Kušajte s nama nešto novo 14. srpanj 2021.

Odrezak od heljde s Moslavačkog stola Kezeleovih

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Iako sam prije dva-tri desetljeća jednu Encikopediju špeceraja posvećenu heljdi, možda još u Vjesniku a možda već u Večernjem listu, već započela sa Hajda moja, ti hajdina,/
kaj se za me gdo spomina?, ne želim samo zato propustiti tugaljive stihove Dragutina Domjanića već u pereksu:

Hajda moja, ti hajdina,
kaj se za me gdo spomina?
Bi li meni, hajda bela,
to povedat štela?

Sladko meni ti dišiš,
al povedat ne ćeš niš.
Tiha steza poleg gaja
dojde i odhaja.

Zviraju iz megle kmice,
zbiraju se lastavice,
nikoga na stezi ni,
jeseni se, jeseni.
Za me ti se, znam, hajdina
nigdo ne spomina…

Ne znam jesu li mi ljepši oni ili bijela ili, još čudesnija, ružičasta polja u Poljskoj, sredinom sedamdesetih, kad sam prvi put uopće vidjela heljdu u prebogatu cvatu. Hvala vitezovima templarima što su, nagađa se u 15. stoljeću, na povratku iz Svete Zemlje ponijeli sjeme podrijetlom iz istočne Azije i zaustavili i u Međimurju te zasijali tu lat. Fagopyrum esculentum ili Polygonum Fagopyrum L. odnosno hajdu, ajdu, heljdu, jeljdu…

Poput drugih žitarica ona ne pripada porodici trava, ima mnogo manje prinose, ali je smatraju zahvalnom, ponajprije jer se može sijati na vrlo različitim tlima i to kao kasnu kulturu, kad se ostale poljoprivredne kulture već poberu, budući da je kratkoga vegetacijskog perioda odnosno raste vrlo brzo. Do zrna joj je dovoljno tri mjeseca. Preporučuju je i kao predusjev, jer guši korove. Uzgajaju je od Rusije do Francuske, gdje je još zovu i saracenskim žitom, a posebice joj (iako je trgovci osvjedočeno zamjenjuju primjerice s prosom!) s bujanjem u poljoprivredi eko i u prehrani vege trendova te u prehrani osoba s poremećajima u prehrani, zatim visokotlakaša (rutin!), nutricionistički ističu važnost hranjivih sastojaka (ugljikohidrati, bjelančevine i biljna ulja), minerala (kalij, fosfor, kalcija, magnezij, natrij, željezo), vitamina (skupina B) itd.

Da je heljda preživjela samo zbog međimurskih specijaliteta hajdinske kaše primjerice uz racu i kolinskih kobasica, črnih i belih čurki, dostajalo bi! Ali, osim tradicionalnih jela poput podravske guste juhe s gljivama i heljde oživjele i u Podravkinim vrećicama, zatim zagorske miholjske hajdine zlevke, a da ne spominjem mnoge slastice sa zagorskih Babičinih kolača poput torte od heljde, rolade od heljdina brašna nadjevene kremom od heljdine kaše, koji su ponukali i ponovnu sjetvu heljde, oživjela su i mnoga moderna kreirana jela, različita gusta variva i juhe s heljdom, tjestenine i peciva, palačinke, kroketi od finoga heljdina brašna, nadjevi… ali su stigla i mnoga nova lica heljdine kaše koja može biti i prilog ili, obogaćena drugim dodacima, i samostalno jelo. Čakovečki mlinovi na svom pakiranju heljde preporučuju i recepturu za hajdinsku kašu kao prilog.

Moslavački stol u Kezeleovih podsjetio me je nedavno na raznovrsne mesne i povrtne faširance, popečke od krumpira, tikvica svojim – odreskom od heljde. Uz dopuštenje, s veseljem prenosim da ih pripremite i doma.

Odrezak od heljde

Sastojci (za 10 osoba)

500 g heljde
2 poriluka
sol, papar
3 jaja
malo krušnih mrvica

Priprema

Heljdu skuhajte i ostavite je da se dobro ocijedi. Na malo ulja popržite sitno nasjeckani poriluk. Dodajte mu skuhanu ocijeđenu heljdu, jaja, sol i papar. Dobro izmijesite i po potrebi dodajte krušnih mrvica i malo masnoća. Oblikujte u odreske i ispecita uobičajeno na masnoći ili u pećnici. Poslužite s pireom od krumpira i umakom od šampinjona. Pristaju također odlično i umak od  kopra ili umak od rajčice.

Objavljena 14. srpnja 2021.