Stare recepture 28. listopad 2011.

Lumblija – korčulanski okus ljubavnog nezaborava

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 3 komentara

Čula sam priču o lumbliji, ali kušala sam je tek pošto mi ju je darivao moj dugogodišnji suradnik, jedan od najpoznatijih hrvatskih profesora, znalaca agronoma, profesora sa zagrebačke Agronomije i pisaca o vinogradima i vinu, Korčulanin prof. dr. sc. Nikola Mirošević.

K meni je stigla kao suvenir s otoka, iako se, po svim mojim kopanjima i istraživanjima po literaturi i sjećanjima tradicionalno peče na otoku samo o blagdanu Svih Svetih u Blatu i u Vela Luci.

Iako se obično tvrdi da se ne pamti zbog čega se ta slastica pekla samo u tome dijelu otoka, Blaćani bilježe izrijekom da je lumblija njihova te da se otokom proširila udajom Blajki u druga mjesta in a otoku i izvan njega. Dinko Oreb o toj poveznici francuske i hrvatske kulture i tradicije kroz gastronomski unikat, kako je naziva, piše:

Lumblija se u Blatu priprema već skoro 200 godina, a priča o njenom nastanku seže u doba Napoleona. Kada je Napoleon  osvojio Dalmaciju i ukinuo Dubrovačku Republiku, francuska je vojska zaposjela otok Korčulu i pripojila ga Kotaru Dubrovnik odredivši i budućnost otoka Korčule. (…) Francuska vladavina u Dalmaciji trajala je devet godina, a 1811. godine otok Korčula prelazi u ruke Engleza. (…)
Priča  koja i danas prati ritual spravljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih… (…) Odlaskom francuske vojske, odlazi i vojnik-pekar i na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izgovarajući “n’ublie” (ne zaboravi). Vojnik je otišao, otišla je  francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač lumblija ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi “n’ublie”, njoj su zazvučale kao lumblija… (…)
Od toga doba lumblija se u Blatu spravlja od posebnih sastojaka i začina (badem, orah, suhice, naranča, limun, varenik…)  koji se počinju pripremati i sakupljati u ljeto. Vrijeme kada se lumblija peče je doba sjećanja na najmilije, početkom studenoga. Po tome je održala svoje značenje  u početnom obliku, sjećanje i veza s voljenom osobom, a danas često znači i vezu sa rodnim krajem. Poznat je veliki egzodus Blaćana u zemlje Južne Amerike i Australiju. Te su veze do danas ostale vrlo jake, pa su proteklih godina često puta blatskim iseljenicima diljem svijeta stizali paketi iz rodnoga kraja u kojima su bile lumblije, smokve i ostali domaći proizvodi. Lumblije se redovito poklanjaju rodbini, susjedima i prijateljima. “Ne zaboravi me” poruka je koja se svake godine šalje i dugo, dugo traje.

U novije vrijeme lumblije s porukom “ne ‘oublie pas”, “ne zaboravi me” peku i kao otočki suvenir. Uz druge i učenici Srednje škole Blato  za nedjeljnu degustaciju ispred tamošnje župne crkve Svih Svetih. Ta je krasno začinjena i otočkim jezikom (cukar, musćada, kanela, aniž, minduli, ćikara uja i varenika, lemun…). Od više receptura – jer recepti se prenose u obiteljima s koljena na koljeno i svatko je stvorio male tajne kako bi njihova lumblija bila što bolja – odabrala sam najjednostavniju, prilagođenu da je možemo pripremiti i mi koji smo daleko od Korčule, a koja  je nasličnija onoj koju mi je prije više godina povjerio kolega novinar s Korčule Nenad Kosović. On je napisao:

Blaćani će vam reći da je lumblija proizvod svega onog lijepog, zdravog i domaćeg öto je siromašni seljak kroz godinu dana odvajao i sačuvao za te dane kako se ne bi zaboravilo na sve one drage ljude kojih više nema na ovome svijetu.

Nakon blagoslova u crkvi, lumblija se degustira po blatskim domovima uz bićerin prošeka,  mandarine ili dva-tri mindola, uz oavezne komentare o okusu i razmjenu savjeta i iskustava u njezinoj pripremi. Daruje se susjedima, u paketima šalje rodbini i prijateljima izvan mjesta.

Brojni  blatski iseljenici stoljećima su išli trbuhom za kruhom u daleke prekomorske zemlje. Lumblija je tako znala mjesecima putovati u mizernim iseljeničkim kuferima po palubama brodova ili u poštanskim vrećama. Bila je ne samo dnevni zalogaj, već i veza s rodnom grudom, dokazujući pritom još jedno njezino tipično svojstvo – zadržavanje svježine okusa i mirisa mjesecima nakon öto je izašla s ognjišta korčulanskih konoba i potleušica.

Dio onog značenja “ne zaboravi me” lumblija je dakako zadržala i za sebe samu. Zato obavezno kušajte ovaj neobičan kruh čiji  pomalo mističan okus i miris sigurno nećete zaboraviti.

Lumblija

 

Sastojci

• 1000-1500 g brašna
• 2 kockice kvasca
• 1,5 dl mlijeka
• 300 g šećera
• 2-3 vrećice vanilin šećera
• 250 g otopljenoga maslaca ili margarina
• 1 dl maslinova ili miješanoga ili suncokretova ulja
• 100 g sjeckanih prženih badema
• 100 g  sjeckanih oraha
• 100 g grožđica namočenih u vareniku, prošeku, lozovači ili rumu
• mljeveni muškatni oraščić
• mljeveni klinčić
• mljeveni cimet
• anis  i(li) koromač
• ribana limunova korica
• ribana narančina korica
• malo soli

Priprema

Zamijesite kvasac u mlakome mlijeku s malo šećera i brašna. S ostatkom brašna na suho pomiješajte ostatak šećera, začina, sjeckane bademe i ocijeđene grožđice. Dodajte dignuti kvasac i umijesite tijesto. Kada tijesto uzraste, podijelite ga na četiri-pet okruglih kruščića i posložite u namašćeni lim za pečenje. Pecite ih na 150-180 °C, ovisno o temperaturi, 40-60 min. Pečene lumblije prije nego se potpuno ohlade premažite varenikom, prošekom, lozovačom ili rumom i pospite šećerom.

Nije naodmet

Lumbliju preporučujemo poslužiti kad odstoji najmanje dan. Podsjećamo da se lumblija tradicionalno pekla s maslinovim uljem. Za one koji se još nisu susreli s izrazom varenik, podsjećamo kako je to sirup od mošta nekoga od sjajnih korčulanskih vina, koji se nekoliko sati lagano kuha da ne zakipi kako bi se reducirao u taman, slatki sirup naročitoga okusa. Tijekom cijele zime Korčulanke su ga nekad dodavale u kolače, meso i druga jela. Iu lumbliju, dakako, za koju tvrde da mu ima zahvaliti svoju tamnu boju i osobit okus. Ako nemate varenika, možete ga zamijeniti razvodnjenim medom. Recepture možete usporediti s onima na Coolinarici te na Gurmanoteci.