Kušajte s nama nešto novo, Vino 13. travanj 2012.

Moslavina, domaja škrleta, postaje i zemljom dobrih pjenušaca?

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 7 komentara

Marko Miklaužić je sredinom ožujka u Zagrebu, u jednome od lokala s kojima tijesno surađuje, predstavio svoje pjenušce. Sva tri Glamoura. Uoči Uskrsa organizirao je niz takvih predstavljanja, jer mu se od ulaganja u internetsku i drugu marketinšku promociju, kaže, uspjelijom pokazalo ulaganje u prihvatljivije, promotivne cijene.

Kako veliki distributeri poput trgovačkih centara i enoteka zahtijevaju sve veće iznose i za samo stajanje na policama te sve duže rokove plaćanja i za prodanu robu, ugledni popovački vinar procijenio je to neprihvatljivim uvjetima te se opredijelio za the best buy odnosno da maloprodajna cijena njegova Glamoura s PDV-om (također većim!) ne bude viša od 90 kuna. Ta je cijena oko 20 posto niža od cijene etabliranih domaćih Peršurićevih i Tomčevih pjenušaca.

Mnogi drugi proizvođači  koji su pošli za idejnim začetnikom pjenušaca u nas, Turkom, prije petnaestak godina, već su uglavnom nestali s tržišta. Teško je već startno, i kad sve drugo dobro funkcionira, financirati proizvod do tržišta i po tri godine, jer drugačije kvalitete po klasičnoj šampanjskoj metodi nema.

Dugoročno razmišljanje u vinogradu i podrumu

Miklaužić razmišlja dugoročno i kaže kako je još u istraživanju, a uz drugo najavljuje, i sam radoznao što će ispasti osim prilično skupoga pića, za pet godina pjenušac od plavca koji «njeguje za nekoga drugoga».

Stjecajem (zdravstvenih) prilika nije iskoristio prošlogodišnje novogodišnje, u nas uvijek pojačano zanimanje za šampanjce i pjenušce te s drugom generacijom pjenušaca iz Vinarije Miklaužić na tržište izlazi sada. Prvi je Glamour iz 2008. od chardonnayja i malo crnog pinota predstavio u prosincu 2010. Oblizeki su ga lijepo ocijenili 3. siječnja 2012.

 

Druga generacija Glamoura

 

U drugoj generaciji iz 2009. ima Glamour classic  i Glamour rose od crnoga pinota također. Taj ružičasti, «ženski» pjenušac ambicioznoga vinara nije zadovoljio, iako je također na nekim izložbama ocijenjen, ali su mu prigovorili, primjerice na Decanteru, pa ga je Miklaužić sa prvobitno slatkoga korigirao u suhi.

Glamour 2008., odležao je 2,5 – 3 godine na kvascima, baza mu je chardonnay i malo crnoga pinota, tlak šest bara, perla odlično, ima oko 12 vol. % alkohola, 6,5 kiselina i oko 4 g šećera. Suha se varijanta, tvrdi Miklaužić, pokazala boljom od slatke odnosno one sa 6-6,5 g šećera.

Svakoga od tri pjenušca za tržište je pripremio po 3000 butelja, a po potrebi može vrlo brzo pripremiti odnosno degoržirati još 10.000 sve zajedno što ih ima na talogu. Od studenoga prema Božiću i Novoj godini kreće u pojačano predstavljanje. Dakako, njegovi će se pjenušci, zasad na žalost samo u Sisku i Kutini, moći uživati i na čaše. Publiku valja odgajati, pogotovo ako je još omiljen aperitiv rakija i druge žestice koje uživaoci istančana ukusa obično piju na kraju obroka a otvaraju ga laganim suhim vinom ili pjenušcem.

Potrošače žestice za pjenušac moraš odgojiti!

Dodajem kako Miklaužići svoje pjenušce predstavljaju obično uz svoje  «kućne» kukuruzne kiflice, a u Zagrebu su ih potočili uz kanapee s namazom od sira s prodimljenim lososom te kavijarom i crnim i crvenim pa s pršutom, sirom i crnim i zelenim maslinama. Ali, hrabro su poslužili i krasno slan moslavački preveli sir, koji nabavljaju u Strušcu.

Ukupni kapacitet Vinarije Miklaužić je 150.000 litara a imaju 25 hektara vinograda koje obrađuju. Marko već odgaja i svoju treću obiteljsku generaciju – Lujinu unučad inženjerku kemije Dunju (27) i agronoma Lovru (25), koji se u Kaliforniji educirao i na crnjacima.  Valja reći na kraju kako, na žalost, nikad nije dobio nikakvu novčanu potporu od države ili bilo koga.

Vremena teška, ali s promjenama nabolje

No, i to je dio slike vinogradarstva i vinarstva regije koja vino sadržava i u imenu, od rimskim Klaudijevih brda do promo MoslaVINA, i kojoj je Miklaužić prvo ime. Da je stanje drugačije, zacijelo Kašner ne bi svoj, inače prvi moslavački pjenušac K, kao i Miklaužićev također ovjenčan zlatom, proizvodio u samo 2000 butelja odnosno samo kao dar svojim poslovnim partnerima.

Srećom, dobro zvuči i zanimanje za autohtonu moslavačku sortu vinove loze šklet, jer na tržištu doslovce nema ni jednoga cijepa, a proizvodnja je prodana i godinu unaprijed. Miklaužić je uvjeren da je to sorta budućnosti, koja graševinu neće potisnuti ali će joj sigurno uzeti dio tržišta. To nije vino za rafinirane nego za one koji vole popiti više, ali ne se i napiti.

Miklaužić kaže kako dnevno ima po dva-tri upita gdje da nabave klonove škrleta bez virusa (odgovor bi bio: u Rasadniku Mate Jovanovića i u Fragariji, ali od 20.000-30.000 klonova 2011. nije bilo više u prodaji za 2012. a možda tek 2013.), a mi mu želimo da mu još više pitanja dnevno stiže i za njegov Glamour.