Oblizeki

Knjiga "Oblizeki" Otkrijte knjigu "Oblizeki"

Razgovori kompetentni 19. veljača 2012.

Književni pladnjevi spajaju nas s pričama koje čitamo i nakon nekog vremena jednostavno moramo sjesti za stol i nastaviti gozbu „drugim sredstvima“

Najprije je uređivala tri serije Disputove biblioteke Na tragu klasika, a zatim je prema njoj, u izdanju Disputa i Hrvatskoga filološkog društva, skrojila kuharicu Blagovanje na tragu klasika. Nesvakidašnja knjiga s receptima samo potvrđuje da se kuharice ponajprije – čitaju.

Irena Lukšić od onih je ljudi s kojima, kad ih i godinama niste viđali, razgovor možete nastaviti kao da ste ga prekinuli jučer. Blaga, izvana pomalo, gotovo građanski starinska, iznutra vrlo modernistička, dosjetljiva, duhovita.

Ta Dugorešanka izaziva veliko poštovanje – a zacijelo i zavist! – raznovrsnim i brojnim vrlo serioznim (objavljenim!) radovima, kojima nerijetko zbunjuje i akademce i populiste iskapajući odnekud manje poznate, a vrlo zanimljive teme i osobe te se baveći njima bilo književnički, urednički, znanstvenički ili prevoditeljski uvijek na svoj osebujan, stilski prepoznatljiv način.

Irena Lukšić moja je kolegica s faksa – na zagrebačkoj smo  Filozofiji zajedno bile na komparatistici, ona još i na rusistici a ja na polonistici, kaskajući koje godište za njom – s kojom sam, primjerice, zajednički napravila prvi veliki kulturni intervju (S Hrvojem Hitrecom, tada glavnim urednikom jedinoga humorističkog časopisa Kerempuh, o humoru u nas). Intervju dviju ambicioznih mladih intelektualki iz provincije nikad nije objavljen, ali su nam objavljivane neke druge stvari.

Irena Lukšić snima uprizorenje svog teksta stoliću, prostri se! na varaždinskom predstavljanju svoje literarne kuharice (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Irena Lukšić snima uprizorenje svog teksta Stoliću, prostri se! na varaždinskom predstavljanju svoje literarne kuharice (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Radoznala sam bila zbog susreta nakon više godina, jer je uvijek pripravna za žestoke razgovore o koječemu a pogotovo me zanimalo štošta o njezinu najnovijem uratku, knjizi Blagovati na tragu klasika, koju je izdavač zagrebački Disput predstavio u Varaždinu, hepeninški i, dakako, za stolom. Snježni Varaždin s Ireninom scenskom igrom Stoliću, prostri se! podsjetio me je na našu fakultetsku improvizaciju provinciju Livaniju pod snijegom, kralja Ubuja i Jarryja kasnih sedamdesetih.

Nikad ne bih rekla da bi Irena napisala kuharicu. Bilokakvu. Istinabog, ne bih to prije nikad rekla ni za sebe… Uglavnom, shvatljiv je a nadam se onda i oprostiv, ma blagovale mi i na tragu klasika, i naš per si. To prije što sam se nad ovom knjigom prisjetila jedne od prvih svojih kolumni Enciklopedija špeceraja baš o kuharicama, u kojoj me je veliki urednik najnakladnijih kuharica Znanja u jugoslavenska vremena Vladimir Jakolić podučio kako se i kuharice ponajprije – gledaju i čitaju. Te da mogu, eto, biti i književnošću, čak i u vremenu s čime se ne slaže a kako je izjavila u jednome od svojih intervjua, kada se pod književnošću počelo shvaćati sve što se napiše.

Autorica u varaždinskome Palatinu u društvu kolega, književnika Ludwiga Bauera i književnice i znanstvenice dr. sc. Lidija Dujić  (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Autorica u varaždinskome Palatinu u društvu kolega, književnika Ludwiga Bauera i književnice i znanstvenice dr. sc. Lidija Dujić (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Kako Ti je palo na pamet napraviti baš takvu knjigu?

Moram reći da mi nije palo nego padalo na pamet. Dugo. Naime, čitajući književna djela primijetila sam da kritika odnosno znanost o književnosti literarna djela opisuje i klasificira uz pomoć kulinarske terminologije. Tako se, primjerice, „tvrdo kuhana“ zove proza bliska krimiću, za loš i neinventivan tekst kaže se da je „prežvakavanje“ poznatih stvari, zanimljiva stvar se „upija“, efektno poentirane rečenice su „začin“ priči, osjećaj „oporosti“ pak dolazi od neugodnih motiva u priči, milozvučni stihovi su „slatki“, prijevod je „tečan“, pripovijedanje „pitko“, neprihvatljive misli su „teško probavljive“. Junaci književnih djela „kuhaju se“ na vrućini ili im je hladno „kao u frižideru“ na studeni. Naposljetku, tu su i eksplicitna jela, juhe, odresci, salate i kolači koji se jedu i pića koja se piju jer autor kroz čašćenje karakterizira likove i dočarava atmosferu u kojoj se odvija radnja. Ti književni pladnjevi spajaju nas s pričama koje čitamo i nakon nekog vremena jednostavno moramo sjesti za stol i nastaviti gozbu „drugim sredstvima“.


Kako si i koliko dugo radila knjigu?

Knjigu sam radila trideset godina i jednu godinu. Trideset godina kao kritičarka i znanstvenica uranjajući u književna djela, čitajući ih i pišući o njima, a godinu dana sam se bavila svojim klasicima, knjigama, dakle, koje sam uredila i (poneke) pogovorom opremila. Godinu dana sam, drugim riječima, vrebala jela u biblioteci Na tragu klasika i povezivala ih sa činjenicama iz svog privatnog i profesionalnog života.

Što misliš o kuharicama i općem nakuhavanju u javnosti, medijima?

Radeći Blagovati na tragu klasika prelistala sam hrpu domaćih i stranih kuharica, i zaključila da je u toj vrsti literarne proizvodnje slična situacija kao i u književnosti koja se pokušava ugurati u umjetnički vrijednu sferu. Ima bezvrijednih i nezamislivo glupih izdanja, ali ima, isto tako, i zanimljivih, čak i napetih kuharskih knjiga, zabavnih i poučnih kulinarskih  priručnika, vrijednih enciklopedija hrane i pića te antropološke i sociološke literature koja se bavi onim što jedemo i pijemo. Na čitateljima je da naprave izbor, da odaberu ono što zadovoljava njihov obrazovni kapacitet, ljudsku znatiželju i djetinju maštu. Slično mislim i za „nakuhavanja“ u „tekućim“ medijima, tj. na televiziji i internetu. Pametan čovjek može puno naučiti od majstora kuhinje i pritom se odlično zabaviti, a neuk samo „skratiti vrijeme“. Na urednicima je da se odluče kojoj vrsti publike se obraćaju.

U predgovoru si nas, svoje čitatelje, upozorila da u rukama ne držimo «običnu kuharicu, nego biografiju biblioteke Na tragu klasika ispisanu njom samom, njenim knjigama, autorima, prevoditeljima i naročitom radnom energijom». Što to znači? Biblioteka i Ti kao urednica višekratno ste nagrađivane (Kiklop za najbolju biblioteku 2007., 2008. i 2009., Kiklop za urednicu godine 2011.; Godišnja nagrada DHKP za najbolji prijevod 2009. (Gazdanov, Povijest jednog putovanja) i Godišnja nagrada Iso Velikanović 2011. (Arcibašev, Sanjin), a sad se opet predstavljaš na nov način… Što uopće znači da je Blagovati na tragu klasika autobiografija biblioteke Na tragu klasika?

To znači da su pobrojeni svi naslovi objavljeni u biblioteci, naznačeni svi prevoditelji, ukratko opisane priče koje se kriju u svakoj od knjiga i izvučeni recepti za jela (i pića) koje čitatelj možda ne bi zamijetio prateći pripovjedače. Tu su i mikro-eseji o meni, izresci iz novina, bilježenja s internetskih foruma i mnoge druge stvari koje čine književni i vanknjiževni život. Čitati ovakvu kuharicu znači čitati jedan cijeli život u kontinuitetu.

Dio maštovite naslovnice

Dio maštovite naslovnice

Koji Te je od pisaca s kojim je surađivala radeći na knjizi fascinirao i zbog čega? Je li te tko i razočarao?

Lijepo sam surađivala s Robertom Åsbackom, Dulce Marijom Cardoso, Jiřijem Hájičekom, Zinaidom Línden, Agnetom Pleijel, Peterom Stammom, Madeleine Thien… Odmah su shvatili što trebaju napisati i pritom su još i bili sretni što su dobili priliku da nešto kažu o svom doživljaju hrane. Poznata škotska spisateljica, inače ljubiteljica dobre kapljice, uvjeravala me da se u njenim djelima uopće ne spominju hrana i piće i da, eto, zato ne može ništa napisati za našu kuharicu, dok je ruski književnik s američkom putovnicom poslao priču od 28 kartica koja se ni duljinom ni temom nije uklapala u izdanje. Razočarali su me neki stariji književnici, materijalno vrlo dobro stojeći, koji su tražili veliki honorar za svoj prilog, misleći, valjda, da će „Blagovati na tragu klasika“ ići u nekakvoj milijunskoj nakladi.


Jesi li napravila baš ono što si htjela i slijedi li kakav nastavak?

Čovjek nikad ne napravi ono što želi. Nakon točke na kraju rukopisa život teče dalje i valja ići s tim tijekom. Sad su na redu putovanja junaka književnih djela. I tamo će se jesti.

Usporedi, molim Te, umjetnost i kuhinju/kuhanje. To mi je omiljena usporedba.

I umjetnost i kuhanje podrazumijeva nekakve artističke postupke. Da bi se ovladalo tim postupcima – valja imati talent, znanje i dobar ukus. Kod kuhanja je važan smisao za sklad i slijed. Kuhar je poput dirigenta: bez njegovog osjećaja za ritam, jačinu začina, duljinu termičke obrade, redoslijed uključivanja u lonac i kompatibilnost namirnica teško bismo dobili skladnu kompoziciju. Kuhinja je koncertna dvorana, galerija, muzej i biblioteka istodobno.


Što Ti je najmilije jesti, posebice jesti čitajući ili pišući? Imaš li kakve obrede?

Volim se igrati voćem, raditi salate i slastice s puno različitog voća. Obredom mogu nazvati samo jutarnje ispijanje kave koje uvijek protječe uz jednosatnu meditaciju o životu. Tu kavu ispijam uredno od svoje desete godine.

Vodiš li računa o kakvu posebnom režimu prehrane, posebice dok radiš?

Da, vodim računa o prehrani. Iz jelovnika sam uglavnom izbacila meso, a izbjegavam i „masne“ kolače. Od slatkih stvari preferiram lagane pudinge. Lagana hrana daje zamah mašti i snagu za višesatnu koncentraciju. S teškom hranom teško se radi i kreće, a mislim da ona potiče i depresiju. U snu pak od puno mesa i alkohola nastaju razna čudovišta koja nas mahnito proganjaju i prijete uništenjem.

Lukšićeva u prepoznatljivoj pozi o svojoj knjizi (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Lukšićeva u prepoznatljivoj pozi o svojoj knjizi (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Kuhaš li, kada, što Ti je specijalitet?

Kuham, naravno. Volim jela koja su živa, kojima se stalno može nešto dodavati ili oduzimati. Na primjer, gljive s povrćem. Gljive sama berem i sušim za zimu. Izmišljam razna variva s dodatkom smrznutog voća. Volim spajati krumpir i tjesteninu.  Na put nosim sendviče „sa svačim“. Pijem žute i plave sokove.

Omiljeno jelo, omiljeno piće?

Omiljene su mi „beskrajne salate“, ljetni obroci koji „žanrovski“ spadaju u salate, ali nemaju funkciju priloga uz neko „glavno jelo“, nego su oni po svome sastavu to glavno jelo. Od pića najviše volim mošt. Čak ga spremam u zamrzivač da imam što piti preko zime. Kad nestane mošta onda prelazim na kuhano vino s puno mirišljavih dodataka. Od napitaka izdvajam voćni čaj od marelice i borovnice.

Što bi osobito preporučila iz knjige onima koji vole čitati, a što onima koji vole kuhati?

Onima koji vole čitati preporučila bih „specijale“ koje su pisali autori knjiga Na tragu klasika i esejističke pasaže koji spajaju pojedine odjeljke u vremensku i značenjsku cjelinu. Oni koji vole kuhati, kao prvo, mogu biti sigurni da su svi uvršteni recepti višestruko provjereni u praksi i da nisu puki „ukras“ djela u kojima ih konzumiraju junaci i junakinje, dakle, da nisu nešto prepisano iz tuđih kuharica. Eto, pa ljubiteljima vlastoručnog spravljanja hrane preporučujem da se opuste uz odabrane recepte i zamisle da će ručati ili večerati sa svojim prijateljima Samom Shepardom, Iljom Stogoffom, Karen Blixen, Leonardom Cohenom i drugim autorima biblioteke Na tragu klasika.

Što možemo očekivati dalje?

Dalje možemo očekivati da će narasti ono što se dobro nahranilo. Sljedeća knjiga bit će, kao što sam spomenula na početku, o putovanjima. I na putovanju se, kao što znamo, jede. Prema tome, opet jedna kuharica koja to nije, jedan travelog koji je više od toga.

 

Primajte RSS novostiBesplatne i brze

Božica Brkan

Piše Božica Brkan

Božica Brkan , utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki, autorica je brojnih tekstova i knjiga o hrani kao što su kultni “Oblizeki – Moslavina za stolom”, “Enciklopedija špeceraja” te petnaestak kuharica bestselera, najnakladnijih u nas, od kojih su neke prevedene i na više jezika (“Hrvatska za stolom”, “Mediteran za stolom”, “Hrvatska jela na suvremeni način, “Slastice u Hrvata”, serijal “Mala škola kuhanja” itd.). Od 1993. do 2009. uređivala je Večernjakov prilog četvrtkom Vrt.

2 komentara

  1. […] će frknuti nosom, ali, kao što stoji na klapnama ove nesvakidašnje knjige i kako nam to na Oblizekima u Razgovoru kompetentnome navodi sama Irena Lukšić, ona je ionako ponajprije «za sladokusce, ljubitelje dobroga štiva i fine […]

Komentirajte

RSS kanalBesplatna i brza!

RSS kanal omogućuje vam da doznate kada su se na određenoj web stranici pojavio novi sadržaj, u ovom slučaju Oblizeki. Štedite vrijeme i uvijek ste prvi informirani.