Gastroizlet 30. rujan 2016.

Kuća Šenoa u Mallinovoj 27 – zagrebačka priča o četiri naraštaja izuzetne obitelji

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

Upišete li u tražilicu Kuća Šenoa, ne jamčim vam da vam se neće ukazati Kugina kuća Augusta Šenoe, bilo kao Augustov roman bilo kao recentni lokalni turistički obilazak. No, ne dajte se zbuniti, ovo je priča o kući u Mallinovoj 27 u Zagrebu, zaštićenoj građevini, koja se kao muzej i službeno otvara 14. listopada 2016. da bi čuvala uspomene ne samo na najzagrebačkijega pisca nego i na slatku povijest Zagreba te na četiri naraštaja Šenoa u Zagrebu. I da bi mnogim događajima tijekom godine živjela sa Zagrepčanima.

Kuša Šenoa s koljena na koljeno

No, već je sada možete razgledati prema dogovoru s gospođom Jasminom Reis (mob. 091 7555 388, e-mail jasmina.reis@gmail.com ). Ona je voditeljica Kuće Šenoa, a njezin sin Ivan Reis vodi Udrugu Svi naši Šenoe, dok drugi sin Marko Reis radi u Africi kako bi, uz obitelj, mogao financirati svoje naslijeđe. Jasmina je, naime, kći iz prvoga braka gospođe Marije Šenoa (rođ. Galović, 27. studenoga 1931. – 22. rujna 2011.), druge supruge Zdenka Šenoe (22. veljače 1918. – 30. kolovoza 2005.), posljednjega Šenoe, Augustova unuka. Marija i Zdenko Šenoa vjenčali su se u Osijeku, 14. listopada 1978. U braku su bili 27 godina, a godinama su zajedno radili na obimnoj i vrijednoj dokumentaciji i ostavštini članova obitelji Šenoa sa željom da osnuju Kuću Šenoa u obiteljskom vlasništvu, o čemu svjedoče pisma i bilješke. Oni nisu uspjeli, ali njihovi nastavljači jesu.

S velikom pomnjom tu se čuva sve, od Johannesovih molitvenika, Augustovih crteža iz djetinjstva do njegova stolca i cilindara, rebus-pisama koje je stric Branko iz Beograda 1924./25. pisao nećaku Zdenku koji je tek učio pisati, njegove dječje robice i igračaka te slika na kojima su ili dnevnika koji je pisao od svoje sedme do 54. godine, priča iz predaje, darka s prvoga susreta Augusta i njegove supruge Slave, plemenitašice mnogo mlađe od njega, pelerine, fotografija, slike, monokl, štap, knjige, časopisi… Nekih od 2500 do 3000 jedinica čeka stručnu obradu kustosa.

Alois, slastičar na Kaptolu

Zagrebačka priča Šenoinih, zapravo od Schöynocha preko Schönoe do Šenoa, počinje, dakako, s Aloisom, Alojzom, Vjekoslavom, sladopekom, slastičarom na Kaptolu, koji je onamo stigao iz Trnave kao 24-godišnji mladić 1829. na poziv tada novoimenovanoga biskupa Aleksandra Alagovića. Nastavlja se s Augustom  (Zagreb, 14. studenoga 1838. – Zagreb, 13, prosinca 1881.), pa književnikom i geografom Milanom i slikarom Brankom te na kraju Zdenkom. Svaki ima svoju priču, ne računajući manje poznate članove i ogranke obitelji.

Isto će tako svaki posjetitelj imati svoj dosluh o nekome od Šenoinih u Zagrebu. Neki će odmah desno do ulaza u kuću promotriti biblioteku Milanovu, knjige koje je pisao i čitao. Drugi će uživati u popodnevnom miru dnevne sobe, salona, s erkerom, a treći će se u idućoj od pet soba posvetiti izložcima vezanim uz Augusta, koji, kao i neki drugi članovi obitelji, nikad nije živio u toj kući, jer je sagrađena tek 1929. godine – on je umro pedeset godina ranije! – a zanimljivo je da je grunt odnosno vinograd u Mallinovoj kupio Zdenkov otac Milan 1910. oženivši se Verom Vencajz. Kao dječak sa sestrom Dragom igrao se na tome brijegu, gdje su tada bili gradski voćnjaci, dok su roditelji posjećivali Josipa Eugena Tomića.

A još prije toga, pripovijeda gospođa jasmina, gimnazijalac August tuda je išao pješice s Gornjeg grada u Gajev ljetnikovac na mjestu današnje mrtvačnice na Mirogoju. Zapisao je u Zagrebuljama kako je volio s drvenog balkona Gajeva ljetnikovca gledati na Gornji grad. Zapravo je gledao baš preko vinograda i voćnjaka na brojegu na kojem je sada Kuća Šenoa. Zbog svega toga Milan je odlučio sagraditi dom baš u Mallinovoj. Kada je grad u drugoj polovici 20-tih godina ovdje dozvolio gradnju, Milan Šenoa digao je kredit i sagradili su kuću u Mallinovoj u vrlo kratkom vremenu, ali su kredit otplaćivali još neko vrijeme nakon završetka II. svjetskog rata. Do tada su živjeli u iznajmljenom stanu u zgradi Matice hrvatske. S njima je živjela i gospođa Slava, Augustova udovica, koja je Augusta nadživjela čak 64 godine!

Detalji čine važnu obitelj

Neki će se prepustiti izuzetno zanimljivim detaljima sobe i u naše vrijeme, ponajviše zahvaljujući tv-kvizovima, poznatoga sveznadara, prave enciklopedije Zdenka. Još kao gimnazijalcu za rođendan mu ju je 1934. oslikao stric Branko, a danas je preuređena u slikarov atelje tek s dijelom od 300 (!) sačuvanih njegovih slika, stolcem koji je dovukao iz kavane iz Dubrovnika, štafelajem, paletama, bojama…

Nekoga će zanimati, primjerice Brankova supruga, također slikarica Nasta Rojc, čije je prisustvo tek naznačeno. Netko će zacijelo htjeti doznati više o partituri opere Nikola Šubić Zrinski koju Ivan pl. Zajc vlastoručno posvećuje gospođi Dragici, a nekoga će zanimati kako je Slava, postavši udovica s jedva 30 godina, bez prihoda, uspjela podići djecu. Više od svega što vidite mogu vas kroz povijest kao svojevrsna poveznica voditi i zanimljiva sjećanja i obiteljske priče gospođe Jasmine. Meni su ona bila također odlično nadahnuće za vlastita sjećanja, poveznice s obitelji Šenoa.

Knjiga Biskupski sladopek

Prvo je, ne računajući lektirnoga Šenou, Magdin paprenjak, kolač koji sam nadahuta Zlatarovim zlatom i Šenoom oživjela u svojem prvom romanu Lift ili politička melodrama iz 1993. Promovirali smo ga u Klovićevim dvorima uz izložbu fotografija kroničara Zagreba Pavla Cajzeka.

No, u Klovićevim dvorima u prosincu 2015. u predbožićnom predavanju o zagrebačkim adventskim slasticama nisam nikako mogla zaobići ni Aloisa Schönou, slastičara na Kaptolu, pa sam rado citirala Biskupski sladopek, knjigu koju su 1993. u čast slavnoga pretka pripremili Marija i Zdenko Šenoa, a s Ivankom Biluš imala sam čast biti recenzenticom i predstavljačicom knjige.

Preko 662 sačuvana recepta do slatke povijesti Zagreba

Jedinstvena zagrebačka slatka kronologija osim 662 recepata prevedenih sa 159 požutjelih stranica staroga njemačkoga i nerijetko zbunjujućega pravopisa, pretočenih u kuharicu iz koje se može i kuhati otkriva i povijesni razvitak uglednoga zagrebačkog slastičarstva, zahvaljujući uvodu Pavla Cindrića donosi i nenadmašnu kronologiju Zagreb na slatkom tanjuru. Citira, na primjer, zagrebačkoga isusovca Jurja Habdelića koji u knjižici Prvi oca našeg Adama grijeh još iz 1674. opisuje ljudsku slabost prema nezasitnu želucu i danas ponovno vrlo aktualno:

“Postoje lakomci koji isključivo radi prestiža rasipaju svoj imutak samo zato da bi drugi na njihovu stolu vidjeli rijetke i teško pronalažljive đakonije, koje oni sami možda nikad neće uživati. Zbog toga njihova posluga i dobavljači moraju poderati noge dok ne dobave sve ono čega nema u drugih: A najveći kuharski majstori moraju se dobro oznojiti da to sve pripreme za goste. Treba zaista velikog umijeća i truda da se spremi kako valja sva ta divljač, raznovrsne ribe, venecijanske slastice, talijansko i španjolsko vino, južno voće, živad i svi prilozi koji tome pripadaju. Tu se sada više goste oči nego želudac.”

Ananas na kaptolskom stolu

Budući da Habdelić spominje “venecijanske slastice”, očito su u njegovo doba glavni “sokači”, tj. kuhari, bili Talijani. Tek dolaskom na vlast Marije Terezije i njena sina Josipa II., Zagreb sve više poprima njemački “štih”, pa se tako postupno ustoličuje i njemačka odnosno bečka kuhinja koja u Agramu dočekuje i Aloisa Schöneu. Nije čudo što Habdelić spominje južno voće, kad se i na kaptolskome stolu, vidi se i iz receptura biskupskoga slastičara, moglo naći i ananasa, a kao primjerice na kontinentalnim stolovima Zrinskih u stoljećima prije, i različite morske ribe itd.

Većinu zagrebačkog pučanstva u Aloisovo vrijeme čine građani ili purgeri u četiri skupine: slavenska ili hrvatska, ugarska i njemačku te talijanska, bilo je i nešto židova. Tek 1862. osnivaju Ceh ugostiteljski (pivničari, kavanari, hlebopeki, slastičari…), iako su prve kavane otvorene i stoljeće prije.

Kada na Kaptolu stoluje slastičar Alois Schönoa, u Zagrebu se otvara  prva kavana Jakoba Leibnera sa slasticama i sladoledom, a nastaje i prvi turistički plan Zagreba. Prva slastičarnica nudi zašećereno ili pekmezom punjeno sitno pecivo, jednostavne kolačiće (medenjaci), vjerojatno i tradicionalne zagrebačke paprenjake, a na jelovniku su i pokladnice, uštipci, pite od jabuka, palačinke te ljeti sladoled.

S Kaptola u vlastitu slastičarnicu u Dugoj ulici 9

Godine 1848. u vrlo ograničenu slastičarsku ponudu spušta se s Kaptola i sladopek Alois Vjekoslav Schönoa, 44-godišnji udovac s više djece, otac tada pučkoškolca i budućeg pjesnika Zagreba Augusta Šenoe. Nastavlja očev budipeštanski hljebopekarski obrt u Dugoj ulici 9 svakojakim slasticama, ali je ubrzo prepušta Friedrichu Katzu zajedno s visokim standardima koje je postavio.

Vjekoslav Šenoa začetnik je modernoga zagrebačkog slastičarstva i jedan od utemeljitelja poznate zagrebačke škole pripremanja slastica, koja je odnjegovala “legende” stastičarstva u Zagrebu, čija su imena danas, nažalost, već iščeznula Među ostalima, bili su to Šolc, Rukavina, Žerjav, Kostinčer, Kovačić, Horak, Grahor, Kovilić, Jakšić, Lazić i dr.

Tako govori knjiga. Nisam mogla ne spomenuti zagrebačke sladopeke u najnovije vrijeme: Vincek (više slastičarnica u gradu), Šime Petrović Princes u Gajevoj (2. generacija Silvana Teslić i 3. generacija njezina kći Ela Teslić) te Šime u Petrinjskoj (Martina Petrović Malešević), Lazić, (Jaroslav) Horak, (Ivan) Jakšić (dvije kćeri), Marković u Ilici kod Britanca (sadašnji vlasnik Gadaf Ali), Šeničnjak u Trakošćanskoj, M & M u Rudešu i sl.

Muškatla Vukovarka gospođe Marije još cvate

Gospođa Marija kao Slavonka napisala mi je za Domovinskoga rata nekoliko članaka za Vrt, tadašnji prilog Večernjega ista četvrtkom, koji sam uređivala. Upečatljiv mi je bio jedan o muškatli Vukovarki, kako ju je nazvla, jer je pelcer dobila od jedne Vukovarke, koja je bježeći iz svoga doma ponijela i omiljenu lončanicu. Njezini pelceri i danas cvatu ružičasto na prozoru sobe jasminina sina Marka. Poslala mi je i u spomen Vukovara i posebne recepte. Morala bih potražiti koje.

Isto tako mi je, kada nas se gospodin Zdenko napustio, darivala dvije velike kutije njegovih novinskih izrezaka i knjižica s receptima. Bili su toliko stari da takve zaista nisam imala. Primjerice edukativne knjižice koje su promovirale način kuhanja s uljem, margarinom…

Brunch kod Šenoinih

Našla sam, uz drugo, i u bilješakama u svome računalo – sva sreća da se pamćenje prenose s jednoga stroja na drugi! – za posebno novinsko kuharsko izdanje, ako se ne varam iz 2008., tekst o tome kako iskoristiti višak bjelanjaka ljupku pričicu, sjećanje na zanimljivost sa stola Šenoinih, bruncha kod Šenoinih, kako sam zapisala, kada je nas nekoliko novinarski bilo pozvano da se osladi, ali, nažalost, nikako ne mogu pronaći fotografije i jednoga i drugoga, iako sam sigurna da negdje postoje:

I baisser kora za rahle čokoladne torte ili voćne, kakve maštovito kreira Marija Šenoa iz obitelji koja baštini ne samo lektirnoga zagrebačkoga književnika Augusta i enciklopedista Zdenka nego i Vjekoslava, kaptolskoga sladopeka. U zdjelu jednostavno natrga kore – priznaje da su je na kreaciju ponukale upravo beze kore koje su bile toliko zdrobljene da ih nije mogla ugraditi u pravu tortu – pa naizmjence pomiješa s crvenim bobičastim voćem, najradije s ribizom i ostavi da se u hladnjaku jednostavno sve opusti i prožme. Poslužuje se u zdjelice ili na tanjuriće vadeći žlicom. Izgled čudesan, a okus ne uspijevam ni opisati. Osobito u vrtu ili drevnoj kući Šenoinih u Malinovoj. U Šenoinu Zagrebu, dakako. Tako, dakako, možete upotrijebiti i drugo voće koje volite te osim svježega i voće iz zamrzivača.

Objavljeno 30. rujna 2016.
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://oblizeki.com/cupave-kiflice-od-oraha-gumbeki-od-oraha-13082

http://oblizeki.com/bjelance-ili-bjelanjak-sto-s-emoze-bolje-izlupati-14187

http://oblizeki.com/thai-sea-food-ili-nova-australska-kuhinja-na-nacin-chefa-dennisa-valcicha-14065

http://oblizeki.com/pavlova-primabalerina-medu-tortama-16561

http://oblizeki.com/uskrsna-torta-sreca-harisa-salcinovica-i-rozalije-kurjakovic-9310