Baština 3. siječanj 2012.

Paški baškotin proslavljen iz samostana časnih sestara benediktinki

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 7 komentara

Zagledana u najpoznatiji jestveni suvenir otoka Paga, sir, propuštala sam dosad i kušati glasoviti baškotin. Tako, za razliku od paškoga sira, nisam ponijela niti pakiranje. Ne žalim toliko ni što s Paga kao suvenir nisam donijela recepturu baškotina, jer je tajna i zaštićena, koliko žalim zbog recepture štrike.

Baškotin nema ni njezin okus ni njezinu eleganciju; poput sira ne teži zemljopisnoj zaštiti, ali ima zaštitu Izvorno hrvatsko  i  Hrvatski otočni proizvod.

Iako je, po svemu, fini kruh, prepečenac, baškot, baškotin, po Vojnoviću i Dubrovčanima i beškotin, nastao iz potrebe da se mornarima za duga putovanja na brodovima pripremi dobra hrana, tvrdi prepečenac, koji se poput kruha ili kolača može natapati u čaju, juhi ili – kao doma za svečanosti – u bijeloj kavu, prošeku, travarici, vinu…

Slavnima se spominju, primjerice, rapski i bakarski, za koje je primjerice recept preuzet u 15. stoljeću od talijanske trgovačke mornarice. Kako su mornari ploveći pristajali u različitim lukama, tako su se recepture i prilagođavale.

Najslavniji je ipak, recepturom i okusom drugačiji, paški baškotin, koji izvorno, koliko brodskoj, pripada i ne manje slavnoj samostanskoj kuhinji, jer ga više od trista godina peku koludrice u Benediktinskome samostanu Sv. Margarite u Pagu, koje su zaslužne i za širenje na otoku danas slavne paške čipke. Kao što su čipku prodavale u Veneciju ili Beč, i njihov je baškotin kušala carica Marija Terezija, te mnogi plemići u Italiji, Francuskoj i drugim zemljama.

Paški baškotin opisuju čudesno ukusnim tvrdim a istovremeno i prhkim. Recept se s koljena na koljeno prenosi se i strogo čuva a benediktinke su ga počele peći i za javnost ne bi li uvećale samostanke prihode. Danas se toliko traži da ga ne mogu napeći koliko je potražnja za njima. Dnevno ga, otkrivaju časne, ispeku po 30 kilograma. Više, kažu, ne uspijevaju, jer se sve radi ručno.

Povijest paških benediktinki spominje kako su prvu pećnicu dobile još 1540. godine te da su je koristile za proizvodnju različitih kolača, peciva i baškotina.   

Pažani svoj baškotin danas cijene više od ikojeg drugog peciva ili kolača, a Pažanima koji žive izvan Paga to je najljepši i najdraži dar. Nezamislive su bez baškotina paške obiteljske i sve druge svečanosti, a najveća je čast gostu Paškinjama ponuditi bijelu kavu i baškotin.

Nas je baškotin osvojio na tematskoj večeri Gastronauta s paškom janjetinom u kampu Šimuni u restoranu Mali raj, kada je mladi chef Nikola Leko poslužio predjelo – slani ovčiji sir  iz mišine na baškotinima i janjećom terinom (hladetinom).

To je naše blago gastronomski posve neistraženo i neiskorišteno. A što ako nemate paški baškotim? Pokušajte pronaći najbolji dvopek ili ga ispeći sami.