Baština, Razgovori oko stola 19. ožujak 2023.

Kolačica napokon na drugoj radionici projekta LAG-a Moslavina Dobar tek u Moslavini!

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Da je chefica Danijela Crnjak Andri uspjela naći, kušali bismo i paštetu od u smokeru prodimljena soma, šarana na nekako, ne nužno u rašljama, ali neku slatkovodnu ribu kakvu je htjela pripremiti, da ju je imala gdje kupiti. Ni u najvećemu trgovačkom centru! Badava dolazeći iz Zagreba udivljeno na jutarnjem svjetlu gledamo zazelenjele pašnjake i procvale živice i šumarke na Lonjskom polju s kanalima i gdjegdje razlivenim vodama. Slično je, pokazat će se, i sa stadima konja i goveda. Raspitujemo se proizvodi li tko konjsku salamu, s papirima dakako. Neki nisu čuli da je i to moslavački. Pristiglo s moslavačkim Talijanima. A s popovačkog sajma konji su se izvozili u Italiju. Kao što su puževi i žabe odatle nekad vlakom živi putovali u Francusku.

No, poslije prve radionice, kušali smo juhu od tikvica s jogurtom asocijaciju na onu, ne od butternut ili kakve slične egzotične tikve nego od svinjske tikvanje. Zatim ječmenu kašu s porilukom i pilećim želucima (oduševila sve!), umak od pilećih jetrica s bijelim žgancima, pečenu patku s pofurenom kolačicom (i nepofurena je sve oduševila poput najfinijega kolača.

Zanimljiva varijanta klasičnoga sušenog i kuhanog bunceka s kiselim zeljem kao buncek-ficlek, raščehani buncek sa zeljem u pogačici, koji inače na različitim happeninzima na otvorenom nude hipsterima kao streetfood. Na kraju, slatko: domaći rezanci s makom i s pekmezom od šljiva nalik na nekadašnji šljivoš, brzi pekmez-umak od ranih šljiva… Sad se već mnogi pitaju što će se kušati na idućoj, trećoj radionici LAG-ova projekta Okusi domaće – Dobar tek u Moslavini! u Kutini.

Na drugoj, ponovno Kod Bake u Kapelici, između Kutine i Garešnice, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, sto kilometara od Zagreba, okupili su se ugostitelji i kuhari, nažalost samo neki od pozvanih, te proizvođači da bi iznijeli što od moslavačkoga imaju u ponudi, kako i gdje nabavljaju namirnice, što bi rado nudili da mogu i da imaju kome? Zasad, nažalost, osim već poznatih, pitanje je gdje se to u Moslavini stvarno dobro jede. Još manje moslavačko.

O tzv. domaćem se poprilično govorilo, pogotovo s OPG-a, kamo se dolazi prema narudžbi, obično autobus ljudi. I gdje se namirnice mogu nabavljati od drugih OPG-a i slično te nisu, odmah bi uskočili restorani, nužni računi za svaku namirnicu. Mogle su se čuti vrlo zanimljive rasprave, primjerice o tome gdje kupuju slatkovodnu ribu  ili priče gdje beru srijemuš odnosno medvjeđi luk. Maštovita chefica Danijela spremi tri 20-litarske kante i njime začinjava fritaju, žgance, umake… Zanimljivo je da su neki ponijeli i zapisane recepture iz svoje ponude, od juhe bake Roze s divljim hmeljom (Boro Golenko, Oldtimer klub Kurbla iz Garešnice) do štrudle od maka i tikvice (OPG Bistrički).

Željko Vida iz Kapelice obrazovanjem je poljoprivredni tehničar stočarstva – uzgajivač riba, a pošto su ispropadali nekadašnji brojni ribnjaci u okolici, okrenuo se pčelarstvu, osnovao OPG i u svojoj kušaonici osim proizvoda od meda nudi i drugi hranu, također s medom.

Monika Turk iz restorana Garfield, gdje se inače dobro jede osobito u vrijeme Bučijade, govorila je o potencijalima Petek Toursova objekta Marča, gdje kane nuditi tradicionalna moslavačka jela. Spominjali su se jagli, bele kobase i slično, ali osim gableca na žlicu, iznijela je iskustvo, u restoranu se ne traži ni tjestenina, nego najviše pomfrit s nečim. Potvrdili su to, razočarani pomalo, i drugi koji nude i restani krumpir (kako da napečeš pomfrita za cijeli autobus, a da bude svjež i vruć!?), zapečeni grah ili mahune. Monikin kolega Petar Zubak iz Vrbovca je, pa je spomenuo iskustvo Kaj su jeli naši stari te jela koja, nažalost, kod publike obično iz Zagreba, ne bi prošla. No, Vrbovčani su uspjeli barem zaštititi Vrbovečku peru. Vladimir Bistrički s istoimenog OPG-a u Osekovu govorio je o već 12-godišnjem iskustvu obiteljskoga imanja sa 40 mjesta za jelo (i ambicijom da otvore i restoran za svadbe sa 150 mjesta!) i 12 ležaja. Nude kotlovinu, šarana u rašljama, odojka, domaću štrudlu… Ivica Šimić s iskustvom u velikom vinodolskom hotelu govorio je o ponudi nacionalnih specijaliteta u Hrvatskom kutku, u kojem se strancima dopada primjerice šunka u kruhu, što može biti i uskrsni moslavački specijalitet. Danijel Mužina, kuhar i vlasnik Fontane u Potoku nudi variva, gulaše, sami primjerice dime meso, osobito, kaže, ide vratina.

Izuzetno zanimljivo iskustvo je Maria Juretića i njegova OPG-a koji na ekološki način, s certifikatom, na 10 ha uzgaja žitarice (ječam, pšenica, kukuruz…) starih i rijetkih sorta (kukuruz osmoretka, stodanka…), čak i sjeme, ali ga, nažalost, ne našavši kupca, često pohrani stoci (banijska šara!), govorio je i o iskustvu povezivanja proizvođača sirovina (Križevci, Čakovec…) i ugostitelja. Toga zasad, po svemu, nedostaje. Pogotovo moslavačkih u sve tri županije – Bjelovarsko-bilogorskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj. O sjajnoj motiviranosti bajkera i zaljubljenika u stara vozila, sve do starih traktora i različitih alata koje su imali priliku izložiti i u zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla, a planiraju i Noć muzeja, govorio je Boro Golenko iz Kurbla oldtimer kluba iz Garešnice. Želja za druženjem ponukala ih je da otvore i poseban prostor za kuhanje i jelo: njima dolaze oni koji vole potrošiti i imaju što, a kada oni odlaze u goste drugima, promoviraju svoj kraj i baštinu. Andrijevi su pozvali potom na branje srijemuša i prvog vikenda u lipnju one zaljubljenike u fileke i tripice na već drugi, sad i međunarodni Filekfest. Bez fileka bih, što se mene tiče, mogla, ali, kao i dobro jelo, dobra priča  je – dobra priča!

Objavljeno 19. ožujka 2023.