Kotlovina s popovačkog sajma podiže šešir dobrodošlice u Moslavinu
Moslavački list 28. travnja 2025. objavio je kolumnu Moslavački Oblizeki Božice Brkan. Prenosim s veseljem:
Kad je na popovačkom pijacu mama prodala crvenu kravu Bebu, kupila mi je krmenadl, da dijete proba kotlovinu; umotali su joj ga u novinski papir i fini je saft na džepu njezina novog šuškavca ostavio tako dojmljiv flek da se ničim nikad više nije mogao izvaditi. Na jednoj staroj fotki nasmijana cijela familija pod šatrom punih usta, jer smo često u Popovaču navraćali prvih subota u mjesecu, što zbog reportaže a što zbog kotlovine.
Obilježavajući prije gotovo 20 godina 40 godina organiziranog turizma, Moslavci su visoke goste iz EU počastili VIP Moslavačkim objedom, a među pet gangova u voloderskoj Moslavačkoj kleti obitelji Šuto nisam propustila uvrstiti kotlovinu s popovačkog sajma. I danas mislim da ta shakespeareanska scena s trženjem, pogađanjem, prijevarama i ispijanjem likova zaslužuje postati nezaobilazno turističko odredište, čemu pridonosi i kotlovina. Onomad ju je majstor Marko Miklaužić onomad svečano sljubio s dojmljivom frankovkom barrique iz svoga podruma, suhom (12 % vol. alk. i 6 g/l kis.). Danas bi se za sljubljivanje našlo poizbor odličnih vina, pa i među škrletima.
Čim se s lijepim vremenom krene na otvoreno, uz roštilj i ražanj te kotliće, počinje se pristavljati u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj omiljena kotlovina. Od jednostavnoga jela sa sajmova i proščenja, koje se posluživalo samo s kruhom, lukom i narezanom rajčicom ili paprikom, osobito popularna postala je uz kleti i vikendice, sedamdesetih i osamdesetih, kao masovno jelo s izdašnim dodacima. Svojedobno sam i ja zabunom na našem rostfraj-šeširu papar zamijenila cimetom baš pred zlatnim dukatom Jožom Ivankovićem, a za jedno snimanje chef Robert Slezak osmislio mi je stolni šešir za kotlovinu!

U pripremi se majstori natječu u različitim prigodama od Jastrebarskoga i Ruda do Marije Bistrice i kojekuda, pa nije čudo da je nekima, nažalost, postala i papazjanijom u kojoj se mogu naći i kurkuma i džumbir. Nisu, zacijelo, kušali našu moslavačku kotlovinu, čiju slavu pronose primjerice Selski turizam Kezele sa začetnikom i pionirom Dragom, koji je kak dečec s mamom po pijacima i proščenjima vukao svinjče i kotlovinski šešir, koji mu je zaštitni znak – danas na njemu poslužuju i čuveni Moslavački stol!

Kotlovina (za 10 osoba): 1000 g svinjskog filea ili krmenadla, 1000 g domaćih kobasica, 1 domaće pile, 500 g luka, 1000 g svježe paprike, 1000 g svježe rajčice, 1500 g kuhanoga krumpira, 1000 g kuhanoga graha, sol, papar, crvena paprika, lovorov list, 500 g svinjske masti, 5 dl vina, 5-6 češnjeva češnjaka (kak’ ‘ko voli), 1 šaka sušenih vrganja
U šešir za kotlovinu stavite mast da se otopi pa dodajte meso narezano na manje komade i ostavite da se polako dinsta u vlastitu soku. Po potrebi podlijevajte vinom pa popaprite i posolite, dodajte lovorov list i vrganje te na komade narezanu popečenu i oguljenu papriku te oguljenu rajčicu. Ostavite 30-45 min da se lagano dinsta. Zatim kušajte pa po potrebi dodajte vina ili vode. Meso izvadite i složite uokolo šešira. U umak u sredini šešira dodajte oguljeni kuhani na četvrtine narezani krumpir i kuhani grah pa ostavite da se sve lagano kuha 10-15 min te se dobro upije, prožme i pokuha. Meso prema želji vratite i poslužite. Ako nemate poseban šešir za pripremu kotlovine, upotrijebite veliku rajnglu, tavu ili − vok. Ovo je jelo osobit događaj priprema li se u prirodi.

Nema komentara