Kultura stola 15. studeni 2024.

Mladi đakovački arheolozi jučerašnjeg svijeta ili kad hrana postaje umjetnost

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

U Tjednu hrvatskoga turizma za koji dan Ministarstvo turizma uručit će nagrade za najbolje projekte srednjih strukovnih škola u turizmu u 2023. – promocija zanimanja. Prvonagrađen je projekt Pag na tanjuru, 2. faza Srednje škole Bartula Kašića Pag i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar, trećenagrađena je Srednja škola Zabok s projektom  Kuhanje je cool!, a drugonagrađen je projekt Arheolozi jučerašnjeg svijeta Srednje strukovne škola Antuna Horvata Đakovo i Srednje strukovne škole Vinkovci. 

O projektu sam imala čast govoriti na predstavljanju na školskom agro-turističkom dobru i vinogradu u Trnavi, gdje je obilježeno Martinje u Strukovnoj, s prezentacijom tamošnjih jela uz krštenje mošta i kolinje, što je, kao i vino iz mladoga školskog vinograda s modernim laboratorijem i kuhinjom u obnovljenoj kuriji uz pomoć nastavnika također djelo đakovačkih srednjoškolaca.

Baš takvom, kreativnom, odgojnom za život i radoznalost te povezujućom unutar različitih znanja i sa svojom sredinom, zamišljam modernu školu, a đakovačka Srednja strukovna škola Antuna Horvata prema priznanjima posljednjih godina upravo je u tome jedna od vodećih u zemlji. Pet posljednjih godina imala sam priliku pratiti i na Oblizekima i pisati o nekim od uspješnih projekata, kako su se  mladi naraštaji kako su dolazili jedan za drugim upoznavali s vlastitim identitetom i stjecali širinu istražujući od obitelji, zavičaja te komparativno sa susjednim zemljama i šire prema globalnome.

Baština dodana vrijednost za budućnost

Vlastitu su baštinu upoznavali za vlastitu budućnost, kao dodanu vrijednost, primjerice, Srednjevjekovnom đakovačkom kuharicom (i jela od pira) 2020., Oživljeni zaboravljeni mirisi i okusa, 2020. o vremenu prije otkrića Amerike, Adventska i božićna slavonska kuharica, 2020.; Božićni kruh mojega kraja kao međunarodni školski projekt 2021.; Pir – trendovska superhrana iz povijesti, 2022.; Praline Sofijina srca, 2022.; Hrvatska kuhinja / Horvát Konyha, 2023.; Torta Donegani – nadahnuta Đakovačkom katedralom  2024.

I najnoviji – Arheolozi jučerašnjeg svijeta – projekt je u kojem ne nedostaje ni građanskoga ni seljačkoga, ni lipicanaca iz etnologije iz Vinkovaca u tradicionalnoj fašničkoj ophodnji ni lipicanaca Đakovačke ergele, a ni bečkih, koje su također obišli u stručnoj ekskurziji kao i Mozartov Salzburg da usporede jela iz vremena Austro-Ugarske tamošnjih i naših krajeva, a pri tome nije nedostajalo ni upoznavanja s književnošću, poput i Zweiga i Kosora.

Kad ne znaš kamo bi pošao, sjeti se odakle si došao…

To me je i ponukalo da se u predavanju o svome multimedijalnom projektu Oblizeki u školskoj knjižnici u Kuharskom praktikumu za tri razreda kuhara i slastičara osobito posvetim odnosu pripreme hrane i umjetnosti. Pošavši od gesla iz knjige Oblizeki – Moslavina za stolom – Kad ne znaš kamo bi pošao, sjeti se odakle si došao – te iskustvima sa školarcima od Zaboka do Požege, Virovitice i Međimurja te Moslavine ukazala sam na površnost recentnih društvenih mreža te raznoraznih blogera, influencera, internetskih nomada i drugih protiv čega može stati istinski odgoj i obrazovanje za kreativnost, poduzetnost, odgovornost. S profesorima kao što su Đakovački Marija Katilović, Nevenka Kokalović, Henrijeta Matković, Kruno Biberović, Ivan Išasegi, Sanja Malević i drugi od njih stotinjak za više do 600 učenika koji se obrazuju za više od 20 zanimanja u stalnoj mijeni tržišta i ideja. Radoznalost prema svijetu oko sebe i predanost istraživanjima, neprestana objektivna uspoređivanja iz svog polazišta, Đakova i Đakovštine tako bogate baštinom i potencijalima.

Nisam mogla ne prisjetiti se svojih novinarskih davnih vremena kada sam za Nedjeljni vjesnik pisala reportažu iz biskupijskog vinograda također u Trnavi, čudesnoga kuturnog krajolika, i podruma kod Strossmayerove katedrale koja je narasla doslovce na bogatstvu slavonske zemlje, te uoči samoga rata ekonomske reportaže s tržIšnim inspektorima u lovu na pretršce pšenice preko Save. Te, u vremena uređivanja Večernjakova Vrta uz Večernjakovu kulenijadu zaštite domaćega slavonskog kulena/kulina…

Kad kuhanje postaje umjetnost

Motiv je pomalo sebičan: poziv na praćenje mojih i ne samo mojih gastro i književnih stranica, blogova, knjiga, tiska. Mogla sam im jednostavno odvrtjeti neku od prezentacija predstavljenih u Hrvatskom državnom arhivu, Srednjoj školi u Požegi, na etnološkom međunarodnom skupu kako siromaška jela pretvoriti u brendove i drugo, ali htjela sam ponajprije ukazati, ponukati da razmisle o odnosu hrane i umjetnosti, da se nadahnjuju, šire vlastite horizonte, primjerice da nije recept autorski – iako sam studente novinarstva upućivala da vijest pišu poput recepta za jelo, 5 W ništa ne preskočivši i držeći se postupka. Ali jelo ili slastica može biti s potpisom, autorska kreacija. Važni su zanat, tehnika i tehnologija, ali ne manje važno je ono gdje počinje umami: za oko boja i oblik, miris, okus, ukupni dojam. Stil!

A tu dolaze različite vrste umjetnosti od glazbe (bilo bećarci, bilo hitovi poput Nadalina muti jaja ili Arsenova pjeva o ljubavi i kad sam je sreo bila je mlada, ljubavi puna i napola gladna… do naša je ljubav već pri desertu), likovnih umjetnosti sliakrstva i kiarstva (od mrtve prirode do arhitekture kao što je đakovačka katedrala koja je nadahnula i Doneganovu tortu), zatim filma (meni  je bez premca Babetina gozba, Bebette’s Feast (1987.) Gabriela Axela snimljen prema romanu nobelovke Karin Blixen (1958.), a nekima Čokolada, Chocolat (2000.) koju je Lasse Hallström snimio prema romanu Joanne Harris.

Iskoristila sam priliku da učenicima, budućim kuharima i slastičarima, približim gastroknjiževnost iz vlastitih zbirki pjesama poput Gastrolatrije, romana Privremeno neuporabljivo i drugih.

Također su imali priliku razgledati u predvorju, peti put postavljenu, izložbu fotografija Hrvatski književnici Miljenka Brezaka, koju je otvorio ravnatelj škole i književnik Mirko Ćurić, a razgledalo i desetak književnika, sudionika 20. Književne riječi slavonsko-baranjsko-srijemske i književnih čitanja u Gradskoj knjižnici Đakovo.

Objavljeno 15. studenoga 2024.