Baština, Kušajte s nama nešto novo 3. ožujak 2022.

Jednostavne moslavačke ružice iz duboke masnoće

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Što volim kad mi pošalju fotku pa me pitaju znam li što je ovo!? Dopušteno je to uvijek mojoj prijateljici vrsnoj etnologijinji Slavici Moslavac, jer kad mi je nedavno poslala primjerice nekoliko fotkica na Viber, odmah sam nadahnuto pomislila: strojček za savijanje kose u etnofrizuru ili strojček za kolač!?

Ovo je modlin za kolače-ružice, pojasnila mi je. Inače, dodala je, materijal je bio gustija smjesa nego za palačinke, a radilo se tako da se modlin umočio u smjesu i odmah stavljao u vruću masnoću. To je svadbeni kolač kutinsko – zbjegovačkog kraja. Nije o tome još pisala, ali joj je priča zanimljiva kao originalnost kutinskoga kraja. A tek meni! A onda smo krenule istraživati. Modlin sa Slavičine fotke potječe iz obitelji Kutinjanke Jadranke Desančić, koja će rado prezentirati i modlin i ružice.

Svijet je malen, zna se, gospođa Jadranka nekadašnja je direktorica Tiska za Sisačko-moslavačku županiju i brzo smo se dospomenule o tome kolaču koji se zapravo nosio u babinje. Imaju u kući još dva modlina, koja je napravio Jadrankin djed po majci Katici Josip Gradinac. Mama se iz Zbjegovače udala u Kutinu kuću Cekovića i donijela modline te s njima umijeće pripreme ružica obično od pet jaja te po potrebi glatkoga brašna, soli, šećera te mlijeka ili vode po potrebi da smjesa bude gustija od smjese za palačinke. Mora odstajati, a zatim se modl umače u vruću masnoću, prije svinjsku mast a sada obično ulje, zatim malo više od polovice u tijesto i ponovno u vruću masnoću da isplivaju ružice. Kao dijete gospođa Jadranka često se sladila takvim ružicama, jer bi njima, posutima kristalnim šećerom, razveselili djecu.

Slavica me je podsjetila da se u babinje kao prigled nosila i kokoš za djevojčice, a pijevac za dječaka. Bilo je uobičajeno da se izmučenoj ženi skuha krepka juha kako bi se što prije oporavila od poroda i kako bi imala dovoljno mlijeka za dojenče. Prisjetila sam se i običaja prosipanja perja (još bolje: štrčkov od čehanoga perja!) i velikih napisa po kući, cesti gusak, racak i slično.

No, prisjetila sam se – jer mi nismo imali modline – i kolača koje je moja mama, uza sve drugo, nosila za prigled svojoj krsnoj kumici iz Okešinca u Okole. Slične ružice žene su pekle i za ukrašavanje torti. Bile su napravljene od tijesta kao za podrte gače, trešče, ali lijepo izrezanoga u krugove – jedan krug cijeli, a drugi narezan kao vjetrenjača iz dječje igre, ispečeni pa slijepljeni bjelanjkom po dva, donji cijeli a gornji vjetrenjača, te posuti sitnim šećerom. Pretpostavljam: inačica zbjegovačkih i kutinskih ružica, jer su i kumica i mama podrijetlo vukle iz drugoga moslavačkoga, Kutini bližeg kraja, Potoka kraj Popovače. Na tamošnjem sam sajmu, uz to, davno kupila modl sličan starinskome, samo jednostavniji i u čak pet različitih oblika cvjetova, leptira…

Navukla sam se na kupnju – lako mene navući! – budući da je prodavač nudio na probu kolačiće koje je pekao da bi bolje tržio modle. Bilo je baš jednostavno i super mi je ispadalo, ali to je bilo toliko davno da sam sve spozaboravljala i sada mi je jedva lijepo ispala jedna ružica za slikanje. Baš fina, osobito s džemom od gorke naranče ili pekmezom od šljiva. Gospođa Jadranka otkriva mi kako povremeno i na kutinskome placu prodaju takve modle.

Sjetila sam se ove baš lijepe i inspirativne priče na fašnik uz krafle, fritule, poderane gaće, trešče, listariće, kroštule i druge fašničke kolače iz duboke manoće. A kad budemo pekli ružice prema modlu gospođe Jadranke, izvijestit ću vas detaljno.

Objavljeno 3. veljače 2022.