Razgovori oko stola 6. travanj 2013.

Kuhani kulen? I kad je kulin Galović, šteta ga je kuhati. Pogotovo tada!

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

Tomislav Galović, jedan od najpoznatijih i najuspješnijih naših kulenara, ima krasan običaj da svoje prijatelje – i poslovne i privatne – i prijatelje svojih slavonskih specijaliteta od kulena, kulenove seke, kobasice, čvaraka, zlatne svoje slanine, pozove u dvorište Vlaške 78, da ispred njegove prodavaonice tih specijaliteta kušaju potkraj siječnja svježe, tu cvrte čvarke, zatim pogačice od čvaraka, ili, kao u subotu 6. travnja 2013., u vrijeme kad svi obično idu s placa, otkrije kako se priprema uskrsno kuhano kulenje.

I nama, kojima je zločin kuhati još nedovoljno osušene i zrele kulenove, lijepo se podružiti i nazdraviti. Ponajprije da se uspoznamo kako Slavonci za uskrsni objed odnosno za svetenje kuhaju šunku, kobasice, slaninu i kulenje.

Kuhani kulin? Neusporediv sa zrelim, lijepo osušenim kulenom. Meni se čini da mu sav okus izađe odnosno otkuha se u vodu, koja je sva masna od masnoće i crvena od paprike. Kuhani se kulin reže na deblje, nekoliko milimetara, obično 4-5 mm.

Navrate tu mnoga i javnosti poznata lica, od gastronomskih, gastronovinarskih, političarskih, glumačkih do sportskih. To je zanimljiv i originalan PR, ali i degustacija kakvo je godište. Obično se i oni koji još nisu zaljube u poslastice veleposlanika slavonskih specijaliteta u metropoli. Analizira se kakvo je godište za njih, a usput se, dakako, i kupuje.

Upornošću do buduće monografije, nekad

Nisam, primjerice, mogla odoljeti da se ne ponovno, za neku buduću monografija o kulenu/kulinu nekad, ovjekovječim s braćom Galović, Tomislavom i Marijanom, nad velikom, jednom u nizu rajngli kulenova, koji se zbog veličine kuhaju i po dva sata.

Kako gosti pristižu, tako neprestano miriše cijelo dvorište. Nazdravljamo domaćinu.

Moj omiljeni, majstorski fotić Slavonac Mišo Lišanin, danas fotoreporter Agencije Xinhua News, uz asistenciju kolege novinara Jutarnjega lista Zlatka Šimića, također Slavonca, za svoju kinesku publiku snimao je redom slavonske specijalitete, koje je degustirala sjajna dama šefica zagrebačkoga dopisništva gospođa Xue Qun. Oduševljena je, kaže, odličnom, hrvatskom kuhinjom.

Kinesko tržište? A još nezaštićen!

Dok je Mišo snimao a mi novinari naklapali o sramoti s prošekom, kroz glavu mi je prolazilo: joj kad bi se Kinezi zainteresirali za kulin, joj tržišta, joj… Pa nemamo ni toliko svinja, pa uvozimo ih za pršut, kobasice… A još ni poslije više od desetljeća kako je kao prvi u nas slavonski domaći kulen/kulin postao proizvod sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom nije preveden u novu zaštitu, zaštićen po propisima EU. Sramota! Pogotovo jer na degustaciji ima i mjerodavnih odnosno onih koji su na mjerodavnim državnim mjestima. Kad smo ono Tomica i ja na naslovnici Večernjakova Vrta pisali javno pismo tadašnjem ministru poljoprivrede moleći državu da zaštiti niše odnosno imena naših izvornih, ponajprije slavonskih mesnih proizvoda? Prije nego ih netko prisvoji i zaštiti. Koliko se otada “posada” na vrhu smijenilo, koliko je…?

Tomislav Galović, s kojim sam s dr. sc. Krstom Benčevićem i radila na toj zaštiti,  inače i prvi čovjek Origina za naše područje, a to je upravo organizacija koja okuplja najbolje i najpoznatije proizvode cijeloga svijeta sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom. Dobro da nas Tomica okupi na svojim «degustacijama» i «čašicama razgovora» da se bar dosita nemoćni izjadamo.

Objavljeno 6. travnja 2013.

Na Oblizekima predlažem i srodne teme:

 

http://oblizeki.com/zupanjski-uskrsni-frustuk-9192

http://oblizeki.com/slavonski-cvarci-galovic-zagreb-116

http://oblizeki.com/recept-pogacice-sa-cvarcima-132