Čitanka, Događaji 22. kolovoz 2023.

Lica gladi iz povijesti i s ulice na izložbu, a s izložbe u knjigu

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Taman se tražila najskuplja kugla sladoleda po Jadranu, tko nema ne za ljetovanje nego ni od prvoga do prvoga, o dugom štrajku potplaćenoga pomoćnoga osoblja u sudstvu, a uz trodnevno izvanredno zasjedanje Sabora Jasna A. Petrović objavila je odličan post ilustriran crnom karikaturom: gladni crni gol i bos čovjek žlicom hrani pretiloga uodijeljenoga s prestrašnim potpisom: Nije glad u svijetu zato što ne možemo nahraniti siromašne, već zato što ne možemo nahraniti bogate. I onda je izložba Lica gladi, pošto je otvorena u rujnu prošle godine i bila i produžavana do ljeta, iz zagrebačkoga Etnološkoga muzeja preseljena u Muzejsko-galerijski prostor Sveta srca Arheološkoga muzeja Istre. Već sam pisala o njoj žaleći što je objavljen samo letak a ne i poveći katalog, ali su to priređivači Etnografski muzej i Institut za etnologiju i folkloristiku nadomjestili odličnom knjigom velikoga formata na više od stotinu stranica Lica gladi/ Sit gladnom ne vjeruje.

Na predstavljanju knjige u ožujku Zagrebu jedna od recenzentica Maja Žebčević Matić čestitala je  kolegicama Tanji Kocković Zaborski i Melaniji Belaj:

…na hrabrosti i upornosti, jednako tako objema ustanovama koje stoje iza ovog projekta i Etnografskom muzeju u Zagrebu i  Institutu za etnologiju i folkloristiku na otvorenosti za ovakve teme koje u doba kad se muzeji silno žele programima svidjeti svojoj publici, spadaju u kategoriju bolje da o tome ne pričamo, te naravno čitavom sjajnom timu suradnika koji su u ovom slučaju doista dragocjena dodana vrijednost i snaga i izložbe i kataloga.

Iskusna požeška muzealka Žepčević Matić, koja se i sama bavi hranom i glađu, objasnila je:

Nije jednostavno, štoviše muzeološki je vrlo nezahvalno temu gladi, koja je sama po sebi izaziva genetski usađene osjećaje nelagode, danas u svijetu konzumerizma, svedostupnosti, ali i zatvaranja očiju pred manifestacijama fenomena gladi muzeološki je interpretirati. I onda sve to još uobličiti u katalogu kojemu je zadaća ne samo dokumentirati sve aspekte teme obrađene na izložbi, nego izložbi produžiti život.

Mislim da su autorice u tome i uspjele.

Lijepo je vidjeti da je ovaj projekt potakao cijeli niz isprepletenih, a opet sjajno artikuliranih i vrlo vješto moderiranih aktivnosti, aktualnih promišljanja, etnološko antropoloških istraživanja, suradnji, radionica, skupova s čitavim nizom suradnika koji na jedinstven način prožimaju i nadopunjavaju sve aspekte teme gladi i doista nam ne daju ni na trenutak da zatvaramo oči, štoviše, tjeraju posjetitelja na razmišljanje i akciju.  Dakle i izložba i katalog su vrlo, vrlo afirmativni, progovarajući.

Sami naslovi, posebno u prvom dijelu Borba protiv gladi: Dobrotvorni rad, Humanitarna pomoć, Skrb za djecu, Prehranjivanje djece Dalmacije, Like, Istre, BiH i Slovenije, Pučke kuhinje, Kruhovi gladi, Pobjednički vrtovi, Bugarski vrtlari i urbani vrtovi u Zagrebu, Domaća zimnica, Potres i pandemija, Rituali i običaji kojima na simboličan način zatiremo praiskonski strah od gladi obećavaju nam dobru stručnu zabavu. A tako je i nastavku u cjelinama Glad kao političko sredstvo, te Glad i tijelo.

Možda će netko prigovoriti autoricama da je premalo terenski obrađenih primjera gladi u prošlosti Hrvatske od Dalmacije do Slavonije, ali one su taj dio vrlo mudro prepustile internacionalnom skupu etnologa na 16. hrvatsko slovenskim paralelama pod nazivom „Hrana i piće u kriznim vremenima – prakse proizvodnje, distribucije i konzumacije“ čiji zbornik kao nadopunu ovog kataloga nestrpljivo iščekujemo.

Dodajem da i sa spomenutoga internacionalnog skupu etnologa na 16. hrvatsko slovenskim paralelama pod nazivom „Hrana i piće u kriznim vremenima – prakse proizvodnje, distribucije i konzumacije“ uskoro očekujemo zbornik.

Čestitke znanosti što ukazuje vrlo nadahnuto i temeljito na teme koje dolaze, vražaju nam se nažalost na velika vrata, sad su već i došle, pa mjerodavnima, statističarima, političarima, a bogme i kolegama novinarima preporučujem da se usredotoče na knjigu. Kako onima koji se bave bahatlucima u stilovima restoranima (lifestyle!) i cijenama tobože za turiste, što za Slavoniju znači oluja koja je umalo cijelu ostavi bez struje da škrinjama punim pospremljena mesa, što znači ubijanje cijelih farmi kokoši nesilica zbog salmonele i ubijanje svinja zbog afričke kuge. Kulena će biti, jer se ionako sirovina konfekcionirana za to uvelike uvozi i iz Austrije, a bit će i čvaraka jer se slanina za njih uvozi iz Danske!

Trebamo li se veseliti ili brinuti što je glad zaraza koja se širi ne samo Hrvatskom nego i Unijom. Prema Eurostatu, kako je objavljeno sredinom srpnja 2023., više od 260.000 ljudi ili svaki dvanaesti stanovnik EU (koliko je to obitelji?) nije imalo pošten obrok (komadić mesa, ribe ili svaki drugi dan vegetarijanski nadomjestak), odricali se, a svaki peti Rumunj i Bugarin otkidao od usta, najmanje gladnih 1-2 posto Irska i Skandinavske zemlje. Izračunaše i da u Hrvatskoj 6,9 posto stanovnika nije imalo pravi obrok, godinu prije 5,6, te da s inflacijom i poskupljenjima raste broj onih koji su u riziku od siromaštva, gladi. Sa 18 na 23 posto ili 900.000, dosad je u nas najviše siromašnih, 28 posto, u panonskoj Hrvatskoj (umirovljenici, nezaposleni, samohrani roditelji…). Bilo je to prije svih crnih podataka te o tome kako smo sve manje, a suprotno smo voljeli isticati, samodostatni u proizvodnji.

Sjajan fotić Nikola Šolić dopustio mi je da s njegova Facebooka prenesem ubojite i upozoravajuće fotografije koje je snimio na zagrebačkom Svetom Duhu u redu za besplatni obrok u franjevačkoj pučkoj kuhinji: ne znaš da li je gore kad vidiš ljude kako stoje s posuđem i torbama ili kad torbe nanizane stoje same.

Ne upuštamo li se u recentne, sve crnje podatke iz svakodnevice od toga da prema Svjetskom programu hrane, koji do 2030. cilja stati na kraj gladi i svim oblicima pothranjenosti, 828 milijuna ljudi svake večeri liježe gladno. Do zaustavljenih brodova s ukrajinskim žitom za Afriku. Do rasta inflacije, rasta zdravstvene neispravnosti jeftinijega uvoznog voća i sličnih podataka – ne mislimo da ono što ne znamo ne može ni boljeti. Ali, zagledajmo se u neprestano nova lica gladi! Možda je prekasno da sad, osim s ironijom na optimizam pamćenja, razmišljamo poput Talijana da je Glad je najbolji prilog hrani. Ili se prisjećamo razgovora u skandinavskom TV krimiću o Sommersdahlovim ubojstvima – Ako kuhaš za bogate, osiromašit ćeš; ako kuhaš za siromašne, obogatit ćeš se. Neki se samo već prešaltavaju na novi, unosniji biznis u sektoru hrane, ali nažalost to nisu izložbe koje nam širom otvaraju ne samo usta nego i oči poput Lica gladi.

Objavljeno 22. kolovoza 2023.