Ocjenjivanja 12. rujan 2011.

Na trećem KotloVINA Showu u Jatrebarskom na tronu kotlovina Vinskih kraljica

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 14 komentara

Kuhati na otvorenome, a ne pripremati kotlovinu; kuhati za dobro društvo, a ne pripremati kotlovinu; kuhati v trsju, posebice za berbu, a ne pripremati kotlovinu… u cijeloj je kontinentalnoj Hrvatskoj danas jedan od većih kulinarskih grijeha. U kotlovini, naime, mnogi uspiju prikriti i lošije sastojke, kamuflirajući ih začinima, posebice solju, da se može više popiti, a tradicionalno samo svinjsko meso i kobasice, obogatiti peradskim mesom, grahom, paprikom i rajčicom, lukom, krumpirom… Ukratko, načiniti je i zasitnom i ekonomičnom.

Koja je kotlovina najbolja?

U dobroj kotlovini, koja je potekla sa sajmova i proštenja sjeverozapadne Hrvatske, kako sam već ne jednom i napisala predstavljajući onu s popovačkoga sajma (onamo bih ja dovodila turiste da vide jedan od posljednjih sajmova i kušaju pravu kotlovinu z pijaca!) koju sam uspjega ugurati i u VIP moslavački objed u voloderskoj Moslavačkoj kleti, zatim samoborsku kotlovinu u davnim televizijskim Malim tajnama velikih majstora Vegetine kuhinje, pa Kezeleovu, kakvu priprema na svom Selskom turizmu u Šumećanima i tako dalje vidim zaista hrvatsku autohtonu kuhinju. Ma upisalo je Ministarstvo turizma u onih 400-500 ili ne upisalo, ja sam kotlovinu u Oblizeke odavno upisala!

Stoga s veseljem plješčem već Trećemu KotloVINA showu, održanome u Jastrebarskom u nedjelju, 11. rujna 2011., posljednjega, trećega dana tamošnjih tradicionalnih vinskih svečanosti.

Natjecalo se čak 25 ekipa iz Zagreba, Samobora, Karlovca, Ivanić Grada, Jastrebarskog i brojnih mjesta iz Zagrebačke županije, gdje se tradicionalno priprema ovaj ne samo, kako bi domaćini htjeli, prigorsko-zagorski specijalitet.

Kako je jaskanska priredba prije svega show, valja spomenuti da su, uz ostale, svoj kotlovinski šešir imale ekipe Narodnog radija (nagrađena, dakako, za najzabavniji nastup, a da je bilo nagrade mogla je i za najljutiju kotlovinu!) s Davorom Dretarom Dreletom i Vidom Balogom te Dobrog jutro, Hrvatska s Karmelom Vukov Colić i Mirkom Fodorom.

Stručni je ocjenjivački sud radio sastavu Robert Slezak, inače kućni chef Oblizeka i urednica Oblizeka Božica Brkan, zatim Darko Janeš, Sanja Plješa i Dragutin Šimecki, a isprobao je kotlovinu svih 20 ekipa u konkurenciji te pet izvan konkurencije (ekipe gradova Jastrebarskog i Samobora te općina Žumberak, Klinča Selo i Pisarovina, za koje su kuhali gradonačelnici, načelnici i njihovi zamjenici).

Ocjenjivala se aroma kotlovine, aroma umaka, izgled šešira, izbor i kakvoća vina te ukupni dojam.

Prvo mjesto, poslije Samobora prve i Udavača prošle, druge godine, na trećem je KotloVINA Showu,  osvojila je ekipa Vinske kraljice, drugo ekipa Dobro jutro, Hrvatska, a treće mjesto pripalo je veseloj ekipi Namiguša, inače jaskanskoga ženskog tamburaškog ansambla.

Za najbolji ukupni nastup nagrađena je najmasovnija ekipa Udruženja obrtnika Jastrebarskog, a za najmaštovitiji kotao Brenta iz Ivanić Grada.

Zbog čega je kotlovina – dobra promocija vina

Organizator, Turistička zajednica grada Jastrebarskoga, može razmisliti i o ambicioznijem nacionalnom natjecanju, to prije što se, iako show, pokazao sjajnom popratnom priredbom tradicionalnih vinskih svečanosti ne samo prema imenu (KotloVINA! – na dosjeci im mogu pozavidjeti moji Moslavčani koji svoju regiju promoviraju MoslaVINA, ali se nisu sjetili iskoristiti i izvrsnu i vrlo popularnu moslavačku kotlovinu!!!), nego i promocijom upravo svojih domaćih, sve boljih, ponajprije bijelih vina. Vrlo malo ekipa nije vino rabio u jelu, a sve redom jesu uz kotlovinski šešir. Uz, koliko sam primijetila, česte vrlo pitke mješavine, bilo je tu i graševine, i chardonnayja, i oba pinota… Pusti sljubljivanje, kušaj!

Za one kojima možda padne na pamet da se dogodine prijave za natjecanje, moram reći kako je svaka ekipa dobila pet kilograma izvrsnog mesa (kotleta, carskoga, vratine, kobasica), a neki su, koliko sam uspjela vidjeti izbezumljena atakom na sva čula, upotrijebili i svinjske nožice ili malo bunceka. Neki su kotlovinu pripremali na svemu domaćem, pa i na domaćim drvima, a samo je jedan šešir bio aluminijski, star 70 godina DVD-a Petrovina. Neki su kotlovinu preveli u gulaš, a neki umalo i u čušpajz, rijetki su je ogolili do izvorne, ali svaka bi se više-manje mogla poslužiti te je šteta da velik trud organizatora i natjecatelja nije naišao i na veći odjek posjetitelja. Može ih ispričati vrućina i – vlastita kotlovina doma!

Pobjednička kotlovina ekipe Vinske kraljice

Na kraju predstavljamo pobjedničku šarmantnu i lijepu ekipu sedan dosadašnjih Vinskih kraljica Zagrebačke županije u kojoj su kuhale Irena Majcenović (Vinska kraljica 2004.), Žana Brkić (Vinska kraljica 2005.), Ivana Rendulić (Vinska kraljica 2006.), Ivana Jambrović (Vinska kraljica 2007.), Sandra Jerković (Vinska kraljica 2008.), Gabrijela Vrbetić (Vinska kraljica 2009.), Kristina Vugrin (Vinska kraljica 2011.), a, kako rekoše, tajni sastojak njihove je kraljevske kotlovine maestralan Željko-Žac.

Kotlovina je, tumače, pripremljena po tradicionalnom receptu s mesom i s mnogo povrća koji kotlovinu čini zanimljivom i mlađoj generaciji ljubitelja ovog specijaliteta. Pripremale su je na drva.

Jedan dio mesa kraljice su stavile peći u zagrijanu svinjsku mast (zajedno s  nekoliko ljutih feferona) i pekle ga sve dok meso nije bilo potpuno pečeno, a drugi dio mesa mariniran je u marinadi od senfa, ulja, muštarde, soli, papra i  začina) oko 30 min te je u kotao dodan kasnije.
Nakon pečenja mesa, stavljen je luk, zatim paprika, rajčica i šampinjoni. U međuvremenu je dodano marinirano meso kako bi se sljubili okusi, a potom i prvi dio mesa, pečeno meso. Od začina su koristile sol, papar, lovorov list, pasiranu rajčicu i malo vegete. Kad je već meso bilo pri kraju, dodale su i grah kako bi imale prilog uz meso.

Ivana Rendulić, jedna od pametnih i lijepih vinska kraljica i stručni suradnik za ruralni razvitak u Upravnom odjelu za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije kaže:

Kuhanje kotlovine trajalo je oko sat i pol, a kušanje samo pola sata!!! Naš kotao s kotlovinom brzo je ostao prazan, što znači da smo napravili kotlovinu po ukusu prisutnih promatrača i kušača. Vrlo je važno dodati i da smo uz svoju kotlovinu poslužile Šemberovu graševinu.