zeljem

Šleski punjeni svici, poljski specijalitet Zbigniewa Macheja (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Šleski punjeni svici, poljski specijalitet Zbigniewa Macheja (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

 

S velikim sam zadovoljstvom prevodila zanimljiva poljskog književnika
Zbigniewa Macheja sa 15 zbirki pjesama, od kojih su neke prevedene na engleski, njemački, češki, slovački, bugarski, ruski i slovenski. Neke nam je čitao. Jednu njegovu pjesmu u svojoj je antologiji svjetske poezije Book of the Luminous Things objavio Czesław Miłosz. Radio je kao profesor, novinar, direktor kulturnog centra i diplomat, pa mu nije bilo teško odabrati i zanimljivo šlesko jelo, roladu koju su kuhari izveli od odrezaka ramsteka na koje su položili tanke kriške slanine, kisele krastavce i zavezali ih da se malo popeku pa dinstaju u vlastitu umaku sa senfom. Davno sam te svitke, roladice, golabke, pripremala od teletine, a naši su kuhari to prozvali školskim jelom.

Patka zamijenila gusku

Patka s crvenim zeljem na slovački način (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Patka s crvenim zeljem na slovački način (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

 

Uz njega su poslužiti popećke od krumpira i dinstano crveno zelje – Poljaci ga zovu modrim! – pa su ga onda morali dijeliti sa slovačkom patkom, koja tu ide sezonski kao i guska, baš kao i u nas odnosno u svim srednjeeuropskim i slavenskim kuhinjama. Peter Šulej, književnik iz Bratislave, utemeljitelj i urednik izdavačke kuće Drewo i glavni urednik časopisa o suvremenoj kulturi i umjetnosti Vlna te izvršni direktor mogao je samo potvrditi dobra mesna, a napose jela od krumpira i tjesteninu te vina.

60 knjiga, ali skuhati kavu?

Boško Prosenjak: lakše je napisati sabrana djela negoli skuhati kavu! (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Boško Prosenjak: lakše je napisati sabrana djela negoli skuhati i kavu! (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Rođeni Koprivničanec Boško Prosenjak nije kuhao – čak mu, kaže, i kava ispadne loše – ali je čitao odličnu i duhovitu kajkavsku pjesmu. Mojem kolegi iz zbirki Mladi hrvatski pjesnici objavljeno je 60 knjiga, antologijskih i lektirnih. Ima ga i u svjetskoj digitalnoj knjižnici. Roman Divlji konj ima 20 izdanja, zbirka Sijač sreće 10 izdanja. Naveliko je prevođen i nagrađivan, a 2014. izašla su mu i izabrana djela u osam svezaka. Stihovi su mu uklesani i na spomenike u Zagrebu, Španovici i u Husinu kod Tuzle (BiH) te urezani u zlatne i srebrne medalje Novčarskoga zavoda. Pjesme je, bez kuhanja, čitao i drugi Koprivničanin, slikar i pjesnik Milan Frčko, jedan od dobitnika Nagrade Galović.

Kierkegaard na slovenskom

Primož Repar ili Kierkegaard s danskog do hrvatskog preko slovenskog (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Primož Repar ili Kierkegaard s danskog do hrvatskog preko slovenskog (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

 

Naučila sam te večeri i jednu novu, dansku riječ salihel, vječna sreća. Izgovorio ju je u svojem haiku slovenski pjesnik, filozof, prevoditelj, urednik i izdavač Primož Repar. Pjesme mu iz neke od 14 knjiga nisu mogle skriti egistencijalno nagnuće, jer ne samo da je na Sveučilištu u Ljubljani 2009. i doktorirao na Kierkegaardu, nego je preveo s danskoga šest njegovih djela, direktor je Srednjoeuropskog istraživačkog instituta Soeren Kierkegaard Ljubljana, a također je posebno ovjenčan za organizaciju 4. Međunarodnog filozofskog simpozija Miklavža Ocepeka u čast 200. obljetnice rođenja S. Kierkegaarda 2013.

Kabulski pilaf Bashira Sakhawarza

Podravska inačica kabulskoga pilafa (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Podravska inačica kabulskoga pilafa (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

 

Ne manje zanimljiv bio je nagrađivani afganistanski pjesnik, romanopisac i kratkopričaš Bashir Sakhawarz. Živio je u Europi, Aziji, Africi i Centralnoj Americi, a danas živi u Ženevi. Koliko se svijet smanjio, govori njegov neočekivani susret sa starim znancem iz Indije Dragom Štambukom. Piše na perzijskom, i na engleskom, a prevođen je na poljski, talijanski, švedski, japanski i arapski. Čitao je pripovijest na farsiju, otkrivajući što je haram, prema islamu nečist, a prije toga odabrao je jednu iz Rubaija o vinu i ženama pjesničkoga genija Omara Hajama (Hajjam, Hayam, Khayyam?).

Prvi se poslužuju pjesnici da kušaju što su skuhali (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Prvi se poslužuju pjesnici da kušaju što su skuhali (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Zajedničkom internacionalnom stolu pridonio je kabulskim pilafom, kabuli pilao, koji se za razliku od kremastoga talijanskog rižota priprema od dugozrne riže i vrlo je rasresit. Afganistanska kuhinja prepoznata kao raskrižje velikih svjetskih putova i kuhinja (Perzija, Indija, Mongolija, Kina, Bliski istok i Europa) poslužuje ga za obiteljske svečanosti, proslave i svadbe. Naši su ga kuhari poslužili kao sitno narezanu janjetinu s povrćem i rižom. Riža, tjestenina, meso, sušeno voće, jogurt, začini (često ljuti!) glavne su odlike te zanimljive kuhinje. Tu obično citiraju iskustvo: najsiromašnije zemlje na svijetu imaju najčudesnije kuhinje; ono što nemaju, nadoknađuju maštom. Nama je, uz drugo zanimljivo da jedu iz zajedničkih posuda obvezno desnom rukom pomažući si komadićima kruščića, koje jedu pogotovo sa svim.

Specijaliteti iz četiri-pet kuhinja u jednom tanjuru (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Specijaliteti iz četiri-pet kuhinja u jednom tanjuru (Fotografija Božica Brkan / Oblizeki)

Kao i u Štaglju, pozivam da malo čitamo i slušamo poeziju, a malo kuhamo. Da blagujemo. Što bi se reklo, da se ne ohladi… Kako bi rekao kolega Prosenjak, jedinoj dami među pjesnicima i kuharima, neka mi bude dopušteno primijetiti kako su oba ta svijeta, ma koliko odvojeni i spojeni, podjednako muški, u seksističkoj neravnoteži. A višesatno druženje bilo je nadasve ugodno, zanimljivo i inspirativno.

Zadovoljstvo organizatora i dijela sudionika poput aldomaša tek na kraju (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Zadovoljstvo organizatora i dijela sudionika poput aldomaša tek na kraju: Mario Kolar, Zlatko Sedlanić, Božica brkan, Dražen Đurišević, Galović, Marko Gregur i Darko Pernjak (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Objavljeno 7. studeni 2016.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

Riža na kvasinu s Brača

Umjesto kave 4. studenoga 2016.: Musolini za Galovića

http://www.bozicabrkan.com/hrapocusa-vitalac-i-zlatna-formula-ca-kaj-sto/

http://www.sbs.com.au/food/recipes/afghan-lamb-pilaf-kabuli-pulao

http://frosch.blogspot.hr/2013/12/rolada-slaska-rinderrouladen.html

http://www.recepty.sk/recepty/18958-hus-s-jablckami-na-cervenom-vine.html

http://www.recepty.sk/recepty/17889-pecena-plnena-kacica.html

http://www.bozicabrkan.com/26-vecer-na-brizicevin-dvuorima/

http://oblizeki.com/reprint-velike-gradanske-kuharice-zlatke-sudete-iz-1922-16105

http://oblizeki.com/okus-renesanse-u-podravskoj-kleti-13895

http://oblizeki.com/srneca-pisanica-jatagan-proslavila-hotel-picok-u-durdevcu-13837

http://oblizeki.com/prekmurska-medimurska-bregovska-gibanica-pita-kralus-cak-i-nepecena-11563

http://oblizeki.com/bigos-poljska-svecanost-od-kiselog-zelja-i-za-bozicni-i-za-novogodisnji-i-za-svaki-svecani-stol-8143

http://oblizeki.com/varenik-drevna-delicija-s-otoka-braca-7692

http://oblizeki.com/gusti-skoja-nedovoljno-otkriveno-blago-braca-18609

 

 

 

Primajte RSS novostiBesplatne i brze

Božica Brkan

Piše Božica Brkan

Božica Brkan , utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki, autorica je brojnih tekstova i knjiga o hrani kao što su kultni “Oblizeki – Moslavina za stolom”, “Enciklopedija špeceraja” te petnaestak kuharica bestselera, najnakladnijih u nas, od kojih su neke prevedene i na više jezika (“Hrvatska za stolom”, “Mediteran za stolom”, “Hrvatska jela na suvremeni način, “Slastice u Hrvata”, serijal “Mala škola kuhanja” itd.). Od 1993. do 2009. uređivala je Večernjakov prilog četvrtkom Vrt.

1 komentar

  1. Riža na kvasinu s Brača | Oblizeki# studeni 8, 2016 u 07:43

    […] Pjesnici pero i računalo zamijenili kuhačom […]

Komentirajte

RSS kanalBesplatna i brza!

RSS kanal omogućuje vam da doznate kada su se na određenoj web stranici pojavio novi sadržaj, u ovom slučaju Oblizeki. Štedite vrijeme i uvijek ste prvi informirani.