Muffini i mafini, i američki i naši
Kolika li je samo nepca zasladio američki muffin,u koliko je zemalja prisvojen kao nacionalni kolač i prihvaćen kao dio vlastite kulture, ne znam pouzdano, ali znam da se u hrvatskome jeziku dvoji o tom kako ćemo ga pisati. Češće ga u receptima nalazimo pisano izvorno nego fonetizirano, a kad je riječ o množini, čujemo i vidimo napisane oblike i muffini i muffine, kao da su u nominativu množine dopuštena oba lika (i muški i ženski rod).
Kamen spoticanja nekima može biti pizza, izvorno talijansko jelo, koje se i u najnovijem pravopisu hrvatskoga jezika piše etimološki (pizza). No izvanjezični su razlozi „presudili“ da se to talijansko jelo, premda je osvojilo cijeli svijet, u nas piše izvorno, a muffini takvim razlozima ne podliježu.

Ivi bogati muffini se peku... (Snimila Iva Komesar)
Kad se odlučuje kako bi se muffini trebali pisati ‒ izvorno ili fonetizirano ‒ dobro će poslužiti usporedba sa špagetima. To jelo nitko više ne piše u njegovu izvornom obliku, nego je svagdje i grafijski i fonološki i morfološki prilagođeno hrvatskome jeziku. Dakle, ne pišemo spaghetti, nego špageti, s tim da ih gdjekad u nominativu množine susrećemo i u obliku špagete.

Ivankini rustikalni kukuruzni muffini (Snimila Marina Filipović/ Oblizeki)
Analogno tomu, gdjekad čujemo i oblik muffine u nominativu množine, kao da je u nominativu jednine posrijedi oblik muffina. Da su mafine sporne mnogim piscima recepata uočava se i u sklonidbi. Tako se u akuzativu množine susreće ovakav lik: muffin-e.Takav je način pisanja pogrešan jer se padežni nastavak ne piše sa spojnicom. Ako su napisane u izvornom obliku, muffine treba pisati bez spojnice.

Kolač se popularnošću nametnuo i izvan gastronomije, u marketingu: 2011. čokoladni muffin s igračkicom u promociji odnosno PR-u jednoga proizvoda Nokije. (snimila Božica Brkan/ Oblizeki)
Kako je pak taj američki kolač osvojio nepca sladokusaca cijeloga svijeta, a mnoge gastroznalce nadahnuo da u njih ugrade i dio vlastite baštine, poput Ivanke Biluš koja im je dodala kukuruzno brašno, i u opći jezik taj gastronomski egzotizam treba uvrstiti u fonetiziranom obliku. Prilagođen je i fonološki i grafijski i morfološki pa nema nikakva razloga da naše mafine pišemo američki (muffine). Primjeri prilagođenosti gastronomskih egzotizama, tj. posuđenica koje označuju različite vrste jela koje ne pripadaju domaćoj kulinarskoj tradiciji, nego tradicijama drugih naroda u hrvatskome su jeziku brojni. Tako pišemo sendvič (a ne sandwich), kroasan (a ne croissant), lazanje (a ne lasagne) i slično. Mafini su očito zasjeli u dobro društvo. Eto i s Ivom Komesar.
Objavljeno 2. rujna 2014.
Na Oblizekima preporučujem srodne teme:
http://oblizeki.com/mali-zalogaji-za-veliki-docek-8207
http://oblizeki.com/popecimo-popecke-i-uz-pomoc-popecka-8245
[…] http://oblizeki.com/muffini-i-mafini-i-americki-i-nasi-13319 […]
[…] http://oblizeki.com/muffini-i-mafini-i-americki-i-nasi-13319 […]