-
Renata Gotthardi-Škiljan predanošću nam je baštinu ostavila živom i u starinskome obiteljskome paprenjaku
Iako je otišla, još se nismo zauvijek oprostili s gospođom Renatom Gotthardi-Škiljan. Meni je itekako živa i prijateljujem s njom kroz knjige i recepte i što ih više listam, to smo svakom knjigom, svakim retkom, svakim receptom sve bliskije.
-
Sladak kao božićni paprenjak
Donosim tekst koji sam objavila u svečanome božićnom trobroju Večernjeg lista, 24., 25. i 26. prosinca 1992. godine, stranica 16., s fotografijama Božidara Kelemenića i ilustracijama Ivana Lackovića Croate. Sada ga objavljujem kao osobni oproštaj s gospođom Renatom Gotthardi-Škiljan.
Kolači Renate Gotthardi-Škiljan povijesnica su njezine obitelji: S koljena na koljeno recepti su pričišćavani, dopisivani, kraćeni, mijenjani, a iskustvo je davalo osjećaj prave mjere. To se mora ćutiti, rekla bi gospođa Renata, jer kućni je običaj da se kolači do Božića ne kušaju… Našu radoznalost najviše su budili paprenjaci, stariji od Šenoinih…
-
Šaran pečen na rašljama iz Moslavine i Posavine zaplivao cijelom nizinskom Hrvatskom
Majstori Ribolovne udruge Hanja iz Repušnice ribu tešku 2,5-3 kilograma peku ukupno oko pola sata, malo s jedne malo s druge strane, samo posoljenu oko 20 minuta prije pečenja
-
Balzamača – bazlamača – kuružnjača – kukuruznjača – zlevka – zlefka – zlijevka
Jedan od najčešćih tradicionalnih, običnih, jeftinih, gotovo siromaških kolača za svaki dan na selu, a i u gradu, nekad je bila zlevka, zlefka, zlijevka ili zlijevanka. Mogla se, i kad je malo toga iblo, pripremiti jednostavno, brzo i jeftino tako da se sastojci umute i izliju u posudu za pečenje, tepsiju ili protvan, a isto tako mogla je po potrebi zamijeniti i kompletan obrok.
Ovisno o tome je li se koristilo bijelo pšenično, kukuruzno ili miješano brašno, određivalo joj se okus, a često i ime kuružnjača, kukuruznjača…
-
Kulen na stolu s mekom slavonskom šljivovicom, slavonskom graševinom, dalmatinskim ili baranjskim crnim?
Slavonci su nekad svoj kulen/kulin obvezno sljubljivali sa svojom mekom šljivovicom, zatim je u modi bila neka od graševina, a poslije dalmatinskih i crna slavonska i baranjska vina. Dakako, ovisno i o kulenovu društvu na tanjuru.
O tome više u tekst «Kulen na stolu» Božice Brkan objavljenom s nadnaslovom «Umjesto pogovora» kao pogovor knjizi «Slavonski domaći kulen i kobasice/ Mala škola povijesti i proizvodnje» Benčevića i Petričevića, prvome izdanju 1999. te opetovan u knjizi «Slavonski domaći kulen i kobasice, II. dopunjeno izdanje» Petričevića, Benčevića i Kušeca kao objavljeno potkraj 2010….
