Gastroizlet 24. lipanj 2016.

Lege i Legice pozivaju na svoju suvenirsku Osječku knedlu

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

Lijepi vikend u svako godišnje doba možete provesti u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, kamo je proteklog vikenda 18. I 19. lipnja 2016. na jedno od svojih studijskih putovanja krenuo i naš Zbor turističkih novinara Hrvatskoga novinarskog društva. I to ne od po općem mišljenju najpoznatijih nego od nedavno otkrivenih, novih mjesta i tema. Provjerite različite osječke pakete.

Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Osijeku, a prvi put sigurno sam bila ondje na dan proglašenja neovisnosti Hrvatske i to na nekom poljoprivrednom znanstvenom skupu prije Domovinskoga rata. Još i sad se sjećam takvog Osijeka. Kolega Zdravko Cesar prisjeća se kako je zadnji put u Gradu na Dravi bio za vrijeme rata kad je na zgražanje recepcionera hotela Osijek tražio sobu s pogledom na rijeku. A, govori, sve su bile izrokane…

Nekad 60 vodenica na Dravi danas jedna ploveća drvena replika

Danas se krasno obnovljen, čuveni hotel još i proširuje, a mi smo odsjeli u Centralu, na samome središnjm gradskom trgu kraj katedrale, kako bismo lako i pješice tramvajem starijim od našega zagrebačkoga obišli i Gornji i Donji grad i Tvrđu i šetnicu uz Osječanima omiljenu rijeku, sve do, baš na Dravi, u ožujku 2016. i službeno otvorenoga novoga drvenoga katamarana, svega od hrasta i bora sagrađenog mlina-vodenice na rijeci Dravi, s pogledom na slavni ZOO i na kompu, osječku skelu.

Vodenica, visoki domet i ovdašnjega zanatstva – gdje li su vremena kad obrtnik nisi mogao biti izvan ceha!? – replika je sagrađena zahvaljujući EU projektu Hrvatska – Mađarska i trebala bi postati dio zamišljene buduće vodeničarske rute po takvim drvenim vodenicama po cijeloj Hrvatskoj od Međimurja do Iloka.

Nekad je na Dravi bilo i 60 vodenica, podsjetila je Kornelija Mlinarević, pročelnica Upravnog odjela za programe i projekte EU i gospodarstvo Grada Osijeka, govoreći o toj zanimljivoj investiciji i međunarodnoj i lokalnoj, koja je nastajala nekoliko godina i narasla i na 200.000 eura, a uza sve drugo nastoji održati i sjećanje na Osijek i kao grad prehrambene industrije. Nažalost, kako je na neobičnome pontonu za pedesetak ljudi sve drveno, ne mogu se tu peći klasične slavonske mirisne ljepote, od peciva do kruha i kolača.

S prekooceanskih brodova na riječni katamaran ukotvljen na Dravi

Vjerujte, kad se njezino vodeno kolo počne okretati i kad vedar kao dan mlinar David, Stanislav Davidović, Slavonac i stolar s iskustvom plovidbe na prekooceanskim brodovima počne pričati o njoj, a pogotovo kao zamiriše tek samljeveno brašno, pomislite kako bi i samo zbog toga romantičnoga dravskog prizora vrijedilo potegnuti 300-400 kilometara u umilni, šarmantni lijepi panonski grad danas sa oko 100.000, a administrativno s okolicom i 120.000 stanovnika, prekrasne secesijske arhitekture i sa čak 17 parkova. Tu su uljuđene gradske šume počele nicati još 1750. godine. U lipnju, dakako, mirišu lipe, a priroda se urbano pripitomljena neprestano čudesno mijenja, pa nije čudo da je 2012. grad ovjenčan i brončanim Cvijetom Europe.

Lege se hvale kako u samome središtu grada imaju čak tri rodina gnijezda, hoteći svjedočiti o čistoći zraka. Možda i vas, kao što je mene, oduševi sleng, žargon Lega i Legica, Osječana i Osječanki koji su nametnuli i istoimeni brend, pa otežući, kako nas je uputio vodič Mislav Pavošević, aktualni nogač nazovu nogoš, Štrossmayerovu ulicu Štrosikom, plažu nazvanu po onoj brazilskoj, ove godine olimpijskoj Copacabani Kopikom, a sladoled – slamboš.

Osječko kao brand i simbol na izložbi

Dio osječkih osobitosti možete upoznati i na recentnoj, izuzetno zanimljivoj izložbi u Muzeju Slavonije o povijesti grada nazvanu jednostavno Osječko – mi smo, dakako, odmah pomislili na istoimeno pivo, najstarije hrvatsko, ali ne odnosi se to samo na taj brand – kojom nas je maestralno proveo kustos Mladen Radić. Dakako da su Zbor turističkih novinara Hrvatskoga novinarskog društva pojačan kolegama ili okolnih zemalja od Slovačke i Srbije do Slovenije, gostoljubivo pozdravili predstavnici turističkih zajednica gradske i županijske te predstavnici Grada Osijeka i Županije Osječko-baranjske, a kolegica Vesna Latinović baš se potrudila da nam uz pomoć ljudi iz lokalnog turizma ponovno i s ljubavlju otkrije dojmljive stvari svoga grada i okolice.

Svatko od nas je u izlošcima mogao pronaći nešto prema čemu je sentimentalan, a da nije ni pomislio koliko ga baš to vezuje uz grad na Dravi, od rimske Murse, Essega do modernoga grada, koji je osječki duhovito pripravan da svoju povijest predstavi i uživo kroz igru budućih osječkih glumaca o, uza sve drugo, i plaćanju bećarine. U Tvrđi, na Trgu sv. Trojstva odnosno Paradenplatzu, Vinskom placu ili kako se sve nije zvao u davna vremena.

Mene se osobito dojmilo podsjećanje na takoreći do nedavno ugledne tvornice koje su danas doslovce povijest poput Ivo Marinković Mobilia, čiji namještaj Europa 2000, rađen za amerike vojne baze, sjajan i izdržljiv, imam u radnoj sobi i dobro se nosi čak i s mojom bibliotekom. Zastadosmo i uz kožne jakne Slavonije, također nam još aktualne u ormaru. Sjećate li se Plavoga radiona kad je bio još crven? Izložen je i omot ploče Kiće Slabinca, kojega sam upoznala kad je tek pobjeđivao s Plavušom, a ja kao klinka čitala pjesme u slavnoj radijskoj misiji Subotom uvečer? Što li smo se pekmezili nad keksima Kandita Osijek ili Karoline!?

Petkom u 11 crkve zvone kao u podne, a Osječanke kuhaju okruglice

Dakako da smo raspredali i o slavnim restoranima, ugostiteljima i tamburašima, baštinskim jelima, a dođete li u Osijek, svakako otiđite u slastičarnicu Slasta na Trgu slobode, koja nudi Osječku knedlu, suvenirsku slasticu s pričom boljom od bilo koje okruglice sa šljivama. Godine 1526. u vihoru ratova Osijek je postao dijelom Osmanlijskoga carstva, a na veliku sreću Osječana 29. rujna 1687. u 11 sati i zadnji je osmanlijski vojnik napustio grad. Osječani taj datum i sat dugoočekivane slobode usadiše duboko u sjećanje.

Početkom 18. stoljeća, kad je Osijek bio već multietnički grad, sagradiše prve crkve u Osijeku, koje su u spomen na taj događaj, da se nikada ne zaboravi, počele zvoniti svakog petka u 11 sati kao da je podne. Nije se zaboravilo, crkve tako zvone i danas, tumače. Praktične Osječanke dvadesetih su godina 20. stoljeća shvatile da je petak nemrsni dan i upravo to vrijeme kad im sve crkve tako kažu, Mehlspeisen Glock, sat za zakuhavanje tjestenine, kako bi objed kad zazvoni u podne bio na stolu. Složeni esekerski izraz vremenom promijeniše u Knedl sat prema omiljenom tjestenom jelu.

Osječka knedla i drugi još neiskorišteni potencijali

Osječka gradska turistička zajednica širi, tvrde povijesno utemeljenu priču, ali i jelo i to knedlu kakvu je zamislio Ivan Kelava, profesor kuharstva na Ugostiteljsko-turističkoj školi u Osijeku, dodavši joj još više Slavonije: maka, oraha… Zamisao je da je, kao što su je nekad nudile domaćice, sada turistima nude slastičarsnice poput Slaste koja je nudi svakog petka u 11, uz zvonjavu osječkih crkvi. Priča mi se, što mogu, svidjela više od same okruglice. Nisam sigurna ni koliko će se knedla uhvatiti i zapravo bih uz brojne događaje sugerirala i dodatni događaj – otvoreno natjecanje u pripremi Osječke knedle u kojoj bi se natjecatelji i natjecateljice nadmetali i vlastitim recepturama i pripremom okruglica od krumpirova, tankog tijesta, nadjevenim šljivom bistricom, marelicem, pa uvaljanom, kao nekad, u popržene mrvice, šećer ili, kako više volim, samo u otopljeni maslac.

A kakve bi tobože posne okruglice mogli osmisliti danas!? Aktualna, neka ne zamjere, pogotovo prema modernim nutricionističkim trendovima, presaturirana je namirnicama, ma bile i slavonske. Usput, turisti bi doma mogli ponijeti za svoje osječke knedle i brašno mljeveno u vodenici, šljive bistrice, pekmez i rakiju od šljiva bistrica, zatim suhe šljive u šokoladi ili kakav drugi suvenir, možda i gotove slavonske kolače, kako gostoljubivo nude u Vinariji i prodavaonici suvenira Čočić kod Zrinjevca, nazdravljajući i svojim vinima odnjegovanim u baranjskom Zmajevcu.

Objavljeno 24. lipnja 2016.

Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/i-slavonija-kao-jedan-od-okusa-hrvatske-poletjela-u-zrakoplovima-croatia-airlinesa-8773

http://oblizeki.com/kulen-na-stolu-s-mekom-slavonskom-sljivovicom-slavonskom-grasevinom-dalmatinskim-ili-baranjskim-crnim-1009

http://oblizeki.com/domaci-slavonski-kulin-galovic-eu-nazdravio-slovenskim-peninama-11220

http://oblizeki.com/kulen-na-stolu-s-mekom-slavonskom-sljivovicom-slavonskom-grasevinom-dalmatinskim-ili-baranjskim-crnim-1009/gallo-5